Gost današnje emisije Nedjeljom u dva bio je novinar Goran Milić. Prisjetio se svoje bogate novinarske karijere, od intervjua s američkim predsjednikom Carterom do putopisa koje je snimao diljem svijeta. Govorio je i što radi danas i koji su mu najveći izazovi.
Golema je provalija između onoga što se događa na Facebooku i stvarnog života, rekao je na početku emisije Goran Milić, koji je pozvao svoje prijatelje s Facebooka na druženje, na koje se odazvalo samo njih dvoje. I danas ga, kaže, nervira što ljudi kukaju.
“Proputovao sam svijet, ljudi vani kažu da je Hrvatska po kvaliteti života među prvih 30 zemalja svijeta, a prema perspektivi među prvih 50”, rekao je. Slijedila je rasprava u studiju o tome kako u Hrvatskoj umirovljenici, nakon što su djeci platili školovanje i kupili stanove – i dalje im financijski pomažu. Kad bi mogao birati mjesto gdje bi živio – odabrao bi Split.
Kad je prvi put stao pred kamere kao voditelj, bio je poseban, kaže, jer je imao dužu kosu, a sam nastup je odradio standardno. Komentirao je intervju s Carterom, koji se pravdao što nije došao na Titov pogreb jer se nije želio susresti s Brežnjevom u Beogradu. Fidel Castro, rekao je Milić, ima mlohav stisak ruke. Nije vjerovao da će Amerika izabrati Donalda Trumpa za predsjednika.
Nikad mu nije palo na pamet da Tita pita o moru njegovih rezidencija jer bi to praktički značilo – likvidaciju. Za Tita je rekao kako je u NOB-u bio neosporan, a u poraću – katastrofa. “Od 1965. stvar se u bivšoj državi promijenila – stranac više nije bio špijun-turist, nego turist-špijun. Onda je došla 1971. Tito ima pozitivnih strana, ali za Hrvate ima više onih negativnih. Tako ga se i percipira”, smatra Milić.
Na Yutel sa srbijanske televizije nije otišao iz uvjerenja. Otišao je nakon što je Šešelj nabrojio sve urednike Dnevnika koji nisu bili Srbi, a nisu više mogli raditi. S današnjom pameću, kaže Milić, ne bi radio na Yutelu. Nije, kaže, vjerovao da će biti rata, osobito ovako krvavog. Iako je volio bivšu državu, intimno je bio Hrvat i uvijek se, dodaje, pisao kao Hrvat. Potom je govorio kako je bilo voditi program na Yutelu.
Opovrgnuo je da je nakon pada Vukovara na Yutelu objavio kako je “Vukovar oslobođen”. Da je devedesetih otišao iz Hrvatske, kaže Milić, nikad se ne bi mogao vratiti kao čovjek koji bi ovdje mogao raditi. Kad je završen rat, pozvao ga je, kaže, Tuđman. Na HRT-u su mu nakon toga ponudili posao.
Za novinarstvo je rekao da je sjajan posao, ali smatra kako nije dobro da se netko ideološki svrsta na jednu stranu i takav ostane trideset godina. “Takvog čovjeka ljudi cijene kao principijelnog, ali samo kao opravdanje za vlastitu neprincipijelnost”, smatra Milić. “Stvar je u nijansama, u malom pomaknutom protupitanju, inzistiranju i pomicanju granica”, dodao je.
Govorio je o odnosu prema poslu katolika i pravoslavaca s jedne i protestanata s druge strane. “Etički kod, u odnosu prema obitelji, poslu, državi kod katolika – od Perua do Hrvatske je vrlo sličan. Kod protestanata je biti bogat – dobro. Ali moraju živjeti skromno. Niste čuli da je u nordijskim zemljama kriza bila duža od 6 mjeseci – oni imaju ekonomske rezultate. Protestanti prvo žive za vlastitu starost, a djecu obrazuju – ne kupuju djeci automobile i stanove. Naši ljudi žive za starost svoje djece”, kazao je Milić.
Na kraju emisije rekao je kako u viskiju ne vidi ništa loše, a da žene koje su bile s njim – o njemu lijepo govore. Najveći izazov mu je “uspoređivati nekad i danas”. O tome će, najavio je, napraviti serijal i ponuditi ga najprije HRT-u.
Cijelu emisiju može pogledati OVDJE.
MP/foto:hrt
