Ferdinand Kulmer (Cap Martin, Francuska, 29. siječnja 1925. – Zagreb, 11. studenog 1998.), bio je hrvatski grof i istaknuti apstraktni slikar i likovni pedagog, dugogodišnji profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Ferdinand Kulmer je dijete vrlo poznate i nekoć vrlo bogate plemićke obitelji Kulmer (Franjo Kulmer). Lagodno djetinstvo je proveo živeći na brojnim obiteljskim imanjima u Cerniku kraj Nove Gradiška i Brumov u Češkoj, gradskim rezidencijama i vilama u Budimpešti, Beču i na Azurnoj obali.
U Beču je pohađao isusovački internat (Kalksburg) od 1936. gdje je završio drugi i treći razred gimnazije, a četvrti u Novoj Gradiški. Krstario s ocem po Sredozemlju, putovao Amerikom (New York, Chicago, Detroit, Washington).
Nakon tog sretnog razdoblja za Ferdinanda Kulmera dolazi nesretno razdoblje nakon Drugog svjetskog rata, kad mu obitelj ostaje bez većine imetka koji se svuda nacionalizira.
Ferdinard Kulmer se 1942. upisao na studij slikarstva na Akademiji u Budimpešti, studij je nastavio na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1948. – 1950. u klasi profesora Omera Mujadžića i Đure Tiljka. Potom je bio suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića, 1950. – 1954. (to bi se danas smatralo kao poslijediplomski studij).
Nakon toga usavršavao se u Parizu, Rimu, Veneciji i Firenci Od 1961. radi na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu kao asistent Krste Hegedušića, 1964. postaje docent, zatim 1969. izvanredni profesor. Od 1975. do umirovljenja 1990. bio je redovni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti
Pažnju likovne javnosti skrenuo je na sebe kao član grupe Mart svojim radikalnim apstraktnim slikama, bio je jedan od utemeljitelja Galerija Forum (1969.) u Zagrebu. U likovnim kuloarima je bila poznata njegova dugogodišnja i neobično uspješna suradnja s poznatom pariškom Galerie d’art international od 1979. Zahvaljujući kojoj je Kulmer je postizao najviše cijene od svih svojih kolega i dospijevao do najcjenjenijih kolekcionara (Njegova Smeđa slika iz 1960. nalazi se u Tate Collection.
Ferdinand Kulmer bio je miran i povučen čovjek pravi primjer krilatice noblesse oblige (plemstvo obvezuje), mirno i stoički promatrao je kako se sva njihova obiteljska imovina razvlači. U njegovu obiteljsku palaču na zagrebačkom gornjem gradu uselila se 1954. tadašnja Gradska galerija suvremene umjetnosti, koja je u tom prostoru ostala cijeli njegov život, njemu je ostavljen stan u jednom krilu zgrade.
Mirno je promatrao kako se nekoć velika poljoprivredna imanja, razvlače i sustavno uništavaju. Dapače on se i osobno dao na izgradnju socijalizma (sudjelovao je na radnim akcijama).
Ferdinand je formalno bio zadnji vlasnik Kulmerovih dvora u Šestinama i velike farme krava koja je nacionalizirana i dodijeljena tadašnjem Agromljekarskom kombinatu Zagreb. Smatra se da su Šestine dobile naziv po tome što su seljaci svoj odlazak na feudalnu obavezu prema gospodaru svaki šesti dan u tjednu nazivali odlaskom “na šestinu”.
Dvorac je sagradio Stjepan Gregorjanec oko 1574. i u njega se preselio nakon potresa 1590. godine. Nakon toga dvor mijenja vlasnike od Zrinskih, Čikulina, Sermagea te Kulmera koji ga je dao pregraditi u 19-om stoljeću. Dvorac je spaljen pred kraj Drugog svjetskog rata, zatim i porušen.
Ivica Todorić dvorac je kupio 1999. i prvotno registrirao kao hotel. Da bi izbjegao zabranu gradnje u zelenom pojasu 2003., kada je pribavio sve dozvole, krenuo je u rekonstrukciju. Dvorac i imanje sadašnji su izgled dobili su 2006., za što je Todorić izdvojio 2,7 milijuna eura.
Kulmerova kći Barbara zatražila je povrat obiteljskog posjeda, ali je izgubila spor s Gradom Zagrebom, tako da je on ostao u vlasništvu obitelji Ivice Todorića. No, slučaj nije do kraja pravno završen jer se oko vlasništva Kulmerovih dvora, i pripadajućeg im zemljišta, na sudu vodi nekoliko procesa kojima Barbara Kulmer, nasljednica te plemićke obitelji, pokušava ostvariti povrat imovine.
Ferdinand Kulmer je 1980. postao dopisni član tadašnje Jugoslavenska akademija znanosti, 1985. izabran je za izvanrednog člana a 1991.za redovnog člana HAZU.
M.Marković /foto:wiki/fah
