Ekipa filma i serije „General“ odlazi nakon dva tjedna snimanja iz naše županije. Prema iskazima sudionika ovog projekta snimanje se odvijalo po planu, sve što je planirano ostvareno je i projekt se seli u Slavoniju.
Budući smo imali čast biti nazočni na snimanju u nekoliko navrata , sa sigurnošću možemo potvrditi kako će ovo biti film, kakav zaslužuju Hrvatski branitelji i naš general Ante Gotovina. Osim toga ovim filmom će se prikazati i ljepote naše zemlje za koju su se general Gotovina i branitelji borili.
Ono što je porazno, to su kritike i malodušje koje neprestano dopiru sa svih strana. Svi oni koji kritiziraju ovaj projekt , a da baš ništa ne znaju o njemu potvrđuju onu staru istinu kako se od svih neprijatelja koji su napadali Hrvatsku, hrvatski jal i taština mogu smatrati najgorim, jer ovaj narod još nije našao pravi način obrane protiv ovog zla.
Od prvog spomena hrvatskog imena, u Hrvatskoj postoje dva svijeta, dvije verzije, dva odgovora i dva rješenja. Ova se dva svijeta očito nikada neće pomiriti
Očito je, da kao narod nemamo snage oduprijeti se vlastitoj poniznosti, jer smatramo kako je za nas najbolje vući svoje okove bijede i mizerije iz onih olovnih vremena.
Hrvatski narod pamti i nagrađuje svoje istinske sinove, za razliku od Hrvatske koja uvijek više voli one koji je izdaju, ruše, pale i prodaju.
U Hrvatskoj oduvijek postoje čuvari križa i oni koji ga ruše oni koji ga žele vidjeti satrvenog i oglodanog , bačenog i slomljenog, jer oni nemaju obraza stati pred križ, oni se boje našeg križa, oni nikad nisu bili s nama, oni su veličine zarobljene u vlastitom identitetu, njima nije potreban prah Hrvatski, oni ne žele naše vrijednosti, uvijek ista različitost, Tisuću godina čežnje, patnje, poniženosti i trpljenja, danas, 264 mjeseca slobode , što stoji između , samo jedan križ koji su uprtili na ovaj narod ,
Tako ga je teško gledati , samo se nadima i raste , više ne može ni nositi teret smrti, jama, razbacanih kostiju, usnulih hrvatskih očiju,napadaju ga kukci, rastaču ga crvi sa njega se još cijedi sok Domovine, sol zemlje razapete, a zemlja u koju je zaboden još je puna rana i krvi.
Imena su bila velika, a ljudi su bili mali obični, Hrvati , ratnici , umirali su podno svoga križa bez rasuđivanja , bez ikakvog traženja i bez ikakve moguće kalkulacije, samo su željeli biti ime na križu , da ga mogu naraštaji Hrvata pamtiti, kao prah koji je stvorio zemlju,i koji želi sretno i ponosno živjeti od tog križa
Ma koliko se to činilo patetično, ovaj film ima najveću vrijednost u mogućnosti da razbistri obamrlost svih nas koji smo patili, umirali, davali svoju mladost i radost u službu Domovine.
Mi hrvatski narod postojali smo prije ovih jadnika, nas se ubijalo, proganjalo, silovalo, ali mi se nismo dali, naša žrtva nije samo puki zapis o postojanju Hrvata, naša žrtva je naše uporište i stup za koji se držimo kao narod, isto kao i one devedesete kada smo zajedno jedan pored drugoga hodali očarani vremenom u kojem smo bili veliki i pravi.
Povijest može pisati svatko, ali stvarati je imaju privilegiju samo posebni.
Zato poštovana gospodo, dionici ovog projekta, hvala vam što ste odlučili usprkos i unatoč svim branama napraviti ovaj film , za nas i za one koji će doći nakon nas.
Oni koji ne razumiju , ostati će sami kao i svi koji oklijevaju, u svom strahu i nemiru.
“Tko nanosi nepravdu, nesretniji je od onog koji je trpi” reče veliki Demokrit.
Puno uspjeha u daljnjem radu svima koji doprinose stvaranju filma.
Članovi i članice udruga
UVVPSDR-Zadarske županije
UŽUDR-Zadar
