“Ovaj sunčan i lijep dan posebno veselim učinili su Hrvati Bosne i Hercegovine. Potegnuli su iz Hercegovine, Sarajeva, Središnje Bosne, Posavine da se susretnu s Predsjednicom RH”, napisala je Mirjana Hrga nakon što su na Pantovčaku, na Dan otvorenih vrata, primljeni Hrvati iz BiH
“Meni je ovo druženje bilo posebno drago.
I moji su “odozdola”, i meni je “dolje” kuća. I ja volim svoj viganj, svoje Livanjsko polje, svoju jarugu…ma sve 
Nema više dede i bake, otjerao ih rat kao i “obvezu” da odeš barem jedanput, ljeti, za Svetog Antu ili Svetu Anu kad se gleda “tko je svojima došao”.
Nisam nikada prestala osjećati taj kamen, taj miris, tu ljepotu…Treba mi mrvica da me vrati…
Sudbina je htjela da me poslom vrati na više od pola desetljeća u tu zemlju. S putovnicom.
Bilo je to veliko iskustvo.
Upoznala sam svoje prijatelje, “Ne-hrvate”, koji imaju neku svoju priču, neka svoja nadanja, ali i oni dijele istu ljubav.
Uvijek su me fascinirali ti ljudi “odozdola”.
Što god ih zadesilo, ne izgube strast života.
Ostaju pristupačni.
S njima uvijek, i kad si posve osamljen, možeš baciti neku “šuplju”.
Ne boje se komunikacije.
Ne boje se da im se smiju oči.
Ne boje se da budu svoji.
I ne vole da ih poništavaš.
Da ih “pakiraš”.
S koje god “strane” bili.
Ajde sve danas nekako…I fratar koji super pjeva, i glazbenici iz Nove Bile, ali kada su izašle četiri djevojčice da zapjevaju gangu koju ni dan danas ne shvaćam, srce mi je zarobila čista sreća.
Ta jedna mala, prva slijeva, koja izgleda kao hajduk i vodi gangu, neustrašiva, bistra pogleda i mangupskog stava vratila mi je slike djetinjstva.
Ljeta na kamenu, spaljenoj travi, gdje se družiš s ovcama i “hvataš” zmije…
Ta mladost koja je danas došla, ti mladići i djevojke.
Lijepi, sređeni, dostojanstveni, ponosni…
Bez namjere da ostave dojam.
Jer oni su to što jesu.
Baš su mi uljepšali dan.
