Malo je muškaraca u povijesti koji bi mogli nositi odijelo poput Alaina Delona. Kako je njegova karijera počela cvjetati 1960-ih, nije se pojavio čovjek sigurniji u svoje sposobnosti, niti sigurniji u svoje mjesto na vrhu kinematografskog prehrambenog lanca.
To se samopouzdanje može vidjeti u njegovim brojnim raznolikim ulogama – od Toma Ripleyja u Plein Soleil (1960.) do Jefa Costella u Le Samourai (1967.) – kao i na mnogim slikama na kojima skita po Rivijeri.
I ako je, naravno, mogao biti daleko veći. Kao i slavna mu sunarodnjakinja Catherine Deneuve i Alain Delon je odbio Hollywood ne želeći učiti engleski, odlučivši se umjesto toga za karijeru u svojoj domovini Francuskoj.
To mu pak nije bio prvi buntovnički potez; izbačen je iz više škola i proveo je 11 mjeseci svoje francuske vojne službe u zatvoru prije nego što je nečasno otpušten. To odbijanje prilagođavanja moglo se vidjeti u načinu na koji se Delon držao u svojoj karijeri, izvan ekrana, kao i u načinu na koji je nosio odjeću.
U njemu je bilo izvjesne nonšalantnosti i stječe se dojam da mu je bilo svejedno što nosi, za razliku od svojih starijih holivudskih kolega Caryja Granta i Clarka Gablea, koji su nedvojbeno bili britki, ali pomalo iskonski i uglađeni.
Na papiru, Delonov stil iz 1960-ih bio je neupadljiv. Davao je prednost jednostavnom kroju u sivoj i plavoj boji, a kad bi nosio kravatu, uvijek na crvenom tepihu ili nekom drugom svečanom događaju, birao je tamne jednobojne boje pletene ili teksturirane svile.
Općenito su se izbjegavali džepni komadi, a jedini drugi modni dodatak bila bi cigareta, koja bi mu nevjerojatno visjela iz kuta usana. Što se ležernije strane tiče, Delon je vješto nosio pleteninu i svoju je kombinirao s krojenim hlačama i natikačama, dodajući nemalu količinu kontinentalnog štiha.
Začudo je malo toga za reći o stilu Alaina Delona, unatoč tome što ga ima toliko. U tome nema nikakve tajne, nema kombinacija odjevnih predmeta samo za njega; samo dobro izrađena, jednostavna odjeća koja je laskala onome tko je nosi.
Postoji scena u Plein Soleilu gdje on šeta talijanskom tržnicom, cigarete zalijepljene za usne, jakne vješto prebačene preko ramena.
Nosi bijelu košulju otkopčanu do pola, zavrnutih rukava i sive hlače srednjeg rasta koje se lagano sužavaju preko njegovih mokasinki. Nema ništa posebno u tome što on nosi, ali u ovoj sceni on simbolizira ‘cool’.
Pretjerano je korišten kliše da nije važno što nosiš, nego kako to nosiš, a Delon je to dokazao. Ponekad je jednostavnije ipak najbolje.
Megy M. /Foto: Press
