“Ma, nagrada Tediju, klapi Sveti Juraj HRM i meni je, ustvari – namištena! Baš tako napiši, a sad ću ti objasnit kako je to namištena.”
Tim riječima dočekao nas je Goran Karan kad smo ga zamolili da prokomentira veliku pobjedu na ovogodišnjem 59. splitskom festivalu. Pjesma “Kuća naše pisme”, koju su on i Spalato izveli zajedno s Klapom HRM-a Sv. Juraj, osvojila je prvu nagradu Ocjenjivačkog stručnog suda i prvu nagradu publike, piše Slobodna Dalmacija.
– Pisma je namištena, jer su se zvizde tu večer namistile tako. Ma, sve nam se poklopilo! “Kuća naše pisme” je zavičajna pisma koja slavi tradiciju i Split, Dalmaciju, Mediteran… To je posveta svemu lipome u dalmatinskoj pismi. Publika je na poruku i melodiju reagirala sjajno i prihvatila je srcem.
‘Već se sve zna! Ja znam kome ide pobjeda!’: Grdovića smo zatekli ispred kavane, Splitski festival gleda na tv-u; Izgovorio nam je i ova imena, baš nas zanima je li u pravu
A da se u zvizdama namistilo, stvarno je, nije bilo do nas… Evo vidi – prvu večer festivala – izvrstan koncert Graše, dan poslije prekrasan koncert za Mišu, pa onda nove pisme.
E, ali triba čitat znakove i znat da su i Mišo i Grašo u 58 godina festivala jedini pivači kod kojih se poklopilo prvo misto publike i žirija, s pismama “Proplakat će zora” i “Moje zlato”.
I, nakon njih treću večer Tedi, Sveti Juraj HRM i ja pivamo o lipoti rodnoga kraja i značaju didovine. Pa ti sad reci da nam se nije posložilo. Šalu na stranu, pisma ima jednu dobru poruku za mlade koja glasi: Ajmo doma! – govori Karan kojeg smo zatekli u autu, ali nije vozio prema Bačvicama kako bi zaigrao picigin već na nova snimanja i koncerte.
Ponekad ti samo padne u krilo
– Tediju san zahvalan šta je doša ne samo pivat, nego se cili dat, jer sam njegov glas čuja još dok je pisma nastajala, a na stihove ‘naresla je priko krova smokva moga ditinjstva’. Bez njega bi ova pisma imala po srca.
Klapa Sv. Juraj nan je tu našu kuću ogradila i zaštitila svojin moćnim glasovima, a Nikša Bratoš je učinija svoju čaroliju i oplemenija nam izvedbu. Ova pisma je nastala praktično u tri dana, samo dvi – tri riči san prominija u odnosu na finalnu verziju.
Znaš, ponekad ti neka pisma padne u krilo, tu je negdi u zraku i samo je, fala Bogu, triba zapisat. Isto je bilo i sa spotom Željka Petreša. Snimali smo iznad Unešića u smilju, klapa HRM-a je pivala u zavjetnoj crkvi sv. Nikole u Šibeniku, a na Braču smo radili zajedno s velikin umjetnikom i još većin čovikom Ivicom Jakšićem Pukom.
Ono šta je originalno je da smo radili spot u Bolu, a nismo snimili Zlatni rat! Nije tribalo, jer smo našli Kuću u kući, koja je svjedok istinitoj priči iz devetnaestog stoljeća. Legenda nan govori o Marku zvanome Sila i kući koju nije tija prodat. Oko njegova imanja su u to vrime moćna braća Vukovići kupili svu zemlju, Marko nikako nije tija prodat didovinu a braća su na toj okolnoj zemlji sagradili kuću oko kuće! Četiri zida, samo krov nisu završili.
Sukob je posta otvoren, Sila je pokuša obranit svoje, čak je i dinamit stavija pod zid, ali ga je tadašnja policija stavila van zakona. On je uteka i odmetnija se u hajduke, a braća Vukovići su otišli u Veneciju kupit grede i kupe za krov za dovršit kuću i, kad se činilo da je nepravda pobijedila, znaš šta in se dogodilo?
Na povratku brodom iz Venecije, udrila je strašna nevera i potopila i braću i brod. Svi su nastradali, niko nije osta živ. Tu smo kuću u kući stavili u video, jer je najbolja poruka pisme.
Nismo u natjecateljskoj dobi
– Vidi, Tedi i ja smo, kako znaš, u dubokoj mladosti, nismo u natjecateljskoj dobi ni raspoloženju, ali se pisma tila pivat sa mista di su najbolje pisme najjači izvođači pivali najzahtjevnijoj publici.
Svatko odavde do druge strane Jadrana zna, a da i ne zna da zna, barem trista pisama koje su nastale upravo na Prokurativama – zadovoljan je Goran te nastavlja s pohvalama ovogodišnjega Splitskog festivala.
– Tematski je festival ove godine jako dobro osmišljen. Grašo je trenutno u velikom trenutku svoje karijere, dobija je priliku na eksluzivnom prostoru zapivat, njegov koncert je bio u svakom pogledu izvrstan.
Sutradan – Split piva Mišu za Mišu. Vidija san koliko je tu bilo generacija, te pisme su stvarno narodno blago, jer – svi su znali naizust riči. Uprava Festivala se u show programu sitila i grupe More, izvrstan potez! U tri dana nije bija nijedan zvižduk nikome. To je ono šta pokazuje da je koncepcija bila pogođena, da su ljudi bili zadovoljni, da se dite vratilo materi. Ma, divno. I zato san sritan šta je “Kuća naše pisme”, izvedena baš iz kuće naše pisme a to su Prokurative.
Vrime je da je grad napravi
Kuća naše pisme je i začetak jednog projekta koji mi je dugo na srcu. Kad se sitin kako san nekad ka dite vozija niz ulicu karet, a recimo
“Proplakat će zora” je dopirala iz stanova s vrha ulice da bi me kraj pisme dočeka iz stana s dna ulice. Kad san sa šesnaest godina prvi put čuja klapu kako Ispod ure piva pismu “Pismo ćali” ja san skoro umra.
Vrime je da ovi grad napravi jednu Kuću naše pisme, misto na kojem će i naš i strani svit, i staro i mlado, imat priliku poslušat pisme koje su pivale i koje će pivat Dalmaciju. Ideja je da posjetitelji toga prostora prođu s pismama kroz vrime; od tradicionalnih klapskih, priko Tijardovića, Gotovca, Stipišića, Runjića, Zuppe, Popadića, Fiamenga, Olivera, sve do Huljića, Gibonnija, Graše, Doris, TBF-a i svih koje nisan spomenija a koji su srcem pivali o ovome našemu kraju svita.
A i dalje, dalje kroz vrime, jer kako pisma kaže – čuvajte je dico moja, kad na vama ostane – poručuje Karan.
IZVOR: Slobodna Dalmacija
