Severina u intimnoj ispovijesti: “Milan mi je posalo poruku da će izaći moj novi ‘porno film’. To me dotuklo”

Kako Severina navodi, ugledna novinarka HRT-a, Jelena Jindra, već nekoliko mjeseci u nastavcima objavljuje priče žena (kojih ima preko 100), koje umreženi pojedinci iz hrvatskih institucija sustavno zaplašuju i oduzimaju im djecu.

– Intervju je dugačak pa skoro koliko i ovaj već reality od 9 godina, koji bih nazvala ‘Deveti krug sudskog pakla’. Spoj drame i krimi-psihološkog trilera, sa stvarnim likovima. Ima i fantastike… Naime, fantastično i perfidno to rade. Ali ne kao šarmantni kriminalci za koje navijamo u filmovima. Oni su negativci koje baš ne volimo kad ih gledamo. Kao teta Lydia iz Sluškinjine priče.

– Ovo je priča o majci (mada, kako su se ponašali akteri – možemo ju nazvati i “Basna o majci”), koju 9 godina sistematski, sistemski (…), da skratim – maltretiraju. Moj život ima drugi smisao nakon ovih priča, uključujući i moju. Zdušno ću pomagati svim hrvatskim ‘Laurama’, kako ih naziva Jindra. Boje se reći svoje puno ime i prezime, zaplašene od sustava koji im to brani, jer je to “za dječje dobro”. Ako nešto kažeš – oduzmu ti dijete. I onda slijedi pakao…

Severina detaljno opisuje mrežu institucija i ljudi koji su njezinom majčinstvu godinama nanosili patnje. Za početak je otkrila kada i kako su počele nevolje s Milanom Popovićem.

“Već od početka, ali to nisam shvaćala. Jako se razlikovao od svih koje sam do tada upoznala, i to mi je bilo zanimljivo. Ubrzo sam vidjela da mu je znanje oskudno, da puno toga ili ne zna ili ne želi reći, a ono što kaže da temelji na predrasudama i na praznovjerju.

Najteže mi je palo to što sam shvatila da on izbjegava bliskost i da je okružen zidovima koje ne mogu preskočiti. Pogriješila sam što se nisam prije oprostila od njega.

Nakon četiri mjeseca otkrila sam da sam trudna, što me je istovremeno obradovalo i zabrinulo. Obradovalo me jer sam željela biti majka, a prestrašilo jer sam razmišljala o spoznaji da nas dvoje pripadamo potpuno različitim svjetovima. Pitala sam se kako će taj čovjek koji ne pokazuje ni najmanje empatije, izbjegava bliskost, koji je krut i praznovjeran biti roditelj”, rekla je Severina.

Dalje je nastavila.

“Kako će sve to djelovati na psihički rast i razvoj našeg djeteta? Unatoč svemu tome, počela sam se tješiti i zavaravati, kao i mnoge žene, da ću ga uspjeti promijeniti. I ovom prilikom željela bih poručiti ženama koje u ovome prepoznaju svoju vezu da odustanu od te zablude. Nitko nikoga ne može promijeniti, osim samoga sebe. Shvatila sam da sam ja samo njegov projekt.

“Umro je glavni, a to je Milan Bandić. No iza njega su ostali oni koji postaju još gori i crnji likovi”

S druge strane, užasavala sam se pomisli da naše dijete raste bez oca. I te dvije moje strane su se izmjenjivale. Svjesnost i zablude. Zabluda je bila i to što sam ga opravdavala objašnjavajući sebi da je to posljedica njegova odrastanja, da je takav zato što je dijete razvedenih roditelja.

Zbog mojih godina liječnici su odlučili porod završiti carskim rezom, a on im je prijetio da će ih tužiti jer da se njegova djeca smiju rađati samo prirodnim putem. Sada sam svjesna koliko sam već ušla u ulogu njegove žrtve, prilagodila se zlostavljanju kao što to mnoge žene čine, jer sam se i dalje zavaravala da će ga rođenje djeteta promijeniti, da će snažno utjecati na njega u pozitivnom smislu. Vjerovala sam da će ga, uz moj napor, dijete motivirati da postane odgovoran roditelj i partner”.

Objasnila je i što se događalo nakon što se dijete rodilo.

“Prva stvar koja me nadalje zgrozila bila je što je rekao da neće dopustiti da novinari slikaju dijete ako ne plate najmanje 50.000 eura. Zbog toga sam se iskrala iz rodilišta noću i smjestili smo se u stanu koji smo privremeno tada dijelili. Stan nas je dočekao izlijepljen plutom i  ‘ukrašen’ crnim kamenjem da nas zaštiti od podzemnih voda, u skladu s njegovim praznovjerjem.

Govorio mi je da on nije čovjek koji pristaje na kompromise. Pojavio se s liječnicom kineske medicine. U skladu s njenim mišljenjem, naredio mi je da četrdeset dana budem s djetetom kod kuće i zabranio svaki izlazak. I opet nestao.

Nakon četrdeset dana se pojavio i odveo nas u Beograd, gdje će mi se samo pojačati sve ono što već osjećam. Ali ja još uvijek, kao žrtva zlostavljanja, gajim nadu u njegovu promjenu. Vrijeme je pravoslavnog Uskrsa, uključujem se u pripremu proslave i, da bih pokazala svoju silnu želju da se zbližimo, okupljam njegovu raštrkanu obitelj, njegove gatare da mu ugodim, ali on je zbog toga sve više bijesan. Sljedeće jutro on nestaje.

Ostajem sama i dojim dijete puna straha da ne pogriješim i ne poremetim njegov raspored u stanu jer na svaku takvu mogućnost imam iskustvo da on pobjesni. Dolazim k sebi. Ne želim živjeti u strahu s čovjekom koji nema osjećaj za mene niti za dijete i šaljem mu poruku da moramo razgovarati o budućnosti našeg djeteta, a on mi odgovara da sam o tome trebala prije razmišljati, prije nego što sam otvorila svoja pogana usta. Vraćam se u Zagreb.

Dijete ima dva mjeseca, moja tjeskoba sve više raste kao i bol pri pomisli da dijete raste bez oca. Vodila sam unutarnje monologe, uvjeravala sebe i dalje da je promjena moguća, propitivala se je li u pitanju moj ego, jesam li ja dovoljno dobra za njega. Kasnije sam shvatila da je to tipično za žrtve nasilja. On je prekinuo svaki kontakt sa mnom, pa time i s djetetom, nije mi odgovarao niti na pozive niti na poruke. Pozivala sam ga da dođe vidjeti dijete, molila ga da dođe na krštenje djeteta u Rijeku.

Mjeseci su prolazili. I dalje sam pokušavala potaknuti emocije kod njega, izvještavala ga kada je djetetu izrastao prvi zub, izražavala žaljenje što nije bio s njim kada je prohodao i izgovorio prvu riječ. Na sve to on uopće nije odgovarao. I kada sam u listopadu, poslije krštenja Aleksandra, na kojem se nije pojavio, vidjela da na televiziji priča o meni i našem djetetu kao da nam cvjetaju ruže, shvatila sam da je njemu samo bitno ostaviti dojam. Gotovo dva mjeseca kasnije poslom dolazim u Beograd.

Dijete je imalo devet mjeseci, a tatu je do tada vidjelo samo nekoliko puta. Unatoč svemu, bila sam sretna da se sretnu jer ako je itko pobornik ravnopravnog roditeljstva, to sam bila ja. I svaka sitnica s njegove strane kod mene je budila nadu da će Aleksandar rasti i uz oca. Tada još nisam znala da će kasnije iznijeti svoje mišljenje na sudu kako djetetu nije potrebno prisustvo oca do njegove prve godine života.”, rekla je između ostalog Severina.

Otvoreno je progovorila i o ‘filmiću’ iz 2004. godine koji joj je Popović na ružan način znao nabijati na nos. Otkrila je kako postoje samo tri osobe koje je s tim istim filmićem povrijedila – djeca i supruga njezinog partnera iz sporne videosnimke, a spomenula je i pokojnog Milana Bandića.

“U jesen 2017. dolazim prvi put kod Bandića. Mi smo već imali neke susrete, kada sam pjevala za SDP u kojem je on još bio, htio se slikavati sa mnom za neku naslovnu stranicu, a nisam mu dala, a poslije je bio ljut jer sam pjevala na Trgu za Novu godinu, pa su mi on i njegov prijatelj htjeli dati novce ispod stola, a ja nisam htjela bez ugovora. Smiješni dečki. Bandić me želi odobrovoljiti pa preda mnom naziva ravnatelja Arene Zagreb, da mi dogovori koncert preko veze kao što radi drugim izvođačima. Meni to ne treba, ja ga molim da nazove Gzima i Ivicu Lovrića i kaže im da se maknu od mojeg diteta. Bandić počinje vikati na mene, da Milan želi dati 50 milijuna eura Zagrebu”, izjavila je Severina.

Prisjetila se i Aleksandrovog početka školske godine, u ljeto 2019. kada su medije su preplavile njezine privatne fotografije koje je svojem suprugu slala s turneje.

“Shvatila sam da mi je hakiran mobitel, a otkrila da je to učinio sitni kriminalac koji je mojoj obitelji naudio i u drugim stvarima i protiv njega se vodi kazneni postupak.

Milan meni šalje poruku da će izaći moj ‘novi porno film’ i pita zašto to radim djetetu. K tome, znate da je to napravio njegov tata. Pala sam na 48 kg od stresa, prekinula sve svoje radne obaveze, to me je dotuklo”, rekla je pjevačica.

Objasnila je i borbu sa sustavom.

“U rujnu 2013. uspjeli smo se dogovoriti da zajedno odemo s djetetom i mojom mamom u Centar za socijalnu skrb Maksimir. Tu srećemo socijalnu radnicu koja me od prve gleda neprijateljski, činilo mi se i s gađenjem. Unatoč tome, potpuno sam otvorena za dogovor oko skrbništva, savjete i njihovu stručnu pomoć.

Tamo doznajem da je Milan djetetu izvadio, bez mog znanja, i srpski pasoš. Bacio ga je na stol. Tu se pojačavaju moje muke i već postojeći strahovi da je to učinio kako bi ga mogao odvesti, jer drugog razloga za to nije imao. Nakon tri sata u Centru shvaćam da se nećemo moći dogovoriti i da ćemo morati na sud.

Pri tome nisam osjećala namjeru stručnih osoba da potiču dogovor i Milana pozivaju na toleranciju.

Nakon toga mi se javlja odvjetnica Ljubica Matijević Vrsaljko. Prvi put čujem tu ženu, a ona mi u razgovoru od sat i pol počinje davati savjete kako da se ponašam prema ocu djeteta, kako mogu izbjeći da mu dijete ne predam. Rekla sam da mene to ne zanima, da neću nikog ‘zaje…’.

Kada sam doznala da je postala njegova odvjetnica, prijavila sam ju Hrvatskoj odvjetničkoj komori jer sam joj u tom razgovoru ispričala cijelu svoju priču, ali je, koliko čujem, oslobođena jer se nije utvrdilo da je u spise predala njegovu punomoć iako se u Centru predstavljala tako”, otkrila je.

“Potražila sam pomoć i u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba po prijedlogu odvjetnice. Primila me je ravnateljica Gordana Buljan Flander, koja mi je nakon nekoliko pitanja rekla da se vidi da dijete ne usmjeravam protiv oca.

Potom sam se obraćala u Savjetovalište Luka Ritz, pa u Centar za medijaciju u Cvjetnom, no Milan je odbijao sudjelovati”.

Otkrila je i kakva iskustva ima s Poliklinikom za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.

“Pored mojeg prvog dolaska, i Centar nas šalje na obradu djeteta u Polikliniku. Ne znam zašto je Poliklinika bila jedino mjesto na koje su centri za socijalnu skrb upućivali roditelje i djecu, ali znam da su na tome inzistirali. Prethodno, Milan mi šalje nalaz beogradskog liječnika koji dijagnosticira da dijete ima anoreksiju. Imam taj nalaz. Da nije tragično, bilo bi smiješno ovaj nalaz poslati kolegama tog liječnika, ali meni je to tragičan dokaz na što je sve spreman otac mojeg djeteta. U strahu od suda odlazim s djetetom i s tim nalazom u Polikliniku.

Zvali su i Milana. Kada sam ih pitala što ćemo s očevim lažnim nalazom, rekli su mi da to zanemarim i zaboravim. Da sam ja donijela takav lažni nalaz, što bi se meni dogodilo? Sljedeći put dolazimo na multidisciplinarnu obradu djeteta prema uputama Centra. Nisam znala da je tada već otac imao s Poliklinikom dogovor”, samo su neki od šokantnih detalja koje je Severina iznijela u javnost.

Što je vaša poruka sustavu?

“Najprije bih se htjela zahvaliti rijetkima koje sam u svom slučaju srela, a koji bude nadu da sustav može funkcionirati stručno, zakonito, humano i empatično.

Drugo, takvim se obraćam i apeliram da se izbore, da prestanu biti tiha manjina i da se bore da se iz sustava izbace svi oni koji zloupotrebljavaju svoj položaj i moć, i surađuju de facto s nasilnim moćnim roditeljima, bio on muškarac ili žena. Da ih prokažu i izbace”, poručila je Severina.