Mustafa Nadarević bio je jedan od omiljenih glumaca bivše Jugoslavije, a ljubav i poštovanje između ovog glumca i publike nastavilo se i nakon raspada bivše države, posebno nakon uloge Izeta Fazlinovića u seriji “Lud, zbunjen, normalan”.
Nadarević je svoju prvu ulogu dobio u prvom razredu kada je igrao Crvenkapicu u školskoj predstavi. Učiteljica ga je odabrala za ulogu jer je imao dužu kosu i piskav glas pa je izgledao kao djevojčica. Kada je krenuo u srednju školu, postao je član amaterskog Pozorišta “Viktor Car Emin”, pa je ljubav prema glumi prerasla u poziv.
Rođen je 2. svibnja 943. godine u Banjoj Luci u obitelji Mehmeda i Asje, dvoje ljudi čija priča nije išla tipičnim putem. Priča o njihovoj ljubavi počela je nevrijeme i oluje, jer su se roditelji oštro protivili njihovom vjenčanju.
No, kao što to često biva s pravom ljubavi, prepreke su postale mostovi i na kraju su se spojili u braku. Međutim, Mehmed je tragično umro od tuberkuloze u dobi od 28 godina, ostavljajući Asju, tada 22-godišnju udovicu, da sama odgaja malog Mustafu.
Zbog teške materijalne situacije Asja je donijela odluku da Mustafu pošalje na studij u Zagreb. Iako je ondje proveo samo godinu dana, to je iskustvo oblikovalo njegov svjetonazor. Nakon povratka u Bosanski Novi i završene osnovne škole preselio se živjeti kod bake i djeda u Rijeku.
Još kao dijete Mustafa je pokazivao neobičnu sklonost prema glumi. Možda je prvi znak njegovog budućeg talenta bio kada je u prvom razredu osnovne škole, s piskavim glasom i kosom dužom od većine dječaka njegove dobi, izabran da glumi Crvenkapicu u školskoj predstavi. Ova neobična, ali simpatična uloga bila je samo početak njegovog strastvenog odnosa prema glumi.
U srednjoškolskim danima njegova ljubav prema umjetnosti dodatno je procvjetala. Postao je član amaterskog kazališta “Viktor Car Emin”. Ono što je počelo kao hobi ubrzo se pretvorilo u poziv koji će definirati njegov život.
Kazališna i f ilmska karijera
Karijera Mustafe Nadarevića je bogata i raznolika, a svaka uloga koju je odigrao bila je svjedočanstvo njegove predanosti i strasti prema glumi.
Kazališni put započeo je u Zagrebačkom kazalištu mladih gdje je vrlo brzo pokazao glumački talent. Godine 1969. već je bio član Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Njegove prve velike uloge, poput Pometa u “Dundu Maroju” , Bogdana u “Hvarkinji” , Leona u “Gospi Glembajevima” i Miletića u “Ostavci” , bile su dokaz njegove glumačke širine i dubine.
Njegov talent nije prošao nezapaženo u međunarodnim okvirima, što je potvrdila njegova glavna uloga u predstavi “Lorenzacco” , kao iu drugim velikim predstavama poput “Figaro se ženi, Figaro rastaje” i “Cyrano de Bergerac” .
Ulogom Zijaha u Kusturičinom filmu “Otac na službenom putu” 1985. godine (s Mikijem Manojlovićem i Mirjanom Karanović) pokazao se njegov izvanredan glumački potencijal. Nizali su se hitovi poput “Glembajevi”, “Već viđeno”, “Gluvi barut”, “Kuduz”, “Puška za uspavljivanje”, “Ničija zemlja”, “Praznik u Sarajevu” i mnogi drugi.
Ipak, mnogi će ga najviše pamtiti po ulozi u seriji “Lud, zbunjen, normalan” gdje je uz Senada Bašića i Moamera Kasumovića utjelovio nezaboravnog Izeta Fazlinovića.
Igrao predstavu na dan majčine smrti
“Kad mi je majka umrla, otišao sam u kazalište igrati ulogu. Tako mi je bilo lakše. To je bijeg od stvarnosti i bijeg u luk koji nisam ja, tada manje boli. Dobra gluma je zadnji korak prema šizofreniji moraš dati sve od sebe, a s druge strane ostati zdrav u glavi”,
Ljubavni život
Mustafa se u životu ženio tri puta, a svaki brak nosi svoju jedinstvenu priču.
Njegov prvi brak bio je s Jasnom s kojom ima kćer Nađu, danas povjesničarku umjetnosti. Nakon osam zajedničkih godina, njih dvoje su se rastali, ali su ostali povezani preko kćeri.
Njegova druga žena bila je Snežana.S njom je dobio dvoje djece: sina Asha koji je postao uspješan sportaš i kćer Nanu koja se danas bavi marketingom i radi kao PR menadžerica renomiranog američkog kozmetičkog brenda.
Sa Slavicom Radović, talentiranom kostimografkinjom i scenografkinjom, 25. travnja 2012. oženio se treći put. Nažalost, njihova ljubavna priča kratko je trajala. Nakon desetogodišnje hrabre borbe sa zloćudnim tumorom, Slavica je preminula u Ljubljani 7. lipnja 2012. godine.
“Umijeće življenja i gluma su tu negdje vrlo blizu, s tim da je gluma bolja, jer na sceni možeš mnogo puta umrijeti, a ostati živ. Nažalost, život je netalentirani glumac. Kad nas netko jednom napusti, onda je to zauvijek. Samo Ostaje vještina. I uspomene”, napisao je Nadarević u svojim autobiografskim bilješkama, u kojima je naveo i kako je upoznao Slavicu, zaprosio je i bio joj velika podrška u borbi s rakom dojke.
“Nikada nisam gledao ljude koji su bilo koje vjere, zanimalo me samo koliko je tko čovjek, koliko je prijatelj, koliko je pošten, koliko je prijatelj. Tvrđi vjernici bili su u braku sa svojom vjere i nisu pristali ni na što drugo, ali trebaju znati da ima i ljudi iz mješovitih brakova koji kroz vjeru ne vide život”.
Kaže da je, dok ga je odgajala mamina majka, bio prisiljen učiti o vjeri, a to ga nije zanimalo
“Dok sam bio kod te bake u Bosanskom Novom, ona me navečer tjerala da “učim”, znači da se pomolim Bogu. A ja sam kao dijete bio umoran, igrao se s djecom cijeli dan, trčao okolo, samo sam čekao da zaspem. To sam doživljavao kao mučenje, a baka me nije razumjela. Danas nisam ateist, agnostik sam, ali ne mogu bez vjere.
A druga baka me nikad nije tjerala da idem u crkvu, ali smo kod nje slavili i Božić i Uskrs, iako je djed, njen muž bio musliman, slavili smo sve. Družio sam se sa svim vjerama i nikad mi nije palo napamet nekoga mrziti zato što nije iste vjere kao ja.
“Kroz život nisam gledao na ljude koje su vjere, zanimalo me samo koliko je tko čovjek, koliko je prijatelj, koliko je pošten… Tvrđi vjernici bili su u braku sa svojom vjere i nisu pristali ni na što drugo, ali trebaju znati da ima i ljudi iz mješovitih brakova koji ne vide život samo kroz vjeru.
Da sam birao ne bih se želio roditi kao Mustafa. To sam dobio i živio sam s tim. Ono što mi se nije sviđalo u obrazovanju to sam odbacivao, a ono što mi se sviđalo, prakticirao sam s ljudima oko sebe. Cijeli život živiš, učiš i odgajaš se, a umreš nesavršen.”
Mustafa Nadarević preminuo je 22.studenog 2020. godine nakon borbe s rakom pluća. Za sve one koji su imali priliku pratiti njegov rad, ostat će upamćen kao jedan od najvećih glumaca svog vremena.
Megy M. /Foto: Screenshot
