Arenu su posjetili Talijani, Slovenci, Mađari, Nijemci, Francuzi i više tisuća hrvatskih građana

Hrvatice i Hrvati, hrvatski narode! Apatridski većinski narode otetog Lebensrauma i verboten kroatische izričaja. Nacijo u pridjevu ili genitivu.

Zabranjeni simboli, pojmovi, ideje, emocije, misli, riječi, svekoliki taj prohibicijski novogovor Zadomspremni pridjevske nacije obogatio je svoju kolekciju epigrama domoljubne tradicije od Fußballera J. Šimunića do Kolindinog nečuvenog, najnovijeg predsjedničkog prohibitum salutem ‘Hrvatice i Hrvati’.

I tako je sloboda govora ukinuta neustoličenoj predsjednici pa ona nema pravo obratiti se jednom narodu bez spominjanja ostalih 22-ije u Ustavu pobrojane nacionalne manjine.

Aparthejd u Hrvatskoj, nacistički, rasistički, jugoslavenski, komunistički, boljševički, orjunaški, karađorđevićevski, titoistički, milanovićevski, šešeljevski, račanovski, ostojićevski ili koji već – naređuje i propisuje slijedeće:

Hrvati/Хрвати su vrsta, naroda čije se ime u nominativu izgovara samo i uz uvjet da se prethodno spomene opširna zločinačka historiografija koju su za tu svrhu priredili tzv. povjesničari čije se nacionalno ime slobodno izgovara osim u kontekstu istine.

U Xrvatskoj se smije izravno obratiti Xrvatima samo uz prethodnu uvodnu koračnicu o genocidnom narodu, ustaškim gmazovima, jasenovačkim koljačima, srbožderskim, antisemitskim, rasističkim, ksenofobnim, homofobnim, seksističkim, klerofašističkim, šovinističkim zvijerima.

Mahnito shizofreno ludilo živi u domovini pridjevske nacije koja je formalno većinska, ali po statusu čisto apatridska ili kako je nedavno prozvaše aktualni polit-komesari – građanski narod, odnosno narod imena Građani.

Najluđe od svega jest taj intenzitet, ta jačina gorčine kojom javnodjelatni intelektualni pozeri skupo uhljebljeni u raskošne, koruptivne nomenklature filozofskih, pravnih, politoloških studija preko sirovih licemjernih NGO-aktivista, primitivnih novinarskih diletanata, raznih akademskih mengeleovskih triper znanstvenika, predosadnih burek književnika, ta nepismena, neuka banda stasala i afirmirana u radnoakcijaškim tečajima, na dvotjednim partijskim kursovima doktoranda, magistara besmislenih docentura schnellfotografskih naslova fuliranatske opsjene nečega što je u svojoj kanthegelovskoj simplifikacija Opusa Dei nekoć, prvobitno bilo zamišljeno pod egidom čovjek.

Osta tek šaka srebrnjaka za lažljivi, kukavni jad, intelektualnih prostitutki kojima su nacionalni barjak frljićeve Schreibtischmörder gaće sramotno ili veselo spuštene do koljena u poslovnom grču izbuljenih očiju do zadovoljstva zbog obavljenog zadatka.
Potajice pohotno zbrajaju plodove svoje trgovine grozotom pustoši, a na križ iznova, javno, stoljećima razapinju Istinu.

Marko Jurič/Markov trg