Zoran Šprajc proglašen novinarom godine, Jasni Babić nagrada za životno djelo

 

Za novinara godine bili su nominirani i urednik Nacionala Berislav Jelinić, direktor vijesti, urednik i voditelj N1 televizijeTihomir Ladišić i novinar 24 sata Boris Rašeta. Od ukupno pristiglih 454 važećih glasova članova HND-a najviše je dobio Zoran Šprajc – njih ukupno 176.

Kako se ističe u obrazloženju nominacije, Šprajc od ponedjeljka do četvrtka, u studiju RTL Direkta obrađuje najvažnije događaje dana uz uvijek aktualne goste, pomičući granice žanra.

‘Ipak, glavni adut Direkta njegovi su osobni komentari koji, uz urođenu mu domišljatost i često brutalnu iskrenost, kontekstualiziraju najvažnije društvene teme. U toj potpunoj uredničkoj slobodi, prometnuo se u jednog od najutjecajnijih komentatora hrvatske svakodnevnice’, stoji u nominaciji.

Šprajc je nakon uručenja nagrade zahvalio svima, a naročito kolegama konkurentima za novinara godine pritom izrazivši i kritiku mnogima koji olako shvaćaju profesiju i dužnost novinara

‘Ne može svatko biti član novinarskog društva, ne može svatko kvalitetno sastaviti rečenicu. Prije svih priča da su drugi krivi, mi novinari moramo pravilno raditi svoj posao’, istaknuo je Šprajc.

Nagradu Marija Jurić Zagorka za pisano novinarstvo dobio je Hajrudin Merdanović za seriju članaka o Perici Matasu objavljenih u 24 sata. Kako se ističe u obrazloženju nominacije, ‘dvije države, tri ministarstva i 36 godina – sve to nije bilo dovoljno da čovjek iz psihijatrijske bolnice na Rabu, gdje su ga prozvali Perica Matas, dobije identitet. Ali je zato bio dovoljan jedan jedini novinar. U manje od dva mjeseca, nakon niza novinarskih terena, serije dirljivih tekstova i pročitanih stotina stranica dokumenata, u Perici su brat i sestra prepoznali davno izgubljenog brata. Malo je novinarskih radova danas koji se temelje na višetjednim istraživanjima i upornom traganju za istinom’.

Nagradu za televizijsko novinarstvo dobili su Daniela Draštata, Marijana Kranjec i Ljiljana Mandić za film ‘Neprežaljeni’ Hrvatske radiotelevizije. Riječ je, stoji u obrazloženju, o iznimno dojmljivom dokumentarnom filmu koji na vrlo životan način govori o romskom stanovništvu iz okolice Županje i Vinkovaca koje je na tom području živjelo do 1942. Posvećen sjećanju na romske žrtve Holokausta, odnosno Porajmosa, film je bilješka o stradanju ovoga naroda u NDH.

Za radijsko novinarstvo nagrađen je Albert Petrović za emisiju ‘Tko je ovdje lud’ Hrvatskog radija Rijeka u kojoj, kako je istaknuto, Petrović urednički potpisuje emisiju koju osmišljavaju i oblikuju psihički bolesne odrasle osobe iz Doma Turnić u Rijeci. ‘Poigravajući se žanrovima, u rasponu od klasično-novinarskih do glazbenih, ispovjednih ili dramskih, emisija postiže rijetku raznolikost koja nas suptilno približava svijetu njihovog zakinutog građanstva’, ističe se u obrazloženju.

Za novinsku fotografiju nagradu Nikša Antonini dobio je Jurica Galoić iz Pixella koji je ‘uhvatio’ dva prošlogodišnja potpredsjednika Vlade, Tomislava Karamarka i Božu Petrova tijekom postrojavanja HV-a na stadionu NK Zagreb i to usred najžešće krize koja će nekoliko dana kasnije dovesti do pada Vlade i prvih pravih izvanrednih izbora u hrvatskoj povijesti.

Za najbolji snimateljski prilog nagrađeni su Goran Šantar i Davorin Tram za film ‘Usidreni’ Nove TV koji kroz životne priče pet sugovornika govori o vukovarskoj današnjici, ali i budućnosti toga grada.

Za istraživačko novinarstvo nagrađene su Sandra Carić Herceg i Orhidea Gaura Hodak za, prema mnogima – ključno novinarsko otkriće 2016, članak ‘Kako su se plaćale konzultantske usluge Karamarkovoj supruzi – Lobist Mola Ani Karamarko platio 60 tisuća eura’, objavljen u Nacionalu, a nagradu za internetsko novinarsko dobila je Melisa Skender za članak objavljen na Lupiga.com, ali i seriju tekstova o gradnji crkve u parku na zagrebačkoj Savici i otporu stanovnika toga kvarta.

Nagradu za životno djelo Otokar Keršovani dobila je Jasna Babić, kako se u obrazloženju ističe, sinonim hrabrog novinarstva u Hrvatskoj koja je 1988., kao već izrazito afirmirana novinarka, ušla u profesionalno novinarstvo. U vrijeme Domovinskog rata radila je kao ratna reporterka, a u drugoj polovini devedesetih ‘novinarsko pero hrabro umače u društvenu kaljužu, otkrivajući brojne društvene i političke afere post-ratnog, tranzicijskog društva’.

Jasna Babić nije mogla doći na dodjelu nagrada na kojoj su bile citirane njezine riječi: ‘Slobodu nam nitko neće dati, novinari imaju onoliko slobode koliko su je sami napravili. Ni više ni manje. I ne želim uopće da mi Sabor, da mi bilo tko jamči slobodni prostor, jer to znači da mi je darovan. Kad je nešto darovano, kad je sloboda darovana, bila to i sloboda novinarstva – onda se brate mili može i oduzeti. Onaj tko daje taj i uzme’. (Hina)