Poznata je tvrdnja da je svaki čovjek neponovljivo i jedinstveno biće za sebe. Pa ako se takva tvrdnja prihvati kao neka opća, ona za Anđelka Leku bezuvjetno ima svoj dodatak. Jer Anđelko Leko je bio gospodarstvenik, ugostitelj, direktor, mudrac, čovjek mjere , osjećaja realnosti, bezgranično otvoren i susretljiv.
Iz svojih zavičajnih izvora rodne Hercegovine, ponio je svoj temeljni dar – racionalnost. Njime je stvarao vrijednosti, potom njima upravljao i čuvao ih, ali istodobno bio otvoren za dobro i potrebe drugih.
Kao rijetko tko miran i jednostavan, nenametljiv, čovjek superiornog svakodnevnog i plodnog pacifizma … Čovjek koji je osjećao vrijeme i čvrsto stajao na zemlji. Stoga bi prikladna okomica, kao najbolja biblijska parafraza o njemu bila, da je Anđelko Leko bio čovjek koji je sijao sjeme koje nije padalo u trnje …
Ovo što govorim vrlo je osobno, potaknuto još snažnije njegovim iznenadnim odlaskom. K tomu smo, večer prije bili na ugodnu piću. Stoga ne mogu s razmaka govoriti o Anđelku jer naše poznanstvo ima svoj polustoljetni trag.
Što više, bilo je to iskreno prijateljstvo. To s njime, i prema njemu, nije bilo teško izgraditi. Imponirala je njegova duhovitost, blagost, mirnoća, riječ savjeta koja se najčešće pretvarala u vrijednost za pamćenje.
U svijetu ekonomije i ekonomista, slušao sam da je ekonomija znanost. Pretjerivalo se s time, dapače mistificiralo … A ja sam gledao Anđelka Leku, da tako blistav ekonomist, poduzetnik, a nije prošao taj mistični razred ekonomije. Bio je toliko, nepobitno uspješan, za mnoge i nedostižan poduzetnik.
U vrijeme pretvorbe i privatizacije pokazao se neponovljivo pozitivnim primjerom. Vodio je desetljećima poslovne subjekte, bio vlasnikom, poduzetnikom, organizirao poslovne procese, razvoj, ulaganja, ljude … Nikada nikome nije ostao dužan, nikada plaće njegovim radnicima nisu kasnile, nikada njegovim radnicima nije prijetio preustroj s viškom ili popisom suvišnih ljudi, nikada nikome nije izazvao predstečajni postupak …
Stoga je Anđelko Leko, svojom darovitošću, bistrinom uma, inteligencijom, odgovornošću za svoje odluke i postupke, diskretnošću i jednostavnošću, u hrvatskim gospodarskim, društvenim okolnostima pravi stršeći egzemplar. Ja znam da čovjek takvih vrlina i formata ostaje potpora, vrijednost i uzor svojoj obitelji i svima koji su mu bili bliski. U slučaju Anđelka Leke, puno je onog po čemu ga može pamtiti veliki dio nas ali i čitava Hrvatska, napsiao je Goran marićč u oproštaju od Anđelka Leke.
