Na fotografiji gdje Josif Visarionović Staljin drži malu djevojčicu s buketom cvijeća sovjetski lider je prikazan kao dobri vođa. To, međutim, nimalo nije pomoglo Engelsini Markizovoj, djevojčici s kojom se Staljin slikao – njeni roditelji su ubijeni u vrijeme Velike čistke tijekom 1930-ih.
“U budućnosti će svatko moći 15 minuta biti svjetski poznata ličnost”, rekao je Andy Warhol 1968. godine. Upravo to se dogodilo mnogo ranije, još 1936. godine, s Engelsinom Markizovom, sovjetskom djevojčicom iz Burjatije. Ona je doživjela svojih “15 minuta” popularnosti kada se pojavila na fotografiji sa sovjetskim vođom Josifom Staljinom.
Nije, međutim, dugo uživala u tome, piše Oleg Jegorov za Ryssia beyond.
Markizov je bio uspješan sovjetski dužnosnik. On je 1936. bio narodni povjerenik za poljoprivredu u dalekoj Burjat-Mongolskoj Autonomnoj Sovjetskoj Socijalističkoj Republici u Sibiru.
Markizovu je ukazana velika čast da otputuje u Moskvu sa službenim burjatsko-mongolskim izaslanstvom na susret sa Staljinom, ali je sve lovorike s tog susreta “pokupila” njegova kći.
“I ja sam htjela vidjeti Staljina i preklinjala sam oca da me povede, no on je bio protiv toga”, pričala je Engelsina nakon nekoliko desetljeća. “Ti nisi članica izaslanstva, tko će tebe pustiti?”, rekao joj je otac.
Majka je, međutim, bila na njezinoj strani.
Josif Staljin prima buket cvijeća od Engelsine (Gelje) Markizove.
Začudo, djeci je bilo dozvoljeno ući u Kremlj bez posebne dozvole i zato je Markizov poveo kćer. U jednom trenutku su djevojčici dosadili beskrajni govori dužnpsnika o uspjesima koje bilježe njihova kolektivna poljoprivredna gospodarstva, i ona odluči zagrli sovjetskog vođu.
“Uzela sam dva buketa i krenula u prezidij s namjerom da mu poklonim to cvijeće”, rekla je Markizova. Staljin je bio začuđen, ali se obradovao. Uzeo je djevojčicu i podigao je na stol iako je bila obuvena. Markizova mu je uručila cvijeće i zagrlila ga, a novinari su to fotografirali.
“Ikona sretnog djetinjstva”
Engelsina (Gelja) se sjeća kako ju je Staljin pitao: “Sviđa li ti se sat?” Hrabro je odgovorila “Da”. Tada joj je sovjetski lider poklonio zlatni sat, a njezinoj obitelji gramofon. To nisu bili jedini pokloni za Gelju.
Anatolij Alaj, redatelj nezavršenog filma “Staljin i Gelja”, citira glavnog urednika lista “Pravda” Lava Mehlisa: “Sam Bog nam je poslao tu malu Burjatkinju. Napravit ćemo od nje ikonu sretnog djetinjstva”.
To se i dogodilo. Staljinova i Geljina fotografija (koja je odmah dobila naziv “Prijatelj djece”) objavljena je u svim novinama te je postala svojevrstan hit.
“Kada sam sutradan ušla u predvorje hotela, čekalo me mnoštvo igračaka i drugih poklona… A kada sam se s roditeljima vratila u Ulan-Ude, dočekali su me kao što će kasnije dočekati kozmonaute”, pričala je Markizova.
Poznati kipar Georgij Lavrov isklesao je spomenik posvećen Staljinu i Gelji. I taj spomenik je stekao popularnost. Na sve strane se govorilo o Gelji, ali to nije dugo trajalo.
Optužen za špijunažu
Idila je trajala godinu i pol dana, a završila je 1937. godine kada je Ardan Markizov, uvjereni komunist koji je obožavao Staljina, uhićen. “Tata je bio uvjeren da je u pitanju greška i da će se vratiti”, sjeća se Gelja.
Optužen je za špijunažu u korist Japana te je strijeljan u lipnju 1938. godine. Kćer je pisala Staljinu i preklinjala ga da joj poštedi oca, ali ništa nije pomoglo.
Vođa je bio daleko, nije odgovarao, a Geljin život je klizio u sunovrat. Vlasti su uhitile i njezinu majku Dominiku i poslale je u Kazahstan gdje je 1938. godine u tajanstvenim okolnostima pronađena mrtva.
Englesina Markizova, 1989. Plakat sa sarkastičnim komentarom: “Prijatelj djece i ubojica njihovih roditelja!”
Markizova je smatrala da je i njezina majka ubijena. Šef lokalne obavještajne službe napisao je pismo načelniku Staljinove obavještajne službe Lavrentiju Beriji u kojem je izrazio zabrinutost povodom toga što se Dominika može pokušati izvući koristeći kćerinu “vezu” sa Staljinom.
“Na to je Berija plavom olovkom napisao odgovor: ELIMINIRATI”, pričala je Engelsina.
Gelju su također udaljili iz tadašnjeg medijskog prostora. S jedne strane, Staljin nije mogao pozirati na fotografiji s “kćerkom narodnog neprijatelja”, a s druge, nije bilo moguće uništiti sve novine i skulpture. Zato su vlasti promijenile ime djevojčice, ne mijenjajući lik.
Od tada se na slikama i spomenicima ona zvala Mamlakat Nahangova, poznata mlada pionirka. Ime Engelsine Markizove je svuda izbrisano.
Novi život
Kao devetogodišnje siroče Engelsina se preselila u Moskvu gdje je živjela s tetkom i nosila njezino prezime Dorbejeva. “Živjela sam kao obična sovjetska građanka…” rekla je jednom. Gelja se dva puta udavala, radila je kao orijentalistica i stručnjakinja za Kambodžu. Umrla je 2004. godine, nekoliko tjedana nakon što je Anatolij Alaj počeo snimati film o njoj. Imala je tada 75 godina.
“Tek kada su se ljudi počeli vraćati iz logora i kada je otkrivena istina o razdoblju Staljinove vladavine, ja sam shvatila tko je on bio”, rekla je sjećajući se kako je plakala kada je vođa umro, kao što su plakali mnogi građani SSSR-a.
Foto: public domain
