Nakon smrti Marka Veselice Hrvatska je ostala bez još jednog velikog domoljuba, hrvatskog ratnika, profesora i erudita. 21. ožujka 2017. u kasnim večernjim satima iznenada je preminuo mr. Antun Abramović – Toni, profesor povijesti, umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske, zastupnik u prvom sazivu Hrvatskog državnog sabora, jedan od utemeljitelja nekoliko domoljubnih udruga. Čovjek koji je nesebično svoj cjelokupni život posvetio Hrvatskoj.
Antun Abramović potekao je iz tradicionalne katoličke zagrebačke obitelji. Otac Mato, iako nižeg stupnja obrazovanja, posvetio je veliku brigu obrazovanju svoje djece. Od malih nogu brinuo se o njihovom katoličkom nauku težeći tako stvoriti poštene i časne ljude. Svoju ljubav prema hrvatskim tradicijskim vrijednostima i povijesti Hrvata prenosio je na koji su pažljivo upijao svaku očevu riječ.
Već kao gimnazijalac shvatio je kako iz dana u dan sve više nestaju hrvatske tradicijske vrijednosti a s njima i hrvatski nacionalni identitet. Radi izražavanja dubokih domoljubnih osjećaja izbačen je iz gimnazije i tada započinje njegov kKrižni put. Obilježen kao protivnik tadašnjeg komunističkog režima odlučuje pod svaku cijenu završiti gimnaziju i upisati fakultet kako bi stekao obrazovanje potrebno za borbu protiv komunističkog totalitarnog režima.
Po završetku gimnazije upisuje studij povijesti, povijesti umjetnosti i etnologije s ciljem što boljeg upoznavanja hrvatskih tradicijskih vrijednosti i povijesti Hrvata. Kao student čita publikacije izdane u hrvatskoj emigraciji i povezuje se s drugim domoljubno orijentiranim studentima.
Sudionik je Hrvatskog proljeća pa je tako kao i svi tadašnji disidenti obilježen kao državni neprijatelj. U dokumentima UDB-e obilježen je šifrom: „POO Hrv.nac. i RKC 1983“ zajedno s Draženom Budišom (šifra: OO Hrv.nac. 1976) u grupi koju je operativno obrađivao agent UDB-e s inicijalima K.N.
Zbog čestog druženja s drugim tadašnjim disidentima, operativno obrađivanim osobama od strane UDB-e, među kojima češće s Draženom Horvatom (Šifra: POO Hrv.nac.i RKC) te Mariom Kirinom (šifra: POO Strane obav. službe – Izraelska ob.sl.), više puta je završio u Đorđićevoj 4 na ispitivanju.
Posebno opasnom osobom postao je 80-tih godina kada je zajedno s Mariom Kirinom propješačio cijelu Dalmatinsku zagoru prikupljajući etnografsku građu za svoj znanstveni rad. Kao istinski vjernik pohađao je seminare duhovne obnove pa je tako odlučio provesti određeno vrijeme u Kartuzijanskom samostanu u Pleterju, upoznati se sa životom i radom redovnika i napisati o tome reportažu. To je dakako za tadašnji režim bilo previše pa su tako i mjere njegove operativne obrade bile pooštrene.
Devedesetih godina nošen domoljubnim zanosom sudjeluje u procesu utemeljenja HDZ-a u čuvenoj „Baraci“. Postaje zastupnikom u prvom Hrvatskom državnom saboru no osjećajući skori početak Domovinskog rata odlučuje sudjelovati u stvaranju hrvatskih oružanih snaga kao jedan od utemeljitelja Narodne zaštite, a u trenucima nastajanja Hrvatske vojske imenovan je pomoćnikom Martina Špegelja koji je bio postavljen za zapovjednika Zagrebačkog korpusa. Mjesto u vojnom uredu zamijenio je bojišnicom gdje je kao dragovoljac u IPD-u djelovao na terenu kao pukovnik Hrvatske vojske.
Po završetku Domovinskog rata 2000. godine zaposlio se u vojnom muzeju gdje je kroz vojnu i drugu arhivsku građu nastavio je s marljivim proučavanjem hrvatske vojne i nacionalne povijesti. Nakon umirovljenja potpuno se posvetio svojoj najvećoj ljubavi – knjizi. Autor je predgovora mnogih knjiga, a isto tako i recenzent te urednik knjiga. Pisac je mnogih aktualnih komentara, članaka i kritika.
Shvaćajući kako je obrazovanje ključni čimbenik razvoja društva odlučio se posvetiti edukaciji putem sudjelovanja na mnogim tribinama i okruglim stolovima. Jedan od njemu važnijih ciljeva bio je obnova hrvatske katoličke intelektualne elite koja je pogubljena tijekom i nakon II svjetskog rata. Svjestan posljedica koje je komunistički režim ostavio u hrvatskom nacionalnom biću kao i sve većeg srozavanja društvenih i moralnih vrijednosti pokušavao je na sve moguće načine suprotstaviti se tom negativnom trendu.
Zajedno s grupom intelektualaca sudjeluje u osnivanju udruge „Hrvatski klub„ čiji je cilj očuvanje hrvatskih tradicijskih i kulturnih vrijednosti na čijim osnovama treba uporabom moderne znanosti i tehnologije stvoriti modrenu i bogatu Hrvatsku državu. Kao dopredsjednik Hrvatskog kluba sudjeluje u organizaciji i provođenju oko 30 tribina pokušavajući tako svoje ogromno znanje prenijeti na druge. Nažalost prerana i iznenadna smrt zaustavila ga je na njegovom putu.
Komemoracija za pokojnika održat će se u subotu 25. 03. 2017. u 12 sati u prostorijama Hrvatskog generalskog zbora u Habdelićevoj ulici broj 2 (Gornji Grad).
Posljednji ispraćaj pokojnika bit će na Gradskom groblju Miroševac u ponedjeljak 27. 03. 2017. u 11,40 sati, a sveta misa zadušnica služit će se istog dana u 18 sati u crkvi blaženog Augustina Kažotića.
Zoran Čapalija – Čaplja
