Menadžer otkrio sve tajne Thompsonova spektakla na Poljudu prije 20 godina! Je li iza svega stajala tajna služba?

Na današnji dan prije 20 godina, 15. rujna 2002., održan je spektakularni koncert Marka Perkovića Thompsona na punom Poljudu. Uz koncert Prljavog kazališta na Trgu Repubile u Zagrebu 17. listopada 1989. zasigurno najitrigantiji i najmoćniji  glazbeni događaj u Hrvatskoj.

Koncert na Poljudu bio je u vrijeme  vrijeme kad je u Hrvatskoj ‘kuhalo’ zbog zahtjeva Haškog suda pa su jedina dva prazna mjesta na koncertu bila rezervirana za generale Mirka Norca i Antu Gotovinu.

Ivica Bubalo, organizator tog događaja za pamćenje, za Dalmatinski portal je otkrio malo poznate  detalje o tom koncertu.

“U proteklih 20 godina mnogo puta bio sam pitan kako je tekla organizacija koncerta na Poljudu i kakva je bila pozadina.  Nikad mi se nije dalo o tome pričati, ali povodom 20. godišnjice, odlučio sam to ispričati…

Kad je izašao album ‘E, moj narode’ početkom 2002., kupio sam ga i prvi dan preslušao pet-šest puta. Podsjetio me na album Beatlesa iz 1967. ‘Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band’ koji me na isti način fascinirao. I jedan i drugi imali su skoro sve pjesme hitove, a pokazalo se točnim da je pet-šest pjesama postalo evergreen (‘Iza devet sela’, ‘E, moj narode’, ‘Neću izdat ja’, ‘Moj Ivane’, ‘Stari se’)”, govori.

Nazvao je Marka i izložio mu svoj plan

“Malo se nećkao i došli do konstatacije da on tada nije bio financijski sposoban ući u troškove koncerta, a na moje pitanje kako ćemo ako koncert bude u plusu podijeliti novac, odgovorio je: ‘Kako god ti hoćeš, pa da mi i ne daš ništa.’ Na sljedećem sastanku predložio sam mu da idemo na način ako bude plus da dijelimo po pola. Odgovorio je da je to super korektno i dali smo si ruke”, nastavlja.

“Kancelarije nam je osigurao Marko preko prijatelja u prostorijama Domoopreme na stadionu Poljud. Tu sam upoznao momka kojega mi je preporučio Marko, danas nažalost pokojnog Marija Dotura, osobu koja mi je bila godište sina, ali uz kojega sam i ja mnoge stvari naučio. Vrlo, vrlo inteligentan i prepošten, razumio se baš u sve, obožavao je muziku, a uz to kao vrlo mlad bio je ratnik Domovinskog rata. On me veselio svaki dan kad bi došao raditi

Nas dvoje bili smo jedini organizatori i o svakoj stvari smo diskutirali. E, sad je trebalo napraviti nešto, a da budemo svi zadovoljni.

Krenuo sam od rješavanja stadiona i prva osoba koja nam je jako pomogla bio je Milivoj Bebić (najbolji igrač svijeta u vaterpolu) koji je bio tajnik za sport Grada Splita. Da bih i ja zaštitio njega, inzistirao sam da stavi u ugovor da sve, ali baš sve što bude trošak na stadionu i eventualno bilo kakva šteta plaća organizator. Nesagledivo nam je u tome trenutku pomogao! Fala Beba na svemu.

Uz njega, imali smo veliku podršku direktora stadiona Marija-Kekeza.

Druga najvažnija stvar je bila ‘Slobodna Dalmacija’. Zakazao sam sastanak s direktorom Srđanom Kovačićem, pravim gospodinom. Kada sam mu obrazložio što mi treba, rekao mi je: ‘Upoznat sam što si do sada radio i vrlo sam voljan u ime kuće da zasnujemo dogovor, ali ja iman jedan uvjet. Ja kao direktor sam dužan štititi svoju novinu u svakom pa tako i financijskom pogledu.’

Ja sam trebao za koncert 10 stranica Slobodne (to mi je bilo najvažnije) i bez toga ne bih išao u koncert. U marketingu sam dobio cijene s popustom, ali i tako je to u tom trenutku bio veliki iznos. Ali, ponavljam, bez Slobodne ne bih ulazio u projekt. Zato sam ponovo zakazao sastanak s direktorom i predložio mu nešto dodatno, a to je:

“Nudim vam da Slobodna štampa ulaznice i jumbo plakate, a vi imate postotak od ulaznica. Siguran sam da će vam tako biti isplativije, ali ako postotak bude manji, ostaje prvotna solucija i vi opet dobivate prvo dogovoreni iznos.”

Sutra su mi javili da je dogovor OK i tada sam odahnuo – dobili smo oglasni prostor s popustom, 40.000 ulaznica i jumbo plakate. Tada sam znao da nedostaje samo još jedna stvar da bismo mogli kazati ‘idemo u koncert’, a to je ugovor sa Slobodnom. Znao sam kakvo je tada bilo ozračje i odlučio sam napraviti sljedeće jer sam očekivao da može biti problema. Svaka točka ugovora sa Slobodnom bila je na zadovoljstvo obje strane, ali bojao sam se ipak nečega, pa sam svoj prijedlog ugovora dao Slobodnoj i da oni promijene nešto ako treba.

Naime, bojao sam se kod stavke izvođači napisati Thompson da ne bi neki tražili dlaku u jajetu, zato sam stavio da su izvođači KUD Drniš, KUD Vrlika, klape i Marko Perković (ali bez Thompsona) i drugi! Kasnije, kad sam obznanio koncert, vidio sam da sam bio 101% u pravu, ali imao sam čvrste ugovore. Morilo me što to nisam kazao gosp. Kovačiću, ali sam sam sebe uvjerio da to nije prevara jer sam stavio pravo ime Marka Perkovića, a to nitko nije ubra. I krenemo Dotur i ja u organizaciju…..

Trebalo je kao prvo osigurati prodaju ulaznica u svim gradovima Hrvatske te u Njemačkoj, Australiji, Americi, Kanadi i Hercegovini, a uz to organizirati i mnoštvo autobusa.

Tu mi je dosta ‘pozitivne energije’ dao moj nogometni idol Igor Štimac, koji je ponudio sve usluge što trebamo. Deseti dan koncerta zazvoni mi telefon. ‘Bubalo, gdje ste vi s kancelarijom?’ , bio je to Željko Kerum. Eto ga za deset minuta. Prvo njegovo pitanje je bilo: ‘Koliko imate sponzora?’ Malo me iznenadio i ja mu odgovorim: ‘Ili 5 ili 6, još pregovaramo’, a istina je da nismo imali niti jednoga!

Evo ovako kaže Željko: ‘Otkaži ih sve, ja ću biti generalni i jedini i za to dajem toliko i toliko’, a meni u glavi tutanj.

‘Dolazim sutra u podne,  a vi to riješite’, rekao je Kerum. Nismo imali ni jednog jedinog sponzora, ali niti na horizontu.

Nađem se s Markom i njemu ništa nije jasno, smijemo se. ‘OK’, kažem ja, ‘idemo sutra s igrom dalje’.

I dođe sutra Kerum točno u podne i ja mu kažem:

“Slušaj, iskreno, i meni bi bilo puno lakše organizirati koncert sa samo jednim sponzorom, ali danas će Marko razgovarati sa sponzorima pa ti sutra sve javim.” Jedva sam ja dočekao sutra u podne i nazovem Keruma i kažem mu:

“Eto, zahvaljujući Marku sve smo sponzore makli i donesi taj svoj ugovor sutra.”

Došao već za dva sata, a tu se pokazao kao marketinški genije, tražio je veći broj ulaznica (nekoliko tisuća). Što će mu deset dana pred koncert? Bilo mi je i te kako jasno, zvao bi svaki dan koliko još ima ulaznica i kada sam sedmi dan pred koncert objavio cijelu stranicu Slobodne – RASPRODANO – tad se pokazao Kerum kao trgovački genije, izašao je sa svojom propagandom da svi koji kupe u njegovom dućanu u Lori (to je bio najveći dućan u Splitu s 10 blagajni) poviše 500 kuna dobije ulaznicu. Dućan je sljedeća tri dana radio 16 sati dnevno i bio pun kao šipak. Čestitao sam mu i moram kazati da su do kraja on i sestra bili super korektni. Što je najvažnije, kazao nam je: ‘I vama i meni se isplatilo.””

Ali kako se približavao koncert, ja sam bio sve nervozniji, a pogotovo kad je sedam dana ranije nestalo ulaznica. Bio sam nervozan da se što ne dogodi na koncertu, zabrinjavala me redarska služba i tada mi moj dragi Mario kaže: “Riješili smo taj problem, HVIDRA preuzima pod svoje komplet redarsku službu.”

Nakon sastanka s pok. Bartulićem i Zlopašom, zaspao sam miran kao janje.

Nakon koncerta organizirana je fešta, nisam htio ići nego sam s komisijom Hajduka i mojim ljudima, i s Hvidrom, pregledali cijeli stadion, ali baš sve, i kad smo trebali napisati zapisnik, rekao sam: ‘A da ja slomim jednu stolicu, da ne bude u zapisniku da je baš sve OK’.

Osam dana nakon koncerta u jednim dnevnim novinama sociolog iz Splita piše osvrt na koncert (dvije stranice) i cijeli članak je bio tempiran kako u organizaciji i marketingu, a pogotovo u medijskom istupu koncerta iz toga stoje tajne službe, vrhunski PR-stručnjaci i on sve to analizira, a ja kažem Mariju Doturu:

“E, vidiš, ovo znači da smo uspjeli. Nitko osim nas dvojice nisu odlučivali baš ništa, a pogledaj ove pohvale nama. Sociolog piše dvije stranice i nabraja li ga nabraja tko je sve oblikovao ovakvu propagandu – nema veće pohvale nama.”

Eto, nakon 20 godina moram konstatirati da se nije održao niti jedan koncert koji bi bio blizu po posjećenosti ni domaćih ni stranih izvođača. Sada vidim da bi moglo lako biti da ni sljedećih 20 godina nitko ne obori rekord.

Hvala Marko što si imao povjerenja u mene.

R.I. /Foto: Facebook