Film Koja je ovo država, Vinka Brešana i Mate Matišića, bila je jedna od tema u u emisiji Peti dan, u kojoj su gostovali Marija Selak, Aleksandar Musić, Nino Raspudić, Lana Bobić. Zanimljivu viđenje film dao je dr. Nino Raspudić.
Lana Bobić, ljevičarka koja se bavi teologijom, (diplomirala je na Sveučilišnom centru za protestantsku teologiju “Matija Vlačić Ilirik” Sveučilišta u Zagrebu te Mirovne studije Centra za mirovne studije), nahvalila je film:
“Ono što mi je zanimljivo kod Brešana, odnosno Mate Matišića, jer je on autor scenarija, je kako uvijek dotakne teme koje su jako osjetljive u Hrvatskoj. U filmu Svećenikova djeca imao svećenika koji buši prezervative, ovdje imamo krađu lijesa pokojnog predsjednika Tuđmana i fascinantno mi je kao uspijeva sve to napraviti, a da ne bude prozvan mrziteljem svega što je hrvatsko. To je način da se naruga, ali i dotakne ozbiljne teme.
Ovo je film apsurdan, humorna satira, nasmijala sam se više puta, ali me film i potresao u trenutku kad vidim da očevi vade slike svojih sinova i da je poanta filma da roditelji i danas traže svoje poginule u ratu,” kazala je Bobić.
Raspudić misli da se ovim filmom nastavlja dekadencija Vinka Brešana:
“Najbolji mi je njegov prvi film Kako je počeo rat na mome otoku, a svaki njegov film je sve lošiji. Ovo je jedan moralizatorski film, a ako autori preko HAVC-a troše javni novac za takav film o nestalim braniteljima, onda bi bilo logično da se i Brešan i Matičić pojave na Penavinom prosvjedu u Vukovaru”, kazao je Raspudić.
“Upravo ste podržali Documentu”, kazala mu je Bobić
“Ne vidim da se Documenta pretrgla oko tih stvari. Puno mi je bliži Penava i njihov vapaj koji je dao nekakvog malog ploda. Film nosi jednu toksičnu tezu da je Tuđman, ili hrvatska država, krivi što nije odano priznanje hrvatskim braniteljima ili što nisu nađeni pokojnici, ali ostavio bih po strani sadržajni dio.
Film je crna komedija koja nije duhovita. Matišić prevrće svoje stare teme iz filma Kad mrtvi zapjevaju, gdje je ta vrsta grobljanskog, morbidnog humora dobra funkcionirala. Šteta utrošenog novca, šteta izvrsnih glumaca, a posebno bih istaknuo snažnog Nikšu Butijera koji je postao jedan od središnjih likova hrvatskog glumišta, a za Krešu Mikića ne treba trošiti riječi koliko je dobar.
Dakle, osim tih par glumačkih rola nema ništa dobro u ovom filmu”, kazao je Rasšpudić i zaključio:
“Brešan i Matišić trebali bi se zamisliti 2019. godine koja je ova država, koji je to posao, kome je to u 2019. provokativno i skandalozno. Posebno me čudi ta njihova moralistička poanta koja nipošto nije antihrvatska, kao što su oni prvoloptaški očekivali da će dobiti neku vrstu kritike pa će ispasti veliki propitivači.
Naprotiv, film je maksimalno na liniji hrvatske političke korektnosti, ali u jednom krivom smjeru. Mislim da je film beznačajan, bez provokacije, a nakon prvih pola sata film se i narativno raspada.”
Megy Matičić/Foto:scrrenshot/pxll
