Prije nešto više od 3 godine, iz Metkovića i Omiša krenula je jedna posebna priča.
Iznikli smo, kako to drugi vole nazvati, od “jednostavnog puka”, stopljeni s njim, u istom moru želja, radosti i muke. Tim očima gledali smo što se događa s našim gradovima. I da, mi smo uistinu bili jednostavni. Stvari smo nazivali pravim imenima: krađa, laž, licemjerje, a ne spretnost, navođenje još u potpunosti neprovjerenih podataka, diplomatske postavke i sl; borba za opći interes, a ne naivni idiotizam.
Nismo se promijenili ni kad smo preuzeli odgovornost na državnoj razini. Ostali smo vjerni svojim izvorima. Mnogi su se nadali da su fotelje udobne i da ih se nitko ne može odreći. Zaboravili su da u nas, jednostavnih, obraz nema cijenu.
Navikli su se već 20 godina na drukčije sojeve, one s velikim riječima i skupim odijelima, kojima je magla najbolji proizvod. Tako su i ovdje boravili neki koji su skidali kravate da bi navodno bili što sličniji svima nama, a poslije su skidali svoj obraz trgujući s njim za fotelje. Danas se prodaju drugima, a dionice su im zadnjih 20 godina bili glasovi ljudi koji su im vjerovali.
Najvrijednije što imate je Vaše povjerenje. Ne dajte ga u bescijenje za grandiozne balone od sapunice. Jer ono zaista vrijedi.
Mislite li da ovi što se prodaju zaista u sebi osjećaju odgovornost prema ljudima koji su im dali glas? Mislite li zaista da će osoba koja je 16 godina koristila položaj samo da sebi stekne bogatstvo misliti na ikoga osim na sebe?
Neki će reći da jedan glas ne može ništa. Sjetite se 2013., mladih i zelenih, sekte, profesorčića, družbe Pere Kvržice i kako god smo još bili nazivani u tom trenutku. Tko je tad mogao vjerovati da će mala skupina nezavisnih iz Metkovića i Omiša za dvije godine napraviti novo čudo i razbiti po prvi put u povijesti države duopol HDZ-a i SDP-a?
Ako imate volju, vjeru, hrabrost, inat: sve se može. Imajte vjeru da će Vaš glas promijeniti budućnost, jer zaista hoće pa bar onoliko koliko se zauzmete, onoliko koliko Vam bude važno.
Bilo nas je samo osam 2012. godine, ali smo vjerovali da s vama možemo promijeniti budućnost Metkovića i uspjeli smo. Možda danas nakon ovog skupa budete išli sami kući, i možda budete razmišljali o tom da se, bez obzira na sve rečeno, ipak činite kao jedinka nevažnom, nebitnom stavkom. Ali tad se sjetite jedne, najvažnije činjenice: niste sami.
Promjena koju su pokrenuli Metkovci, Omišani događa se danas i u drugim mjestima u Hrvatskoj. Znam da tinja diljem Hrvatske u brojnim ljudima, samo još nisu shvatili da se nemaju čega bojati. Preskupo smo platili cijenu, u prolivenoj krvi, da bi nam netko smio određivati što smijemo, a što ne smijemo govoriti ili cijeniti. Jedan zapovjednik u Domovinskom ratu rekao je: “Kada krenemo, gorit će nebo i zemlja!” I zaista, danas se po prvi put trese sustav koji su dosadašnji političari za sebe stvorili. Po prvi put imaju strah hoće li ih se uhvatiti u pljački. Po prvi put ih nema tko zaštititi.
Po prvi put, nakon 20 godina, ih se tjera da moraju raditi, čast izuzecima. Zato ovoliko i cvile. Idu do te mjere da govore kako mi uništavamo esencu politike, jer inzistiramo da se radi otvoreno, čestito i bez rukavica, s čistim rukama. Zamislite tu devijaciju sustava, taj apsurd kad je za njih esenca politike netransparentnost, korumpiranost, zamotani u celofan. Borba za malog čovjeka za njih je populizam, a pljačka vlastite države za njih je opravdana, jer su je “provukli kroz papire”. Zato plaćaju kvazistručnjake, analitičare, medije, ne bi li nekako zaustavili promjene i pravedniji sustav u kojem će korumpirani beskičmenjaci postati suvišna stavka.
Mi danas samo završavamo posao koji su počeli branitelji. Ukrali su nam zemlju dok se za nju ginulo. Dok su oni, kojima je Hrvatska bila u srcu, bili na ratištu, licemjeri kojima je ona bila u džepu, višestruko su naplatili i kruh tim braniteljima, a poslije i upravljali tim sustavom. Ti ljudi su također na listi, imate opciju i za njih glasovati. Imate opciju glasovati i za one koji svako malo pretrčavaju i mijenjaju kapute.
Sve što mi želimo jest urediti sustav. Želimo živjeti u državi gdje se poštuje red, gdje postoji nulta tolerancija na kriminal i gdje čovjek može dostojanstveno živjeti od svog rada. Hrvatska može biti to mjesto. Smatram da takvu zemlju zaslužujemo!
Božo Petrov, u Metkoviću, 19.08.2016.
MP/Foto:pxll
