Afera “Bankomat” pokrenuta je radi sniženja cijene i jeftine kupnje HPB-a. Tko je mozak tajne operacije?

„HPB BANKOMAT“ – JEDAN U NIZU BAJIĆEVIH  PROCESA POKRENUTIH RADI ELIMINACIJE KONKURENCIJE NA BANKARSKOM TRŽIŠTU I TURISTIČKO HOTELJERSKOM SEKTORU!

Bajićev model borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala u dvanaest godina obnašanja dužnosti na mjestu glavnog državnog odvjetnika imao je presudni utjecaj u slaganje križaljki ne samo političkih struktura u državi, već i u pozicioniranju gospodarskih moćnika koji su svoj kapital stekli u procesu privatizacijske pljačke koja je odnedavno legalizirana čitavim nizom odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske.

Slaganje križaljki i manipulacija medijima osnovna su karakteristika Bajićeve vladavine u kojoj je rad DORH ustrojen kao privatna organizacija sa zadatkom očuvanja kriminalom stečenog kapitala nekolicine političkih i gospodarskih moćnika u državi, ali i daljnjeg plasiranja tog istog kapitala u gospodarstvo države kroz netransparentne i već unaprijed dogovorene privatizacije i preuzimanje preostalog gospodarskog potencijala Hrvatske.

U tom zajedničkom pothvatu Bajićev zadatak podrazumijevao je progon, uhićenje i procesuiranje osoba iz javnog, političkog i gospodarskog života s ciljem eliminacije onih koji ne pripadaju interesnim skupinama okupljenim oko krupnog kapitala vladajućih struktura koji se akumulirao prelijevanjem državnog novca i gospodarskih resursa u nekoliko vodećih privatnih kompanija u državi i njima povezanih tvrtki i osoba koje su osnovane radi prikrivanja tragova novca i nekretnina.

U praksi se pokazalo da su mnogi predmeti DORH-a pokretani bez ikakvih dokaza i teret dokazivanja nevinosti prebačen na ciljanu metu koju je trebalo financijski oslabiti i onemogućiti u realizaciji projekata koji predstavljaju izravnu konkurenciju interesnoj skupini okupljenoj oko Ivice Todorića i nekolicine oko njega okupljenih od strane države privilegiranih gospodarstvenika.

U proteklim godinama stagnacije hrvatskog gospodarstva Todorić je stavio pod kontrolu gotovo sve gospodarske resurse i političke elite koje su mu vjerno čuvale leđa i krčile put u preuzimanju svih bitnih segmenata gospodarstva koji se uklapaju u strateški plan širenja carstva Todorić.

A Todoriću su strateški bitni svi segmenti gospodarstva. I trgovina, i poljoprivreda, i turizam, i energetika, i proizvodnja, i poštanske usluge, i marketinške tvrtke, i mediji, i građevinski sektor, i zdravstvo, i nafta, i Hrvatska poštanska banka!

Govoreći na temu upravljaju državnom imovinom predsjednik Živog zida Ivan Vilibor Sinčić u emisiji „Markov trg“ založio se da se za osobama koje upravljaju državnom imovinom uvede psiho test

Zaista, širok spektar aktivnosti kojim se bavi grupacija Agrokor. Zar je moguće da u državi ne postoji nitko izuzev Ivice Todorića koji bi mogao biti „uspješan“ poput njega samog? Ne postoji, jer je sustav u državi uspostavljen upravo od strane i u interesu onih koji već gotovo dvadeset godina cirkuliraju na relaciji Trg Dražena Petrovića 3 u Zagrebu (sjedište Agrokora) i Trg svetog Marka u Zagrebu (sjedište Vlade RH, Sabora RH i Ustavnog suda RH) kako bi se cjelokupni gospodarski potencijal države i proračun svih građana stavio pod apsolutnu kontrolu Ivice Todorića.

Kadrovi Agrokora se već godinama transferiraju iz Agrokora u državne institucije i obrnuto, ovisno o potrebama interesne skupine okupljene oko Ivice Todorića, te ovisno o političkoj opciji koja je trenutno vladajuća.

Stoga, Bajiću su trebale ciljane žrtve koje bi zamaglile oči javnosti i zaštitili one koji su zaista opljačkali ovu državu, pa su nakon godina apstinencije DORH-a i USKOK-a naprasno i u kratkom roku pokrenuli mnogobrojne iskonstruirane procese sa desetinama tisuća stranica spisa protiv onih koji su predstavljali potencijalnu opasnost za djelatnosti kojima se Todorić bavi ili je to imao namjeru u svom zacrtanom strateškom planu.

Govoriti o borbi protiv korupcije i voditi procese vezeno uz privatizacijsku pljačku, a istragom ne obuhvatiti Ivicu Todorića, licemjerno je i vrijeđa zdrav razum i inteligenciju prosječnog Hrvata.

Nemoguće je i pobrojati sve osobe za čije se stolice pregovaralo i pregovara u predizbornom periodu svake četiri godine, te potom iste transferira iz Agrokora na državne pozicije u ministarstva, institucije i strateški bitne tvrtke od posebnog značaja za Republiku Hrvatsku koje nedugo potom postaju strateški potpuno nebitne i kao takve predaju u vlasništvo Ivici Todoriću ili nekoj od njegovih više od sto registriranih tvrtki. Ili pak onim koje se nalaze na imenima njegovih prijatelja, rodbine i poslovnih partnera kao paravan iza kojeg stoji opet Todorić.

Kakva je to pravna država u kojoj zakoni i pravila tržišnog natjecanja ne vrijede jednako za sve, u kojoj se natječaji dogovaraju neposrednom pogodbom ili prilagođavaju već unaprijed odabranom ponuditelju?

Kako je moguće da su direktori u Agrokoru i Adris Grupi izuzetno uspješni u Agrokoru kod Ivice Todorića, a s druge strane ti isti direktori u državnim tvrtkama su proizveli gubitke radi kojih su tvrtke uništene, a potom i prodane u bescjenje, ili bolje reći predane u vlasništvo Agrokora?

Prisjetimo se samo nekih imena takvih kadrova čiji je životopis i više nego dovoljan za osnovanu sumnju da su radili protivno interesima države, te pogodujući interesima Ivice Todorića i njegovih kompanija.

Jedan od njih je Mirko Novosel, bivši direktor „Zvijezde“ koji je tu uspješnu tvrtku uspješno pripremio za privatizaciju u kojoj je Todorić postao vlasnik, a Mirko Novosel za nagradu imenovan na jedno od vodećih mjesta Agrokora. Zatim, Jozo Petrović, direktor Konzuma kojeg je uspješno pripremio za prodaju u bescjenje Ivici Todoriću, nakon čega Jozo Petrović postaje visokorangirani kadar koncerna Agrokor, a nakon nekoliko godina i direktor Ine za vrijeme Vlade Ive Sanadera.

Pa nadalje, Ante Starčević koji je bio predsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju s kojeg mjesta je organizirao unosne poslove za HYPO Banku koja ga potom nagrađuje sa radnim mjestom u Upravi HYPO Bank, da bi potom kao jedan od glavnih kadrova Adrisa na kratko vrijeme obnašao poziciju predsjednika uprave Croatia osiguranja koju je pripremio za prodaju u bescjenje Adris grupi u kojoj je prethodno bio jedan od glavnih kadrova.

Potom, Damir Kunštrak koji je obnašao razne dužnosti u ministarstvima, potom u Agrokoru, a u slobodno vrijeme i bio ugledni član i predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca koja po svom stvarnom djelovanju ne zastupa poslodavce, već opet iste interesne skupine i političke opcije koje godinama uništavaju gospodarstvo države. I tako bi mogli dalje nabrajati do najmanje sto, sto onih koji su pola svog radnog vijeka proveli u institucijama države pogodujući Todoriću, a pola svog radnog vijeka radeći kod Todorića kojem su pogodovali.

Najnoviji slučaj imenovanja Tomislava Vujića na mjesto predsjednika uprave Hrvatske poštanske banke na koje mjesto je došao iz Uprave Erste Banke nastavak je kontinuiteta upravljanja državnom imovinom na štetu građana. Erste Banka koja je prethodno 2013.-te godine bila jedini ponuđač za kupnju Hrvatske poštanske banke, odustala je ud privatizacije zbog blokade glavne zgrade Banke u Jurišićevoj ulici u Zagrebu i tužbi za naknadu štete koje vodi grupacija Fantasyland iz Samobora protiv HPB-a u iznosu koji premašuje 800 milijuna kuna.

TODORIĆEV PLAN PREUZIMANJA CROATIA OSIGURANJA, HRVATSKE POŠTANSKE BAKE I HRVATSKE POŠTE! UNIŠTI PA U BESCJENJE KUPI – UHODANA ŠPRANCA ZA OTIMAČINU DRŽAVNOG VLASNIŠTVA!

Što su o slučaju „Bankomat“ izjavili Andrija Hebrang i Ozren Matijašević u emisiji Markov trg Z1„DORH je srušio cijenu HPB-a, a država Croatia osiguranja“

Jeli se itko zapitao koliko je radnih mjesta izgubljeno davanjem i privilegiranjem Ivici Todoriću da u svojim kioscima „TISAK“ vrši bankarske i poštanske usluge, mjenjačke poslove, usluge kopiranja, postavljanja caffe aparata, sladoleda, keksi, čokolada, bezalkoholnih i alkoholnih pića, naplate režijskih troškova struje za HEP, obavljanje usluga platnog prometa, prodaju tramvajski i parkirnih karti, i čega sve ne?

Tko je time privilegiran i čiji je to interes? Zasigurno ne država i radnici u kioscima „TISKA“ koji svakodnevno za istu plaću od 2500 kuna mjesečno svoj život stavljaju na kocku, jer prostor u kojem rade nema niti neprobojna stakla, niti zaštitarsku tvrtku kao osiguranje koju su po zakonu obvezne imati i Banke, i FINA, i Hrvatska pošta, i svi oni koji obavljaju novčarske usluge i platni promet.

Tko je odobrio minimalno tehničke uvjete Ivici Todoriću za obavljanje ovih djelatnosti u kioscima „TISAK“ od 6 m2, da li za zaposlenike Ivice Todorića vrijede isti uvjeti kao za radnike kod drugih poslodavaca, jesu li time ugrožena osnovna ljudska prava radnicima zaposlenim kod Ivice Todorića?

Prebacivanje više milijardi kuna mjesečno državnog novca u prihode Tiska znači dobit za Ivicu Todorića i njegove tvrtke a na štetu proračuna RH, osobito imajući u vidu činjenicu da su takvim pogodovanjem „TISKU“ izgubljene tisuće radnih mjesta u državnim tvrtkama i bankama kojima je Ivica Todorić sa kioscima od 6 m2 bez zadovoljenja minimalno tehničkih uvjeta preuzeo i posao i platni promet.

Može li itko od ministara i odgovornih osoba odgovoriti na temelju kojeg zakona, studije isplativosti ili operativnog plana je takvo što odobreno Ivici Todoriću, što rade sve te silne inspekcije i koja je njihova uloga u društvu, zašto se nije oglasilo ministarstvo financija i ministar Lalovac, je li ijedna zemlja u Europi takvo što odobrila nekome tko je vlasnik kioska za prodaju novina?

Jer ovo više nije pitanje nečije volje, već pitanje nacionalne sigurnosti. A oni koji su nacionalnu sigurnost ugrozili, moraju za to i odgovarati.

Takvim neodgovornim upravljanjem državnom imovinom i proračunskim novcem slabi se država i smanjuje vrijednost tvrtki u državnom vlasništvu, a radnici zaposleni u njima gube svoja radna mjesta i ostaju bez temeljnog ljudskog prava, prava na rad i život dostojan čovjeka. Kako bi im se začepila usta na određeno vrijeme, radnicima se uz otkaz daju otpremnine kojim mogu preživljavati još kratko vrijeme, naravno opet državnim novcem, prije nego uništene tvrtke pripreme za privatizaciju po hrvatskom modelu, uništi pa povoljno kupi.

Tko su te osobe koje su ispred države omogućili Ivici Todoriću prodaju sladoleda u Hrvatskim poštama, tko je dozvolio prodaju igračaka i raznoraznih drugih neprehrambenih i prehrambenih proizvoda i napitaka, tko je ispred države dozvolio da Todorić sa svojim kioscima preuzme poslove Banaka i Hrvatske pošte koja predstavlja strateški bitnu državnu tvrtku?

Odgovor je već prethodno dan, upravo oni kadrovi Agrokora koji svoj radni vijek provode radeći na relaciji Trg Dražena Petrovića 2 – Markov trg, a koji su za svoje djelovanje plaćeni od Agrokora bez obzira da li trenutno obnašaju dužnosti u državnoj tvrtki ili ministarstvu ili su pak službeno zaposlenici Agrokora.

D. Lukić/foto: Arhiv mp