U najavi predavanja pater Ike Mandurić zamolioo je da dođu samo srednjoškolci, ne brucoši, ne studenti i Thompsonovi fanovi.
Dok je pričao o vjeri i Bogu glazbenik se prisjetio i svojih dana na ratištu.
“Kad kažeš Domovinski rat, uvijek imaš one koji te krivo gledaju. Nekad si potreban mami i tati, a nekada domovini”, objasnio je učenicima potičući ih među ostalim na važnosti pomaganja i činjenja dobra drugima.
Ispričao je kako svoju djecu, sinove i kćeri uči ih vjerskim istinama te kako s njima zajedno moli.
“Ne idemo na počinak bez molitve ‘Anđelu čuvaru’, a dječica najčešće mole za svoje prijatelje”, otkrio je glazbenik i ratnik iz Čavoglava.
“U četvrtak je SKAC napokon imao čast ugostiti najpopularnijeg pjevača Hrvatske, koji hrabro i ustrajno progovara o vjeri i domoljublju. To je bio susret za srednjoškolce, u sklopu programa kojeg za njih pokreću studenti, svjesni da je ovo razdoblje najpotrebnije i najkritičnije, pa tako i najpotrebnije svjedočenja i ohrabrenja.
Stoga smo željeli živoga svjedoka vjere i domoljublja. A da je to tako, pokazao je nezapamćeni interes srednjoškolaca. Nikad nisam vidio dvoranu tako puno, iako je svima koji nisu srednjoškolci, ulaz bio zabranjen. Srednjoškolci su se počeli okupljati još sat vremena prije susret.
A već oko 20.00 – dakle petnaest minuta prije početka, dvorana je bila puna.
Do početka programa bilo ih je dvostruko više, pa su se natiskali u prolazima i predvorju, a najveći dio ostao je vani pokraj otvorenih prozora kako bi pratili program te vidjeli Thompsona i čuli što ima reći o temi koju smo najavili.
Marko me zadivio. U polusatnom intervjuu te dodatnom odgovaranju na pitanja, o svom iskustvu susreta s Bogom, odrastanju u obiteljskom ozračju; o nekim presudnim trenucima njegovog temeljitog povratka vjeri, govorio je više nego uvjerljivo. Često se izravno obraćao mladima, potičući ih da se oslone na svoju vjeru, da je istražuju, da mole, osobito za svoje prijatelje; o važnosti pomaganja i činjenja dobra drugima.
Dok je govorio o svojoj djeci, u zraku se silno osjećala njegova privrženost vlastitoj obitelji, dok je govorio o starijim sinovima, kćerki, opisujući njihov karakter, i način na koji s njima komunicira, i uči ih vjerskim istinama, i kako s njima zajednički moli.
Mladi su ga gledali i slušali netremice.
Potom, osvrćući se na Domovinski rat, i ustrajnost male skupine u obrani Čavoglava, koje nisu bile predviđene u planu obrane te kako se hrabro borilo za slobodu Hrvatske, na čas, kao da se moglo ući u to vrijeme i ambijent velike pogibelji, i nepokolebljive ljubavi u kojoj se rađa odvažnost i domišljatost.
Silno mi je drago da je to prenio na njih, kojima se tako često hoće iz srca istrgnuti njihova sklonost domoljublju. Mladi su ga često prekidali svojim dugim aplauzima. Kroz odgovore na postavljena pitanja, objasnio je nastanak pjesme Bojna Čavoglave, i njegovo premišljanje oko glazbene karijere, jer nije htio da njegova glazba bude kopija mnogih, nego tek, ako je moguće, autentični izričaj i doprinos u prostoru koji nedostaje. Tek je onda, nakon albuma 1998. shvatio da je na tom tragu, nakon čega se glazbi posve posvetio.
Na posljetku je, na veliko oduševljenje mladih, otpjevao svoju pjesmu „Samo je ljubav tajna dvaju svjetova“.
Uistinu se u zraku osjećala ljubav i odvažnost u svjedočenju vjere i domoljublja. Neka se ovaj žar samo prenese na mlade, kojima je tako potrebno svjedočenje vjernosti idealima. Idemo dalje, u Božje ime! Marko, hvala ti! Idemo dalje stvarati našu Hrvatsku, ZAJEDNO, s ovim mladima.
Ako Bog da, ako budemo svjedočili i govorili, i oni će biti spremni dati sve od sebe, i nastavit će tamo gdje smo mi stali.
U Božje Ime!
p.Ike
