Ćiro za pet dana slavi 88. rođendan: ‘Mučim se i patim, velike bolove imam…’

Trener svih trenera Miroslav Ćiro Blažević (87) nedavno je sa sinom prošetao centrom Zagreba. Šetao je od Trga Bana Jelačića sve do Dolca, a zabrinuti prolaznici srdačno su mu prilazili.

Mnoge je zabrinuo njegov izgled. Čovjek je u godinama, ali nešto je djelovalo drugačije nego inače. Opaka bolest je učinila svoje

– Ja sam ti tako bolestan… Tako mi je teško. Ova jeb*na bolest cijelog me zaokupirala. Mučim se, patim se. Velike bolove imam, tako, eto – rekao je Ćiro za story.hr

.

Pa što doktori kažu?

– Ne mogu, ljubavi, noge me ne drže više od silne vode, idem na infuziju… Situacija je teška, eto, da budem iskren. Vrlo, vrlo teška… Rak mi je otišao na sve kosti, i na najgore i najopasnije mjesto – jetru. I uništava sve polako i sigurno, i tako.

Stanje legendarnog hrvatskog trenera ne ide na bolje, no uskoro mu se bliži rođendan pa će barem nakratko zaboraviti na sve brige. Blažević će 10. veljače proslaviti 88. rođendan.

U prosincu je bio u Baselu, gdje je bio u bolnici, potom je bio u KBC-u Rebro u Zagrebu, a trenutačno je na kućnoj njezi. Njegovo zdravstveno stanje daleko je od idealnog, ali dok je snage i volje bit će sve u redu.

– Nadam se da ćemo se vidjeti idući tjedan – izustila sam…

– U pi*** materinu ćemo se vidjeti, svaki tren trebam umrijeti, ljubim te, ćao!

Ćiro 10. veljače slavi 88. rođendan! I to treba naglasiti, obilježiti, slaviti…

Rođen, kako sam priča, u teškoj neimaštini u Travniku, a iz tog malenog bosanskohercegovačkoga grada osvojio je cijeli svijet! Počeo je kao nogometaš, a impresivnu trenersku karijeru nastavio je u Švicarskoj, čiji je bio i izbornik.

Vrhunac je doživio s Vatrenima 1998. kad je osvojio broncu na SP-u u Francuskoj. Ako njega pitate, najviše je vezan uz Dinamo 1982. godine, kada su postali prvaci bivše države nakon 24 godine. I tada je već ušao u legendu.

– Nikad nisam tajio da je 1982. godina mog života. Godina koja je ispred svih ostalih – ispričao je u listopadu prošle godine dok ga je gotovo svaki drugi prolaznik dolazio pozdraviti, a on je za svakog imao lijepu riječ i stisak ruke. A mi dva sata mudrosti, šala, druženja s kojeg se ne zaboravljaju puno puta izgovorene Ćirine misli:

– Uvijek treba miriti ljude, život je sastavljen od sitnih radosti i velikih razočaranja, žene su najvažnija bića na svijetu…

Citirao nam je i Jacquesa Préverta. I tako… Dotaknuo se i svoje intimne satisfakcije…

– Uvijek sam imao opravdanje za svaku budalu. Ako si pametan, znat ćeš se adekvatno ponašati s budalom i kad ti je puna kapa i kad bi mu najradije rekao: ‘Tjeram te u pi*** materinu, kako si tako pametan.’ A on budala. A što ćeš? Svatko ima svoju istinu. Rijetko ćeš pronaći ljude da isto misle. To i ne bi bilo ni dobro.

Megy M. /Foto: cropix