Stjepko Rošin: Grb HOS-a ne predstavlja mržnju nego ljubav! Mjesto mu je usred Jasenovca

Sve nas u životu vode emocije i to je normalno, ali kad prevladaju i kad glas razuma totalno utiša onda nastaje galama gdje više nitko nikog ne čuje. Razlikujemo se i svjetonazorski, iako nisam pristalica crno-bijelog odjeljivanja puka po svjetonazorskim grupama te vjerujem da se do dogovora, zajedničkih stavova, ali ne nauštrb istine, može doći.

Što će biti rezultat povjerenstva o isticanju totalitarnih simbola tek treba vidjeti. Svakako će ovisiti o osobama iz povjerenstva, tj. njihovim stručnim kvalifikacijama, motivima i svjetonazorima, ali će biti i pod velikim pritiskom politike kao pokretačem teme, a koja ima svoj interes.

Nažalost, relevantna struka ove problematike, kao stručni kolektiv kroz udruge grafičara, dizajnera, likovnjaka, heraldičara, PR-ovaca… još uvijek šuti.

Da bi tim stručnjaka relevantne struke dao maksimalan doprinos toj problematici, mora dobro iskomunicirati ono što smatra vrijednošću i civilizacijskim dosegom te se simbolima baviti i prije nego politika reagira, ali lišena svjetonazorskog diskursa. Iako bi povjerenstvu trebalo prethoditi suočavanje s prošlošću na osnovu nekih drugih povjerenstava, dokumenata i istraživanja, očito je da simboli najviše ‘bole’. A ne bi trebalo biti tako.

Pokušat ću kao dizajner dati svoj doprinos u stvaranju okvira pri donošenju određenih propisa o isticanju totalitarnih simbola te se reflektirati na aktualni vrući krumpir, a to je HOS-ov grb.

Uz zvijezdu i polumjesec koji simboliziraju islamski svijet, sigurno najjači i najprepoznatljiviji, najutjecajniji simbol današnjice u cijelom svijetu je kršćanski križ. Križ je prethistorijski simbol stariji od civilizacije koju poznajemo. Imamo križeva raznih vrsta, oblika i značenja. Veličinom, položajem i međusobnim odnosom te brojem poprečnih greda dobivamo brojne varijante. Npr. svastika sa svojim karakterističnim kukama, pa egipatski ankh s petljom na vrhu itd. Poznajemo grčki križ, latinski križ, malteški križ, papinski križ… sve su to križevi više-manje različitog značenja.

Križ je bio sprava za mučenje Rimskog Carstva. Da je, recimo, netko pred cca 2100 godina nosio tau križ (oblik slova T) ili latinski križ oko vrata izgledalo bi to isto kao da danas netko nosi električnu stolicu. Teško bi mi bilo i dokučiti danas simboliku tog malog privjeska, ali sigurno bi jedan bio vezan uz neku medicinsku dijagnozu.

Međutim, nakon Isusovog uskrsnuća, kojem je prethodilo smaknuće na križu, spravi za mučenje je dan novi smjer, novo značenje. Kontekst unutar kojeg se pojavljuje križ je promijenjen. Njegovo značenje je na razini života Isus, spas, muka, žrtva, a na organizacionoj razini kršćanstvo kao religija. Vjerojatno je mnogima čiji su bližnji okončali na križu, sami pogled na simbol stvarao neugodne asocijacije.

Nakon mnogo stoljeća i križarskih ratova pojavili su se križari, templari, te su simboliku križa, kojeg su znakovito obojili u crveno, preusmjerili davši mu nova dodatna značenja ratom, osvajanjem, zaštitom tadašnjih zapadnih vrijednosti, tajanstvenošću reda, kroz mač i agoniju rata u dalekim egzotičnim krajevima boreći se za religiju i njene interese na način i u skladu s mračnim dobom ranog srednjovjekovlja.

Onda su se pojavile vještice i lomače gdje je križ počeo sijati strah te simbolizirati i jednu vrst tiranije, zatvorenosti, terora i neprihvaćanja drugog i drugačijeg.

Osvajači Amerike, tzv. konkvistadori, simbol latinskog križa su doveli do značenja na razini nacističke svastike iz Drugog svjetskog rata gdje se pod njim i u njegovo ime vršilo osvajanje i genocid nad domorocima Južne i Sjeverne Amerike.

Pa su se pojavili Ku Klux Klan sa svojim tipičnim ‘grčkim’ križem u amblemu i tipičnim zapaljenim latinskim križem koji je sijao strah među crnačkim stanovništvom. Pa su se pojavili sotonisti i latinski križ okrenuli naopako. Pa su se pojavili misionari i pod latinskim križem uz veliku žrtvu spasili mnoge živote. Pa je bio kroz cijelu povijest jedan papa, pa drugi papa… pa sve do Ivana Pavla II. i danas aktualnog pape Franje, meni sve milijeg i dražeg, gdje križu vraća kroz papinstvo, kao nikad prije, ono značenje koje baštinimo od Isusova uskrsnuća.

I kroz cijelu tu povijest, gdje sam naveo samo ono što mi na brzinu pade na pamet, križ je uvijek bio i ostao naizgled uvijek onaj isti križ, ukrštenih linija od davnih dana do danas. Ponekad crven, ponekad naopak, ponekad zapaljen… ali uvijek križ. Ponekad se njime mirilo, ljubilo, ponekad u njegovo ime ratovalo, ponekad ubijalo, ponekad zatvaralo oči pred nasiljem i činila velika ljudska djela.

Ono što nije ama baš bilo nikad isto a to su vrijeme, mjesto i kontekst, poruka, značenje i simbolika koju je križ neovisno o obliku nosio. Očito da i križ ima svoj križ. Križ, kao i svaki simbol, je poput čovjeka. Svi smo rođeni u principu neiskvareni, nevini, a s vremenom, životni tokovi nas preoblikuju. Mijenjamo svoj identitet, onoliko koliko nas otme strah. Zlo u liku nasilja, netolerancije, laži, izdaje… izviru iz straha. I zato se želim plašiti dok pišem, ne politički, ne emocionalni, ne svjetonazorski, već stručni osvrt.

Izvorno, ne postoji loš simbol. Postoji samo loš kontekst u koji se pojedini simbol dovodi, bilo utjecajem na sami lik simbola dodavanjem ili oduzimanjem, bilo premještanjem simbola u određeno vrijeme na određeno mjesto i uz određenu radnju stavljajući ga u neki drugi kontekst. Kultura i povijesna memorija neke cjeline, naroda, etnosa, države, pa sve do grada i neke još manje cjeline sasvim drukčije može doživljavati dvije ukrštene linije.

Osobno, što je za mene križ, ne znači i da je isto i za nekog drugoga. Značenje koje dobiva na tebi, ne znači da ima i na meni iako je kontekst križa u našoj kulturi jasan i nedvosmislen. Ali ako se o svakom simbolu razgovara, dovodeći ga u ispravan kontekst, u odnosu na prostor i vrijeme, vrlo je lako doći do poticajne atmosfere a ne one koja poništava. Najjednostavnije je zabraniti simbole i ono vrijedno kao i ono loše staviti u isti koš. Mogli bismo onda izbrisati gotovo cijelu civilizaciju.

Slogan, verbalni identitet ‘Za dom spremni’ opterećen je povijesnim kontekstom Ustaškog pokreta i to je činjenica. Opterećen je jednako koliko i hrvatski grb, pogotovo prvog bijelog polja, kao i crna boja. To opterećenje izbjegli su valuta kuna, himna Lijepa Naša, a Hrvatska kao država još uvijek se s tim bori zbog čega se ponekad ‘puše i na hladno’. S obzirom na to da se ne bavim verbalnim porukama, neću se usuditi preispitati koliko je taj pozdrav i u kojem obliku uistinu starohrvatski, a tek poslije okaljan zločinima. Neću pogotovo raspravljati o pojedinom totalitarizmu jer nisam povjesničar. Neću niti ulaziti u preispitivanje je li na početku Domovinskog rata bilo pogrešno grb HOS-a opterećivati tim pozdravom. Evo zašto.

Verbalna poruka, kao sastavni dio grba HOS-a, likovni je i znakovni gradivni element grba poput šahovnice, plavog pletera i crne boje. Svi ti likovni elementi, zajedno sa slovnim znacima uobličenih u prigodni pozdrav, čine jednu novu zasebnu grafičku i simboličku cjelinu nastalu u točno određeno vrijeme s određenom svrhom. U toj novoj cjelini, gdje verbalni dio nije izdvojen nit nadređen ni jednom dijelu cjeline, grb kao i svi njegovi dijelovi donose zajedno ‘u paketu’ novi jedinstveni simbol novog značenja.

Da su hipotetski umjesto grba, koji je proizvod Domovinskog, a ne nekog drugog rata, nosili na uniformama samo verbalnu poruku ‘Za dom spremni’, ta ista bi zahvaljujući HOS-u dobila novo značenje na isti način na koji se mijenjalo kroz povijest značenje križa. To novo značenje je hrabrost, odlučnost, žrtva za opće dobro i to u teškim i strašnim uvjetima rata i agresije na Republiku Hrvatsku protiv divljih četničkih hordi. Da je hipotetski u Domovinskom ratu u redovima hrvatskih dragovoljaca postojala postrojba čiji je grb imao crvenu zvijezdu ili istu ukomponiranu uz grb te pozdrav ‘Smrt fašizmu – sloboda narodu’, definitivno bi lakše bilo doći do pomirbe preko simbola. Ali na žalost likovne kulture, to se nije dogodilo. Ali je isto glupo zbog toga ne piti pivo Heineken u Vukovaru.

Ne samo da smatram da uvažavajući kontekst, prostor i vrijeme, grb HOS-a treba biti govor ljubavi a ne mržnje, nego mislim da mu je mjesto slikovito rečeno i usred Jasenovca. Naizgled provokativna i drastična stilska izjava ali rečeno u kontekstu davanja na važnosti sljedećoj rečenici. Ako je Jasenovac posljedica fašizma (nacizma, komunizma), nasilja, mržnje i terora, onda HOS-ov grb ne samo da ne vrijeđa, nego on utjelovljuje sa svim elementima grba upravo borbu protiv zla.

Zamjena simbolike, zamjena konteksta, zamjena teza, brkanje pojmova i iznad svega krivo iščitavanje simbola pogoduje stvaranju negativne klime i razdora među onim ljudima gdje to ne treba. Iako će se uvijek netko, vođen nekim svojim interesima, svjetonazorima i opterećenjima ‘ukrcati’ u simboliku i truditi se staviti ga u kontekst koji mu odgovara usprkos argumentima. Sve napisano se može primijeniti na bilo koji simbol uz pravilno postavljenje kriterije i njihovo dosljedno provođenje. Zato je potrebno da svi mi, koji smo na bilo koji način strukom povezani sa zadanim problemom, uključimo i damo svoj doprinos kvalitetnoj raspravi neovisno o tome tko je čiji dida bio.

DP/foto:Dalmatinski portal