DJED hrvatskog ministra vanjskih poslova Davora Ive Stiera bio je ustaški pukovnik Ivan Stier. Ta činjenica hrvatskoj javnosti nije bila nepoznata ni u vrijeme kampanje ni kad je formirana nova hrvatska Vlada u kojoj je Stier imenovan ministrom vanjskih i europskih poslova.
Ante Stier, otac hrvatskog ministra vanjskih poslova, rođen je 1941. u Osijeku, po zanimanju je bio alergolog, a u Buenos Airesu je napredovao do ravnatelja bolnice. Majka Marija profesorica je filozofije na Katoličkom sveučilištu u Buenos Airesu te ujedno i jedina Hrvatica članica Papinske akademije za filozofiju.
Do dolaska u Hrvatsku Davor Stier bio je pripadnik Hrvatske mladeži svijeta, a političku karijeru razvio je u HDZ-u u kojem je danas jedan od ključnih ljudi.
Predgovor Maksa Luburića
Stier je kao mladić slavio 10. travnja, kasnije se javno odrekao veličanja NDH a negativan stav ima i prema crvenoj zvijezdi petokraci koja ga ‘asociraa na rušenje Vukovara i na olovne godine komunističke diktature’.
Njegov djed, ustaški pukovnik Ivo Stier, objavio knjigu “Elementi i metode komunističke gerile” koju je tiskala nakladnička kuća Vjekoslava Maksa Luburića (Madrid, “Drinine knjižnice”, 1964. god.)
U knjizi, koju je posvetio narodima Južne Amerike, za koju je smatrao da je nova meta svjetskog komunizma, Stier govori o protugerilskom ratovanju u Južnoj Americi 70-ih godina prošlog stoljeća, a značajan dio knjige posvećen je borbama ustaša i partizana te Stirove procjene ratnih protivnika.
Pukovnik Ivan Stier rođen je u Čepinu 18. lipnja 1913. godine. Po zanimanju je bio trgovac i istaknuti pristaša HSS-a. Nakon proglašenja NDH radio je u Građanskoj zaštiti na uspostavi nove vlasti u Slavoniji. U lipnju 1941. postavljen je za pobočnika u Ustaškom stožeru u Osijeku, a potom za zapovjednika Pripremne bojne koja je djelovala na Banovini.
Tijekom 1942. u činu satnika bio je zapovjednik XIII. djelatne bojne u sastavu I. stajaćeg djelatnog sdruga (poznatog kao Crna legija) i bio je stacioniran u Gračanici u sjevernoj Bosni. Zapovjednik Sdruga (Crne legije) bio je Jure Francetić, a u to vrijeme zapovjednik I. djelatne bojne bio je Rafael Boban. Pripadnici Stierove postrojbe nazivali su se ‘štirovcima’, a oni pod Bobanovim zapovjedništvom ‘bobanovcima‘. Kasnije se taj naziv – bobanovci – proširio na cijelu postrojbu. Povratkom u Osijek imenovan je zapovjednikom 2. ustaškog sdruga
U zahtjevu za izručenje FNRJ iz 1946., dok je bio u logoru Italiji, navodi se da je bio zapovjednik ustaške crnomorske flote.
U svibnju 1945. povlači se iz NDH i preko Italije uspijeva se dokopati Argentine. Partizanske vlasti (Državna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača) 1946. su tražile njegovo izručenje dok je bio u logoru Bagnoli u Italiji.
Pukovnik Ivan Stier umro je u Buenos Airesu 1998. godine u 85. godini života.
U knjizi “Elementi i metode komunističke gerile” pukovnik Stier piše o svojim iskustvima u četverogodišnjem ratu s partizanima te detaljno analizira elemente njihove borbe. Knjiga osim opisima taktike gerile i njezina ustroja obiluje i Stierovim političkim zaključcima i otvorenom mržnjom prema komunističkom poretku, koji smatra utjelovljenjem sotone na zemlji.
Predgovor knjizi napisali su španjolski general Jose Diaz de Villegas i nakladnik Maks Luburić, koji se potpisao kao General Drinjanin. Prema predgovoru Luburić je izuzetno cijenio pukovnika Stiera kojega je smatrao jednim od najboljih zapovjednika koje je NDH imala te navodi da je bio izuzetno popularan u narodu.
Zanimljivi su Stierov opis partizana protiv kojih je ratovao: “Komunistički gerilac je grub, bezobziran i nemilosrdan. Po prirodi borbe je razarač svega što mu stoji na putu. Komunistička strategija je da se razori vjera, tradicija, ustanove i organizacije da bi se nametnule svoje.”
Pukovnik Stier o partizanima
Stier piše da je komunističkom gerilcu partija toliko uništila intelekt da mu je ostalo mozga koliko i u dresiranih zvijeri te navodi da su takvi divlji borci najnemilosrdniji koje je povijest ikada vidjela.
“Nakon borbi ne bismo našli ni jedno tijelo mrtvog partizana, i to zato da bi oslabili naš moral te da vojnici pomisle da su se borili s duhovima; nekada su stradala i petorica da bi izvukli jedan leš. Kada ne mogu izvući tijelo, odrežu glavu svom partizanu da ga mi ne bismo prepoznali.”
Osim vojnih tema veliki dio knjige Stier je posvetio i detaljnom opisu komunističkih zločina.
“Sve ono što partizani čine nadmašuju ono što se može naći u Danteovu paklu, među ljudožderima ili u fantastičnim pripovijestima. Bilo je slučajeva paljenja živih zarobljenika.
Neki su bili formalno razapinjani kao Krist. Neke su opet vezali između dva mlada stabla, koja bi, kada bi ih se rastegnulo, raskidali žrtvu u dva dijela. Ženama su rezali dojke, a muškarcima udove i stavljali bi im ih u usta, ili bi im na licu ili drugom dijelu tijela urezali zvijezdu, kukasti križ ili koji drugi znak.”
Pukovnik Stier u knjizi zagovara pomirbu ustaša i hrvatskih partizana, koje opisuje kao bolje u odnosu na srpske partizane, i poziba Hrvate da se oslobode komunističkog i srpskog ropstva.
M.Marković/foto:arhiv
