Dalija Orešković nastoji svoje saborsko Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa pretvoriti u četvrti stup vlasti u Hrvatskoj. Bavi se isključivo visokoprifiliranim, bombastičnim slučajevima i hrani novine senzacijama.
Povjerenstvo kao da ima vještog PR-menadžera. ”Šestog ortaka” i tajnog člana, možda upravo njenog tasta Slavena Leticu. Svi ti kvazintrigantni slučajevi kojima se bavi kao da su nastali u uobrazilji toga rođenog senzacionalista (bio mi je najdragocjeniji suradnik u tabloidnim, herojskim vremenima ”Globusa”).
Mnoga pitanja koja pokreće Oreškovićeva nisu relevatna za demokratski proces. Takva su da ne mogu dobiti odgovor ili dovesti do bilo kakvog razrješenja. Primjerice, Dalija istražuje zašto je KGK putovala u Ameriku.
S Pantovčaka su trebali poslati ovakvo lapidarno objašnjenje: ”Od tada i tada do tada i tada predsjednica je u Americi boravila u misiji tajne diplomacije”. Ima li predsjednica prava voditi tajnu diplomaciju? Ima, pogotovo ako je premijer i ministar vanjskih poslova ne dezavuiraju. Oni je, naprotiv, podržavaju i hvale zbog njenih napora.
Zašto Dalija misli da bi Povjerenstvo ili javnost trebali znati s kim se tajno, u diskreciji sastaje predsjednica kad odlazi u diplomatske misije? Pa Povjerenstvo je institucija koja treba hvatati besprizorne političarske kokošare kad pokušaju nešto utajiti (i u tome je ono pod njenim rukovodstvo do sad bilo vrlo uspješno). No, njegova misija nije da nadzire vođenje državne politike (tu komičnu deluziju opisao je još Mark Twain u propovijetci ”Bio sam tajnik senatskog odbora”).
Rekao bih da je sve zakuhao stari majstor političke kuhinje. Da bi se izmišljenoj aferi s putovanjem u Ameriku stvorio politički balans – dojam nepristranosti – sad je izvučen i slučaj Zorana Milinaovića, njegova sukoba s Mladenom Hrgarekom, vlasnikom agencije Madison, koju zapravo vodi Zinka Bardić, bivša Milanovićeva piaruša.
On ju je otjerao kad je shvatio da, zapravo, radi za Linića. Onda mu je iz Madisona servirana ova afera. No, ne treba sumnjati da Hrgarek govori istinu – riječ je o 15.000 kuna mjesečno za nekog Zokijeva prijatelja – jer najbolji kompromati zasnivaju se na činjenicama. To je slučaj s kakvima se Povjerenstvo i treba baviti, ali u real-timeu, a ne naknadno, kad im to zatreba radi manipulacije percepcijom.
Dalija Orešković kaže da njen ured ”nadzire 3000 dužnosinika i njihove obitelji”. Takvo hvastanje i napuhavanje, malo je degutantno. Njena činovnička saborska referada trebala bi raditi u diskreciji, ozbiljno i samozatajno, s punim uvažavanjem ljudi s političkim i javnim legitimitetom (dok se ne dokaže da su krali), a ne kao cirkus, vašarska parada, gdje na čelu stupa makarski dobošar.
Što je, zapravo, ideja iza ovakvu činovničku uzurpaciju političkog procesa? Oreškovićeva pokušava fingirati da je četvrti stup vlasti, ali zašto? Pa jasno je na prvi pogled onima koji imaju uvid u modus operandi toga klana – sprema se kandidirati za predsjednicu na idućim izborima! I poslije Letice Letica.
Mislim da bi Sabor trebao po hitnoj proceduri donijeti zakon koji članovima ovog povjerenstva zabranjuje da se najmanje pet godina nakon odlaska s tog mjesta ne smiju kandidirati ni za jednu izbornu funkciju, kako svoj ured i moć ne bi mogli koristili za pripremu vlastite političke karijere.
Denis Kuljiš/foto:facebook,/hrt
