Šibensko-kninski župan Goran Pauk tri je puta izravno osvojio mandat, ne zanima ga mjesto zastupnika u Saboru, a u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju osvrnuo se na svoja propala dva braka i trenutačni treći u kojem se skrasio s dosta mlađom suprugom.
Goran Pauk je rođen 1962. u Šibeniku, otac je dvoje djece, dragovoljac Domovinskog rata. Završio je Ekonomski fakultet u Splitu, osam godina radio u šibenskoj Tvornici plastične ambalaže “Poliplast”, gdje je bio i direktor, potom u Tvornici mreža u Biogradu, a bio je i načelnik Policijske uprave šibensko-kninske (1999. – 2001.).
Član je HDZ-a od 1990., bio je predsjednik Gradskog odbora HDZ-a Šibenika i potpredsjednika ŽO HDZ-a. Nakratko i šibenski dogradonačelnik (2004. – 2005.), te dožupan (2005. – 2006.), a od 25. rujna 2006. zasjeo je u stolac župana iz kojega se više ne da. Od 2015. je na čelu Hrvatske zajednice županija.
Odlikovan je od predsjednika
“Znam da mi mnogi neće povjerovati, ali za mene je dužnost župana sadržajnija pa i veći izazov od zastupničke. A takav je i moj osobni habitus: kod kuće sam, s obitelji, nema stalnih putovanja, hotela, autocesta…a plaća je gotovo ista. Osim toga, sam sam sebi šef, nitko ti dnevno ne visi nad glavom, sam organiziraš svoj posao i, sasvim ljudski govoreći, nekako mi je komotnije biti župan.
Uostalom, u Hrvatskoj nas je samo 20, a zastupnika je k’o u priči, čak 151. Imaš status kao “mali ministar”, a ljudi te kod kuće percipiraju kao da si važniji negoli to tvoje ovlasti kažu. S jedne strane to svakome godi, a s druge strane me silno iritiraju sva ta ograničenja.
Formalno si na vrhu regionalne administracije, ali s bezbroj limita. To ponekad frustrira”, ispričao je u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju šibensko-kninski župan Goran Pauk svoje razloge zašto ne bi želio postati zastupnik u Saboru.
Pauk je nedavno zaplovio u bračnu luku sa svojom znatno mlađom odabranicom, a županu je to treći brak.
“Nismo ljubomorni, ali rekao bih da s obje strane postoji tzv. umjereni oprez. Ne valja se previše opustiti ni u poslu, a kamoli u privatnom životu”, otvoreno je rekao, a osvrnuo se i na nedavni medijski vrlo eksponirani slučaj obiteljskog nasilja njegovog požeško-slavonskog kolege, HDZ-ovog župana Alojza Tomaševića.
“Naravno da svako nasilje osuđujem, za mene je ono apsolutno neprihvatljivo. Ne znam što se dogodilo kolegi Tomaševiću, koliko je tome kumovala i ženska ljubomora, ne znam je li doista nasilnik, poznajem ga i teško mi je to prihvatiti. Istina je, Alojz je, što bih ja rekao, malo “tvrdo povijen”, ali sam ga doživio kao časnog čovjeka. Prošao je rat, ima čin generala HV-a, i stalno se pitam je li moguće da je nasilnik. Prošao sam i ja težak razvod, znam da čovjek može eksplodirati, da može izgubiti živce, ali taj kontinuitet bračnog nasilništva, to ne mogu zamisliti, to mi je potpuno strano. Nisam za guranje problema pod tepih pa kad ne ide, ja odlazim. Zbog toga sam se i razveo u 50. godini”, priznao je Pauk.
Razvod u 50. godini
Na pitanje novinara o tome kako skupa idu Crkva i razvod, župan je odgovorio:
“Nisam fanatični vjernik koji ne propušta misu. Ali poštujem Crkvu i vjeru, a ako ćemo već o tome, crkveno sam još u prvom braku. Moja prva supruga je inzistirala da se rastanemo i crkveno, ali nije išlo. Koliko god sam pokušavao…”.
Ono što je uspjelo Marku Perkoviću Thompsonu, nije uspjelo županu Pauku. Naime, Crkva je poništila brak pjevača i pjevačice Danijele Martinović kad je Međubiskupijski crkveni sud u Splitu proglasio nevaljnost njihova braka nakon trogodišnjeg procesa.
“To mi je uistinu tajnovito. Kod Thompsona je razvod išao ekspeditivno. Možda postoji neka tajna crkvena kategorizacija koja se odnosi na odabrane pa se oni mogu i crkveno razvesti i ponovo vjenčati. Kako god bilo, na mene se to, izgleda, ne odnosi. Moj svjetovni život je moj stvarni život, on je ogledalo mene kao čovjeka koji je, rekao bih, ostao iskren unatoč politici koja mi je odredila profesionalni put. Lojalan sam stranci, ali imam svoje mišljenje kojeg se ne bojim, nego se za njega borim”, rekao je.
‘Uhljebio sam puno znanih i neznanih’
Pauk je otkrio i neke svoje pogreške u mandatu župana poput nedavnog odugovlačenja u slučaju sa zagađenjem vode kad građani Šibenika nekoliko dana nisu imali vode ni za piće ni za kuhanje.
Jedna od zamjerki na njegov rad koja se često može čuti je ona da je zaposlio brojne, sebi bliske osobe.
“Uhljebio sam puno znanih i neznanih. Kad bismo gledali klasično zapošljavanje, u smislu natječaja, prijave, referencija, onda bismo mogli zaključiti za svakog da se zaposlio “preko veze”. Nema onog tko se javio za neki posao, a da nije imao neku “preporuku”, neku “vezu”. Volio bih da sam ih puno više “uhljebio”. To mi je, vjerujte, teži dio posla, objašnjavati ljudima da nešto ne može, slušati ih i lakonski im obećavati “riješit ćemo nešto”.
Nisam sklon takvim obećanjima, tu sam preoprezan i zato mnogi misle da sam bahat, da ne želim pomoći. Dnevno barem pola radnog vremena potrošim na rješavanje egzistencijalnih problema ljudi i zbrinjavanje. Kad bih svima išao pomoći, ništa drugo ne bih stigao odraditi…”.
Za sebe kaže da je roker u duši, no trenutačno od glazbe ne sluša ništa i to zato jer mu tu vrstu užitka ne dopuštaju stambeni uvjeti.
Roker u duši
“Živim sa suprugom i djetetom u jednosobnom stanu i nema šanse da sebi mogu priuštiti opuštanje uz pravi, stari rock. To mi strašno fali. Imam 500 ploča u regalu, vrhunski gramofon i zvučnike i sve to stoji, i ne pamtim kad sam se te svoje duševne hrane posljednji put pošteno nasitio. Jednom ili dvaput mjesečno nešto poslušam. Inače, da, ostao sam vjeran rocku, Bobu Dylanu i toj generaciji glazbenika koja pomalo odlazi”, rekao je Pauk.
Za čitanje, osim novina i portala, nema vremena, a priznao je i da mu književnost nikad nije bila prvi izbor za opuštanje.
Knjige ne, ali zato nogomet da. Igrao je za Šibenik i Hajduk, a s igračkom karijerom je završio 1993., no to mu je i dalje najdraži sport uz koji se najbolji opušta.
MP/foto:slobodna dalamcija
