NEPOZNATA djevojka obišla je više trgovina u općini Visoko u BiH, platila sva dugovanja kupaca, koja su iznosila i po više tisuća maraka, ne rekavši ni riječi o sebi.
Selma Kovač, zaposlenica male trgovine u Arnautovićima pored Visokog nemalo se iznenadila kad je u dućan ušetala nepoznata djevojka sa specifičnim zahtjevom.
“Taj 15. lipanj za mene je najsretniji ili najtužniji dan. Lijepi mubarek mjesec ramazan, mjesec darivanja. U 16:30 u radnji mirišu topli somuni i daju posebnu čar. Gledala sam na parking kako dolazi auto i izlazi osoba koju nikada nisam vidjela ni čula. Blago, tihim glasom, pita me dajemo li robu na “veresiju”, imamo li dužnika i čuvenu “teku”. Na moje začuđeno ‘da’ odgovara kako bi željela očistiti sve dugove do trena njenog ulaska u radnju.
Kod mene šok i nevjerica. Pitam se jesu li to oni dobri ljudi za koje smo čuli da postoje, ali se ne sreću. Svi su mi osjećaji bili pomiješani, a “sveska” riješena”, opisala je svoje čuđenje Selma te dodala kako se radilo o cifri od 4400 KM (oko 16500 kuna).
“Kako sam nekome govorila da više nemaju duga, tako su me gledali u nevjerici. Bilo je suza i zagrljaja od kojih mi se srce cijepalo. Neka ovo bude ogledalo da uvijek treba dijeliti i činiti dobro”, kaže Selma.
Njenu priču potvrđuje Habiba Garagić vlasnica radnje koja posluje od 2007. godine.
“Kada mi je djevojka to rekla, iskreno, nisam mogla vjerovati. Uzela sam dvije bilježnice, izašli smo ispred radnje i počeli sabirati. Došli smo do cifre od 4.400 KM. Sve je izmirila do posljednje marke. Meni su suze potekle. Ne mogu reći da mi nije do novca. Odmah sam u sebi pomislila: ‘Bože, čime sam zaslužila da mi se to desi?’ Nije to mala stvar, prekrižila sam više od stotinu dužnika.
Djevojka koja je platila njihove dugove uslikala je teku, pozdravila se i otišla. I kažem: da im dragi Allah dadne sve što se poželjeti može! Zdravlje, pa sve ostalo. Zar još uvijek postoje takvi ljudi? Ne mogu riječima objasniti kako su mene obradovali, a onda mogu misliti kako su obradovali toliki narod”, priča Habiba Garagić,
Kaže kako su kupci izmirivali svoja dugovanja, ali da ih uvijek iznova naprave. U radnju u tom trenutku ulazi Omer Babić, komšija i redovni kupac. Sluša o čemu razgovaramo i nudi svoje razmišljanje: “Svaka mu čast! Ko god da je. Neka mu Bog dadne još toliko! Ja nisam bio dužan i upisan u svesku, ali mi je drago zbog naroda.”
Imaš majku? Imam! Imaš teku? Imam! Majke ti, u teku
Priča o teki u običnim seoskim prodavaonicama, razlog je zašto, suprotno svim ekonomskim logikama, opstaju mali seoski dućani. Jedan od razloga što ne gubi interes mušterija jest čuvena “teka koja trpi veresiju” kupaca finansijski nemoćnih da odmah plate, uglavnom osnovne životne potrepštine. Vlasnici tih i takvih trgovina imaju posebnu definiciju za svoj način rada.
“Mi smo oni koji održavaju socijalni mir u zemlji. Kupci koji trenuto nemaju novca ne mogu otići u velike tržne centre. Dođu nama i upitaju mogu li uzeti robe u vrijednosti 100 maraka. Odobrimo im, kupe i ubrzo izmire dug. Sljedeći put pitaju za 150 KM. Damo im i tako se to vuče”, kaže Almir Garagić, čija je supruga vlasnica male trgovine u Arnautovićima pored Visokog.
Priču o misterioznoj djevojci “koja plati dugove, uslika teku i produži dalje” potvrdilo je još desetak dućana na prostoru visočke općine a neki dućani na izlozima već su istaknuli poruku da su svi dugovi riješeni.
MP/Aljezera
