Mnogobrojni prijatelji i obožavatelji oprostili su se od prerano preminulog Massima. Komemoracija za velikoga glazbenika održana je u zagrebačkom HNK gdje su se svi još jednom prisjetili pjevača jedinstvenog glasa i stava i čovjeka koji je svojom originalnošću i strašću očaravao naraštaje.
Vijest je prije tjedan dana odjeknula poput zlokobne grmljavine – zauvijek nas je napustio stranac u noći, neponovljivi Massimo. Danas, emotivni oproštaj od velikana s pljeskom, kako i dolikuje umjetniku koji je ostavio srce na pozornici. Njegov rani odlazak šokirao je sve.
– Jedinstven, takav glas i predanost svom pozivu, ne znam što da kažem, kazao je Zoran Predin, glazbenik.
Mnogi su u Massimu osim suradnika pronašli i istinskog prijatelja. Mnogi ga pamte i kao neprocjenjivoga mentora. S lakoćom je punio dvorane, ali i rado prenosio znanja i iskustva.
– Maks je bio izuzetna osoba, jako sam ga voljela, znali smo se još od početka 80-ih, stvarno smo bili veliki prijatelji, zvao me uvijek “malena” bez obzira kolike su godine prošli. Mislim da je Hrvatska izgubila velikog umjetnika, ali ostavio je svoj trag u beskraju, poručila je Alka Vuica, glazbenica.
– To je jedna ogromna tragedija koja se dogodila za Hrvatsku i šire, kompletnu glazbenu scenu jer mislim da nećemo imati više nikada nekoga poput njega, rekao je Renato Metessi.
– Potpuno neočekivano. Uvijek ti dobri ljudi odu prerano. To je činjenica. Međutim, ovo je šok. Ne znam hoćemo li imati više takvog gospodina i umjetnika u neko skorije vrijeme, rekao je Nikša Bratoš.
Od Massima Savića, nedavno preminulog glazbenog umjetnika kojega će se pamtiti po pjesmama, jedinstvenom vokalu, uglađenom stilu i simpatičnosti, na komemoraciji u zagrebačkom HNK uz suze i aplauz oprostili njegovi prijatelji, kolege i obitelj.
Massimov prateći bend i prijatelji glazbenici oprostili su se od svojeg pjevača simbolično, uz instrumentalne izvedbe njegovih pjesama, projekcije stihova i fotografija s koncerata i iz privatnog života.
U ime benda violinist Bruno Urlić rekao je da je Massimo iz njih izvlačio najbolje, nije se zadovoljavao prosjekom nego pomicao granice, ali je bio strog i prema sebi i time davao primjer kako se treba odnositi prema poslu.
– Nikada se nisi ustručavao pohvaliti nas, a kad bi ti nešto smetalo napravio bi to gospodski, u četiri oka, napomenuo je, dodavši da će im nedostajati jer znaju koliko je još imao sjajnih ideja.
– Massimo je bio čovjek koji je još 1983. snimio vjerojatno najbolji art rock album na ovim prostorima, pa u suradnji sa Zrinkom otpjevao neke od besmrtnih pop pjesama, rekao je pjevač grupe Pavel Aljoša Šerić.
– Nedostajat će mi njegovi famozni telefonski pozivi u sitne sate kad bi dugo razglabali o glazbi, stihovima, smislu besmisla, izvođačima koje je volio i o onima koje nije, iako o tome nikada ne bi govorio u javnosti, dodao je.
Ivan Dečak, pjevač Vatre, prisjetio se svojeg susreta s Massimom, kada ga je, dok je još bio mladi glazbenik, a on već regionalna zvijezda, primio u svoj automobil da ne kisne.
S vremenom mu je Massimo, napomenuo je, postao Max, frend i glazbeni suputnik, dopustio mu da mu se približi, upozna s obitelji i s istinskom pažnjom preslušavao njegove nove pjesme.
– Otišao si u treptaju oka, a još smo si toliko toga trebali reći, rekao je Dečak.
Biranim se riječima od Massima oprostio i njegov dugogodišnji prijatelj i suradnik, direktor Aquarius Recordsa, Boris Horvat, podsjetivši na posljednji, nedavno održani veliki koncert u zagrebačkoj Areni koji će se dugo pamtiti.
– Ostavio si nas beskrajno tužne, ali i ponosne što si dijelio s nama svoje riječi samo onako kao si ti to znao, poručio je.
U predvorju HNK postavljena je Knjiga sjećanja u koju su mnogi, među kojima je bio i niz osoba iz javnog života, upisali svoje posljednje pozdrave.
Ispred Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, gdje je Massimo imao neke od svojih najboljih koncerata, do 31. prosinca se i dalje mogu paliti svijeće i polagati vijenci u spomen na njega.
Posljednji ispraćaj biti će u utorak 3. siječnja u 11 sati na Gradskom groblju Zadar.
R.I: /Foto: hrt