HISTRIONIJA je prenaglašena želja za pažnjom, priznanjima i divljenjem. Najveći broj njegovih objava i javnih nastupa može se svesti pod taj nazivnik. Njegovi istupi najčešće izgledaju kao pranje čistog veša.
Doći na televiziju i pričati kako volite svoju suprugu, djecu, obitelj ili partnera, prestale su čak i manekenke. To još uvijek radi jednio Bruno Šimleša. I još poneka novinarka HRT-a koja iz novinarstva želi prijeći u zvijezde.
Histrionski poremećaj ličnosti i njegovu refleksiju u hrvatskom društvu anonimni bloger ovako je opisao: “Nikad više egzibicionizma od strane onih koji najviše bulazne nekakvoj privatnosti.”
Postoje ljudi koji se svim silama trude na sebe privući pažnju okoline. Takve dotične osobe se kolokvijalno često naziva “attention whore” (tj. osobe bolesno željne pažnje) i “drama queen” (osobe koje u nekim situacijama pretjerano reagiraju, na način da od buhe rade slona).
Takva konstantna potreba da se, na ovaj ili onaj način, po svaku cijenu bude u centru pažnje ima svoj stručan naziv. Radi se o psihijatrijskom poremećaju koji se zove “Histrionski poremećaj ličnosti”. Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB), šifra bolesti F60.4. u grupi je poremećaja ličnosti.
Dotični poremećaj ima nekih svojih varijacija, koje su uglavnom uvjetovane karakternim crtama pojedinca, te eventualnog istodobnog postojanja i nekog drugog poremećaja ličnosti (ili sličnog psihičkog poremećaja), no općenito neke zajedničke karakteristike su uvijek prisutne kod svih histrionaca:
1. Stalno, gotovo fanatično privlačenje pažnje na sebe vanjskom izgledom ili ponašanjem.
2. “Dramljenje” tj. glasno, pretjerano i preuveličano ispoljavanje (uglavnom plitkih i neiskrenih) emocija, bilo pozitivnih ili negativnihm, sa jedinom svrhom da na sebe privuku pažnju. – Jedan primjer takvog ponašanja je npr. panično vrištanje i bježanje od fotoaparata, ili pak glumataranje i prenaglašeno i neprirodno zauzimanje poza prilikom snimanja (npr. self-shotova)
3. Pretjerana opsjednutost vlastitim “savršenim” vanjskim izgledom. Naime, histrionci (pogotovo žene) ako nisu zadovoljni kako trenutno izgledaju, najčešće sve oko sebe pokušavaju uvjeriti kako nisu fotogenični ili se nisu uredili, ili pak tvrde se “ne vole slikat” (iako imaju svu silu svojih slika po facebooku u svim mogućim pozama). Često se osjećaju neugodno i štoviše ugroženo u blizini ljudi “koji izgledaju bolje od njih”.
4. Izuzetno niska tolerancija i preosjetljivost na bilo kakvu (negativnu) kritiku, nedostatak odobravanja, odnosno nezadovoljavanje nekog očekivanja – redovito očekuju da im se svi bezpogovorno dive i ispunjavaju njihova očekivanja; ako očekivana količina divljenja izostane ili, odnosno ako njihovi prohtjevi i očekivanja nisu zadovoljena. Sarkazam i ironiju doživljavaju kao vrlo težak napad na svoj ego (nakon čega slijedi “drama” uz obavezne “ad hominem” epitete i “spominjanje bliže i dalje rodbine”).
5. Općenita površnost i povodljivost, tj. nastojanje da se po svaku cijenu “bude u trendu”. Čim se pojavi neka novotarija, ili trend, bilo po pitanju mode, ponašanja, aktivizma, paranoje ili bilo čega sličnog, dotična osoba mora u tome sudjelovati (i to prilično glasno). Ne zato što doista ima pravi interes za to, već samo zato da bi na račun toga bila zapažena od strane okoline.
Društvene mreže poput Facebooka su doslovno raj (moglo bi se reći i rasadnik) za takve osobe. S obzirom da se tamo ljudi mogu vrlo jednostavno nametnuti okolini (tj. “frendovima”) putem postova i slika, i na taj način zadovoljiti svoju potrebu za pozornošću, po tome ih se može i prepoznati.
Počevi od self-shotova u svim mogućim pozama i situacijama, preko tone slika i statusa tipa “gdje sam bio i što sam radio i kak mi je bilo super”, pa do toga da neke “nadobudne mamice” idu toliko daleko da s jedne strane kelje na facebook slike svojeg derišta u svim mogućim pozama, situacijama i razinama odjevenosti, no istovremeno nevjerojatno “drame” ako im netko drugi da cesti uperi fotoaparat u dijete.
Maxportal/blog.hr/foto:youtube
