Ježevi su sitni sisavci čija je osnovna karakteristika prisustvo bodlji. Ježeve bodlje zapravo su otvrdnute dlake, a mladunci se rađaju s mekim bodljama koje tek kasnije postaju čvrsta i učinkovita zaštita.
Dvije su glavne grupe ježeva: europski jež koji je zakonom zaštićen i afrički jež, najčešće držan kao kućni ljubimac.
Jednostavni su za držanje, nisu agresivni te ih je uz malo strpljenja lako pripitomiti. Nemaju neugodan miris i ne izazivaju alergijske reakcije kod ljudi preosjetljivih na životinjsku dlaku.
Ježevi su vrlo drage i korisne životinje. Pripadaju redu insectivora (kukcojeda) zbog čega ih vrtlari jako vole. Ako ih imate u dvorištu ne morate strahovati od zmija. One ih se panično boje.
Budući da preko dana uglavnom spavaju i da su aktivni noću, idealni su za osobe koje preko dana imaju mnogo obaveza, a navečer se žele opustiti uz svog ljubimca. Ne preporučuju se kao ljubimci maloj djeci.
Ježevi su zaljubljivi
Ježa prepoznajemo po bodljikavim leđima i njušci na rilu, a uz to je karakterističnog polukuglastog oblika tijela Šumski jež je rasprostranjen u čitavoj Europi, izuzevši njezine najhladnije krajeve.
U šumovitim naseljima često posjeti vrtove premda preferira bjelogorične šume prorasle gustim grmljem, trulo drveće u koje se može uvući kao i živice u vrtu koje mu također služe kao sklonište. Svaki jež sam za sebe uređuje ležaj i oprema ga da mu bude što udobnije. Ako želimo držati ježa, najvažnije je osigurati mu jedno takvo sklonište.
Ježevi su zaljubljive životinje. Ženkino gnijezdo nije daleko od mužjakovog i obično se nalazi na istom staništu, npr. u istom vrtu. Događa se da u vrijeme toplog godišnjeg doba mužjak i ženka legnu u isto gnijezdo. Ima čak i tako nježnih ježeva koji se uopće ne mogu odvojiti od svoje ženke pa redovito s njom dijele svoj ležaj. Pri tom se vrlo ljupko igraju i love jedno drugo.
Pari se od kraja ožujka do početka lipnja. Da bi privukao ženku mora se dosta namučiti proizvodeći različite oblike glasanja, od mrmljanja do bubnjanja. Ženka koti mlade sedam tjedana od parenja, najčešće tri do šest slijepih mladunaca u posebno obloženim gnijezdima.
Postoji nekoliko zanimljivosti vezanih uz ježa. Jež je poslastica u nekim gastronomijama, primjerice među Romima koji imaju poseban način pripremanja jela s ježom. U Španjolskoj su ježeve često jeli u vrijeme posta. U medicini su se njegova krv i salo koristili kao kao lijek.
“Muke mi ježove”
Kada je jež u opasnosti od predatora, sklupča se u kuglu. To mu omogućava posebni sloj mišića pod kožom. Napadaju ga lisice, psi i brojni drugi predatori. Često i čovjek za njega može biti neprijatelj.
Već smo spomenuli da ga se zmije panično boje. Kao posljedica okršaja ježa i zmije nastala je i uzrečica “Ježeva muka”, najpoznatija kao poštpalica Špire Guberine (Strikana) u serijalu “Velo misto” Joakima Marušića.
Kad dođe do okršaja ježa i zmije, jež se sklupča u kuglu i zavalja na zmiju. Čvrstim bodljama je nabode i tako sklupčan čeka da zmija ugine. Potom njeno meso koristi kao hranu, ali neke dijelove zmijskog tijela koji su ostali napiknuti na bodljama ne može dohvatiti.
Raspadajući ostaci trunu i stvaraju neugodan miris što ježu, poznatom kao čistuncu, stvara neizmjeri smrad i muku.
Tako je i nastala uzrečica “ježeva muka”.
Megy M. /Foto: press
