Na današnji dan, 10. travnja 1941., proglašena je u Zagrebu Nezavisna Država Hrvatska. Nova država zauzimala je tzv. „cijelo hrvatsko povijesno područje“, s pretenzijama da se proširi i na područja Sandžaka, Međimurja, Baranje, Boke, Dalmacije i otoka koji nisu bili u sastavu NDH.
Proglas o uspostavi NDH na Zagrebačkom radiju pročitao je vojskovođa Slavko Kvaternik dok se ustaški poglavnik dr. Ante Pavelić još nalazio u Italiji (u Firenci). U proglasu Kvaternik rekao:
“Pozivljem sve Hrvate u kojem god mjestu bili, a naročito sve časnike, podčasnike i momčad cjelokupne oružane snage i javne sigurnosti da drže najveći red i da smjesta prijave zapovjedništvu oružane snage u Zagrebu mjesto gdje se sada nalaze, te da cijela oružana snaga smjesta položi zakletvu vjernosti nezavisnoj Hrvatskoj državi i njenom Poglavniku. Cjelokupnu vlast i zapovjedništvo cjelokupne oružane snage preuzeo sam danas kao opunomoćenik Poglavnika. Bog i Hrvati – Za Dom Spremni!”
Nakon toga spiker je pročitao izjavu Vladka Mačeko, prvaka HSS-a kojom je pozvao hrvatski narod da se novoj vlasti pokorava, a sve pristaše HSS, koji su na upravnim položajima, sve kotarske odbornike i općinske načelnike da iskreno surađuju s novom narodnom vladom.
Pavelić je u Zagreb, nakon što je u Karlovcu bio zadržan od Nijemaca dok su pokušali nagovoriti Mačeka da preuzme vlast, u glavni grad došao tek 15. travnja. Prvi govor koji je održao na Trgu bana Jelačića počeo je riječima: “Nisam došao vladati nego služiti narodu!”
NDH je bila podijeljena na njemačku i talijansku demarkacijsku interesnu zonu, a na 115.000 km2 živjelo je gotovo 7 milijuna ljudi.
NDH su priznale sve države sila Osovine na čelu sa Njemačkom, Italijom i Japanom, ali i neutralne Španjolska, Danska i Finska. Vatikan nikada nije priznao NDH, iako je bilo pokušaja i pritisaka ustaške i njemačke vlasti da se to učini.
Proglašenju NDH prethodila je predaja vojske Jugoslavije i predaja glavnog grada Beograda bez borbe u njemačke ruke nakon samo nekoliko dana rata. Time je došlo i do raspada prve Jugoslavije na čijem su teritoriju nastale države koje su bile dio te tvorevine, a jedna od njih je bila i Nezavisna Država Hrvatska.
Hrvatski je narod oduševljeno dočekao stvaranje vlastite države, smatrajući da ne samo da je dobio državu, već da će izbjeći i veliki rat koji je već gotovo dvije godine bjesnio u Europi.
Osim toga diktatura srbijanskog režima u prvoj Jugoslaviji još je više ojačala težnje hrvatskog naroda za samostalnom državom. Međutim, vrlo brzo dolazi do prvih razočaranja.
Osim teritorijalnih gubitaka u korist Italije, ustaše su uspostavile represivni režim sa zabranom svih stranaka osim Ustaškog pokreta. Zatvoren je čak i prijeratni vođa hrvatskog naroda u Jugoslaviji dr. Vladko Maček. Ustaški režim je s vremenom počeo primjenjivati i njemačke rasne zakone te progoniti Židove i Rome, kao i Srbe, te sve protivnike vlasti. Na teritoriju NDH je došlo do pobuna i oružanih partizanskih pokreta protiv države, koji su onemogućili uspostavu ustaške vlasti na cijelom teritoriju države.
U skladu sa ratnim prilikama u Europi i svijetu, sloma fašističke Italije i gubitaka Hitlerove Njemačke, dolazi i do propadanja NDH. Povlačeći se s njemačkom vojskom,vojne postrojbe NDH napuštaju glavni grad Hrvatske Zagreb u koji 8. svibnja 1945. ulaze partizanske postrojbe. Hrvatska je opet “pala pod oslobođenje”.
Time je kapitulirala i prestala postojati Nezavisna Država Hrvatska, a državu su napustili uz vojsku i stotine tisuća civila: staraca, žena, djece i muškaraca u strahu pred partizanskom vojskom koja je nakon ulaska u Zagreb počinila brojne zločine nad civilima i ranjenicima u bolnicama.
Tako su Hrvati 1945. godine iz jednog totalitarizma prešli u drugi.
D. L. Maxportal/ Foto:Povjesni arhiv RH