Ovo su najčešće riječ koje izgovaramo u snu i još jedna zanimljivost

Većina riječi koje se izgovore tijekom sna su negativne pa čak i prilično vulgarne, pokazala je francuska studija objavljena u časopisu Sleep. Postoji internetska stranica Sleep Talk Recorder na kojoj se objavljaju snimke onoga što govore dok spavaju.

U gotovo deset posto snimaka bilo je psovki. No, jedna riječ ipak odskače od svih i nije psovaka već – riječ “Ne”, prenosi portal msn.com.

Znanstvenici pretpostavljaju da se pričanje u snu odvija tijekom REM faze spavanja kada su veći izgledi za intenzivne, emocionalne snove. U tim snovima može biti i nekih prijetećih situacija koje nagnaju ljude da govore “Ne”.

Ono što je zanimljivo u ovom istraživanju je to da je većina razgovora u snu gramatički ispravna, čak i kad su riječi okružene mnoštvom psovki.

Ulaskom u REM fazu, najdublju fazu spavanja , mišići vaših udova postaju posve paralizirani i privremeno je kretanje onemogućeno.

Postoji poremećaj spavanja kod kojeg se ta paraliza zadrži nakon buđenja, nekoliko sekundi ili čak po nekoliko sati. Ovaj zastrašujući osjećaj znali su doživjeti ljudi koji imaju narkolepsiju – otvorili su oči i nisu se mogli pomaknuti.

Svakih nekoliko mjeseci imam grozno iskustvo usred noći. Budim se, ali se ne mogu pomaknuti, ništa osim očiju. Tada osjetim težak pritisak na grudima, kao da se zrak cijedi iz mojih pluća. Krajičkom oka vidim sjene u sobi. Ali, ja to ne sanjam.

I bez obzira koliko puta mi se dogodilo, uvijek osjetim nalet panike i straha. Kao dijete mislio sam kako je vrag ušao u moju spavaću sobu. Sad znam da su to simptomi čudnog fenomena koji se zove “paraliza sna”, a koliko je učestala ovisi o socijalnim i psihološkim čimbenicima.

Na primjer, češće se javlja kod ljudi koji imaju problema sa spavanjem i koji su pod pritiskom zbog stresa. Javlja se češće i kod ljudi s mentalnim poremećajima, kao što su depresija i anksioznost.

Sve faze spavanja služe specifičnoj svrsi održavanja vašeg tijela i mozga zdravima te opuštenima. Postoji pet faza spavanja, a svaka je dublja od prethodne. Kada prođemo svih pet ciklusa, sve kreće ispočetka.

Posljednja REM faza je najaktivnija i počinje otprilike 60 do 90 minuta nakon što zaspete. U ovoj fazi vaše oči kreću se u punoj brzini naprijed – natrag, a vaš um je usmjeren na ono što sanjate.

HGH hormon, poznatiji kao hormon rasta, odgovoran je za regeneraciju kostiju, mišića i tkiva. Kada spavate, proizvodnja ove tvari aktivira se po cijelom tijelu te doprinosi iscjeljivanju rana i obnavljanju stanica.

Dok smo mladi, ovaj hormon potiče rast i ima mnogo drugih učinaka na tijelo.

Tijekom spavanja, mišići koji vaše grlo drže otvorenim dok ste budni, se opuštaju, a veličina grla se smanjuje. Upravo to je jedan od uzroka hrkanja. Iako, postoje i drugi čimbenici koji doprinose proizvodnji tog zvuka, na primjer – nazalna opstrukcija.

Taj fenomen se zove bruksizam. To se ne događa svakome, no neki ljudi se znaju buditi s jakom boli u čeljusti upravo zato što su cijelu noć škrgutali zubima. Bruksizam može imati morfološko podrijetlo – javlja se kao posljedica nepravilnosti u čeljusti. Ali, katkad pojavljuje i zbog psiholoških razloga jer se neki ljudi tako nesvjesno oslobađaju napetosti akumulirane tijekom dana.

Studije nisu uspjele otkriti zašto se to kod nekih ne pojavljuje baš nikada, a kod drugih bruksizam zna završiti polomljenim ili oštećenim zubima te bolnom čeljusti.

I muškarci i žene znaju doživljavati seksualno uzbuđenje tijekom spavanja, a to se događa radi vrhunca moždane aktivnosti tijekom brzog pokretanja očiju u snu. To znači da vaš mozak treba više kisika, a to vodi bržem protoku krvi kroz tijelo.

Osim na mozak, to utječe na svaki organ u vašem tijelu, pa tako i na one najintimnije dijelove, a to pak vodi do aktivacije spolnih hormona.

Način na koji se formiraju naši snovi ostao je misterij u znanstvenim krugovima. Danas znamo da naš mozak konstruira snove iz naših sjećanja koja su prisutna u svakodnevnom životu te od dubokih podsvjesnih materijala.

Znači, nedavna sjećanja kombiniraju se s informacijama koja smo pohranili zadnjih godina – sjećanjima, traumama, emocijama i osjećajima – i stvaraju se tajanstveni, ponekad apsurdni snovi.

Međutim, još uvijek nije moguće utvrditi zašto naš um noću putuje na određena mjesta ili zašto odabire određene uspomene, boje, glasove, prizore ili ljude.

Sindrom “eksplodirajuće glave” je rijedak fenomen, ali se ipak može pojaviti. Ako vam se to ikada dogodi, osjetit ćete kao da vas je probudila snažna eksplozija, a tada ćete vjerojatno osjetiti velik strah i tjeskobu – iako se u stvarnom, vanjskom svijetu ništa nije dogodilo.

Oni koji su ovo doživjeli kažu da su se osjećali kao da im je “glava eksplodirala” ili kao da su uli glasan prasak, poput pucnja. To može imati ozbiljne psihološke posljedice.

Istraživači sa Sveučilišta u Rochesteru otkrili su da tijekom spavanja mozak na neki način ispire sav otpad koji se u njemu sakupljao tijekom dana. Mehanizam koji se aktivira dok spavamo zove se – glimfatični sustav.

Kada se uključi, mozak vam omogućava odbacivanje beskorisnih informacija i akumuliranje stvari koje smatra vitalnima te obnavlja njihove veze.

Megy M/Foto:thinkstock