O Brazilcu Carlosu Henriqueu Kaiseru, o najvećem prevarantu u povijesti profesionalnog nogometa, snimljen je film ‘Kaiser: The Greatest Footballer Never to Play Football’
Carlos Henrique Kaiser desetljećima je uspješno varao sve, ostvario profesionalnu karijeru bez ijednog postignutog pogotka, a njegova nevjerojatna prevarantska priča sada je ekranizirana.
Pojavio se trailer fantastičnog dokumentarca ‘Kaiser: The Greatest Footballer Never to Play Football’ ( Kaiser: Najveći nogometaš koji nikad nije igrao nogomet ) kojeg su režirali Louis Myles, a producirali irski producenti Tom Markham i Rob Fullam.
Nadimak Kaiser je zaradio zbog sličnosti s Franzom Beckenbauerom. Naravno, samo fizičke jer danas 55-godišnji Brazilac nije posjedovao apsolutno nikakav nogometni talent. Službeno je bio napadač, ali za 20 godina karijere nije postigao niti jedan gol.
Rođen je u Porto Alegreu, a tvrdi da je otet sa sedam godina i doveden u Rio de Janeiro. Veći dio djetinjstva je proveo u Botafogu gdje su ga odgojili bogati očuh i majka koja je imala problema s alkoholom. Uz pomoć lukavosti, snalažljivosti i sposobnosti da manipulira ljudima uspio je izgraditi 20-godišnju karijeru bez ikakvog nogometnog talenta.
Nije se bojao apsolutno nikoga, bio je imun na neugodnosti, a osim klubova i nogometnih zvijezda uspio je prevariti i najveće brazilske kriminalce i tako doći do svog jedinog cilja – mjesta u visokom društvu.
Njegova priča kreće 80-ih godina prošloga stoljeća kada se sprijateljio s velikanima sporta poput Bebeta, Carlosa Alberta, Zica, Renata Gaucha i svi se oni pojavljuju u dokumentarcu i pričaju o nevjerojatnom pothvatu koji je prečesto graničio s fantazijom.
– Njegova priča je bila toliko dobra da, kada biste mu dopustili da samo otvori usta, to bi bilo to. On bi vas šarmirao. Niste to mogli izbjeći. Ako mu dopustite da nešto kaže, prevarit će vas i nasjest ćete, ispričao je legendarni Bebeto.
Upravo su slavni prijatelji nagovarali svoje klubove da potpišu Kaisera svaki puta kada bi oni ostvarili neki transfer. Tako je on bio u redovima slavnih Botafoga, Flamenga, Fluminensea, Palmeirasa i Vasca. Svaki puta kada je trebao zaigrati, odglumio bi ozljedu i tako sakrio svoju prevaru. Kako u to vrijeme nije bilo napredne liječničke tehnologije, njegova je priča prolazila.
No bilo je i onih koji su shvatili da bi mogla biti riječ o prevari. Igravši za Botafogo, sredinom ‘90-ih, Kaiser je kupio mobitel. Bio je to jedan od prvih u svijetu. Velik i golmazan. Šetao bi klubom razgovaravši na engleskom jeziku i pretvaravši se da licitira s ostalim klubovima. Suigrače, koji nisu znali ni riječ na engleskom, nije bilo teško prevariti. No liječnike – jest.
Jedan od njih, odlučio je provjeriti o čemu je riječ. Dok se Kaiser tuširao, klupski doktor došao je do njegova ormarića, otvorio torbu i vidio da uopće nije riječ o pravom mobitelu, nego o običnoj, plastičnoj igrački. Sljedeći dan Kaiser je tražio raskid ugovora.
U nekim stvarima vjerovalo se na riječ nogometaša. A tu sam uvijek bio u prednosti – ispričao je Kaiser.
Onako “ozlijeđen”, Kaiser je nastojao kod suigrača i klupske medicinske službe razviti što bolje prijateljstvo. Kako igrači dan, dva uoči utakmice nisu smjeli napuštati hotel, Kaiser bi se potrudio da ih sve što traže dočeka u hotelu.
– Kako ne bih konkurirao za utakmicu, došao bi u hotel tri, četiri dana prije, unajmio bih desetak soba i u svaku od njih doveo djevojke, koje su čekale igrače. Kad bi moja momčad došla, nisu imali potrebe izlaziti u potragu za djevojkama. Sve bi ih čekalo u hotelu – otkrio je Kaiser.
– U klubovima sam uglavnom bio tu da pomognem igračima u životnim odlukama i da se pobrinem da se ništa ne dogodi. Kako da vam objasnim… Preuzeo sam krivicu od mnogih poznatih igrača. Bio sam nogometna dadilja. Kada god bi me predsjednik želio otjerati, igrači bi stali uz mene i nisu mu to dopustili. Vezao sam ih za sebe, imao sam potpuno povjerenje i uvijek bi stali na moju stranu”, ispričao je najpoznatiji nogometni prevarant koji se čak uspio prodati i u Europu.
Dok je igrao u brazilskom Banguu u nedostatku igrača, uantoč “zatezanju zadnje lože”, trener ga je“nezaliječenog” poslao na teren.
– Kaiser, zagrij se, ulaziš u igru – riječi su koje je očekivao, otprilike, kao udar groma.
U tom trenutku morao je brzo nešto smisliti. Vremena je bilo jako malo. I dosjetio se.
– Shvatio sam da navijači cijelu utakmicu vrijeđaju trenera i predsjednika kluba. Dok sam se pripremao da uđem u igru, zaletio sam se na ogradu i počeo vrijeđati navijače! Sudac je odmah došao i dao mi crveni karton – ispričao je Kaiser.
Predsjednik kluba Castor de Andrade bio je ljutit, tražio je objašnjenje. Odmah nakon utakmice pozvao ga je na razgovor. Ušavši u kancelariju, Kaiser je pognuo glavu.
– Predsjedniče, prije no što išta kažete, saslušajte me. Bog mi je dao oca, koji je, nažalost, preminuo. Srećom, dao mi je još jednog oca. Vas. Nikad neću dopustiti da netko mog oca zove lopovom i prevarantom. A upravo su to navijači vikali. Morao sam nešto učiniti – rekao je Kaiser.
Andrade, ganut kao malo dijete, izvadio je iz ladice papir, olovku i ponudio mu novi ugovor na šest mjeseci! Nakon isteka ugovora odlučio je dodatno iskušati sreću.
Vidjevši da svi njegovi prijatelji igraju u Europi, Kaiser nije želio zaostajati. Morao je i on u Europu.
Kupio ga je tadašnji francuski drugoligaš Ajaccio. Bio je prvi Brazilac koji je došao u klub i svi su došli pogledati novu zvijezdu. Kao i u “bezbroj” situacija, Kaiser se brzo snašao. Izašavši na travnjak uzeo je prvu loptu i napucao je gledateljima na tribinu. Potom i drugu. Pa, treću, četvrtu, dok na travnjaku nije ostala niti jedna lopta!
U klubu je upisao čak 20 nastupa kao napadač, uglavnom je korišten kao zamjena, a nije potigao ni jedan gol. Jednom je bio blizu da pogodi vratnicu.
Nakon Francuske vratio se u Rio de Janeiro gdje je završio karijeru s nevjerojatnim učinkom – nula postignutih golova!
M.Matičić/Foto:Fourfourtwo
