Božićni izbori 2014: Ovo je sve što trebate znati o kandidatima za predsjednika Hrvatske!

Birači će 28. prosinca moći birati između Kolinde Grabar Kitarović, aktualnog predsjednika Ive Josipovića, Milana Kujundžića i Ivana Vilibora Sinčića.

Ivan Vilibor Sinčić, dugogodišnji građanski aktivist,  predsjednički je kandidat “Živog zida”, a na izbore izlazi jer, kaže, među ostalim, želi upozoriti na problem nemogućnost podmirivanja dugova i neotplativosti kredita u postojećem sustavu.

Taj mladi 25-godišnji apsolvent elektrotehnike iz Karlovca tijekom četiri godine aktivizma i političkog rada bio je organizator mnogih akcija i inicijativa usmjerenih protiv političkih elita.

Još u veljači 2011. godine bio je jedan od suorganizatora prosvjeda protiv HDZ-ove vlade, a od 2012. godine organizira i koordinira rad građanske inicijative koja je prerasla u političku stranku Živi zid, a koja aktivno spriječava deložacije bankama dužnih građana.

Tijekom manje od tri godine zajedno sa Živim zidom uspio je, kako tvrdi, spriječiti više od stotinu zakazanih deložacija građana, a zbog svojih političkih djelatnosti pet puta je privođen.

Aktivno surađuje s mnogim udrugama za zaštitu ljudskih prava i aktivističkim organizacijama. Sudjelovao je u nekoliko aktivističkih akcija na organizaciji referenduma za zabranu deložacija iz jedinog doma, zabrane rasprodaje državne imovine i drugih.

Osim političkog djelovanja Ivan Sinčić se aktvno bavi i organskom poljoprivredom a u središtu interesa su mu i obnovljivi izvori energije.

Trenutke odmora provodi uzgajajajući na imanju u Karlovcu rijetko povrće kao što su batata, karela i druge.

“Želimo prestanak mjera štednje i guljenja građana na sve moguće načine, deblokadu 320.000 blokiranih i trenutnu obustavu svih deložacija”, obrazlaže Sinčić razloge svoje predsjedničke kandidature.

Neiskusni predsjednički kandidat imao je gaf početkom prosinca kada je na Facebooku oštro kritizirao čelnika HNS-a Davora Šukera koji je otputovao na Tajland, po svemu sudeći misleći da kritizira bivšeg HDZ-ovog ministra financija Ivana Šukera i njegovu rastrošnost. Objava je vrlo brzo uklonjena s Facebooka.

Kolinda Grabar Kitarović, predsjednička kandidatkinja HDZ-ove koalcije, diplomatkinja i prva žena koja je imenovana pomoćnicom glavnog tajnika NATO-a  u kampanju za prvu hrvatsku predsjednicu je krenula pod sloganom “Za bolju Hrvatsku”.

Želeći da se u danas duboko podijeljenom hrvatskom društvu ponovno obnovi zajedništvo, vrati optimizam i nova radna energija, Grabar Kitarović je u svom izbornom programu velik naglasak stavila na rješavanje teške gospodarske situacije.

Ističući kako je glavni razlog njezine kandidature teško gospodarsko, socijalno i sveukupno stanje u Hrvatskoj, Grabar Kitarović u svojim nastupima upozorava da je zemlja u dubokoj krizi jer ima neučinkovitu i nesposobnu Vladu te da aktualni predsjednik Ivo Josipović u svom mandatu nije učinio ništa da se u Hrvatskoj danas živi bolje.

Za razliku od Ive Josipovića smatra da Hrvatskoj ne trebaju novi temelji, ni novi Ustav, ni takozvana Druga Republika, jer su, kaže, temelji Hrvatske čvrsti i neuništivi, ukorijenjeni u Domovinskom ratu.

Briga o gospodarskom napretku treba biti temeljna okosnica svih državnih dužnosnika – od predsjednika Republike i Vlade do poslodavaca i sindikata. No, zamašnjak razvoju i otvaranju novih radnih mjesta trebaju dati poduzetnici, malo i srednje poduzetništvo, ribari, radnici, seljaci i obiteljska gospodarstva. Kao predsjednica inzistirat će na proglašenju isključivog gospodarskog pojasa na Jadranu, poručila je Grabar Kitarović koja će se, uz ostalo, zalagati i za izgradnju LNG terminala, Pelješkog mosta te za bolje korištenje europskih fondova. Najavila je i da će, kao vrhovna zapovjednica Oružanih snaga, vratiti dostojanstvo hrvatskom vojnicima i hrvatskim oružanim snagama. Rehabilitirat će i vratiti dostojanstvo generalima umirovljenim 2000, kaže.

Kolinda Grabar Kitarović rodila se u Rijeci 29. travnja 1968., a s obitelji živjela je u mjestu Lubarska na Grobniku. Nakon završenog trećeg razreda riječke Gimnazije otišla je na učeničku razmjenu u Sjedinjene Američke Države gdje je i maturirala. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu 1993. diplomirala je engleski i španjolski jezik, a nakon poslijediplomskog studija međunarodnih odnosa na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti je 2000. stekla titulu magistrice znanosti.

Karijeru je započela u Ministarstvu znanosti i tehnologije, a 1993. nastavila u Ministarstvu vanjskih poslova. Na parlamentarnim izborima 2003. izabrana je za saborsku zastupnicu HDZ-a i iste godine je u HDZ-ovoj vladi imenovana ministricom europskih integracija. Spajanjem Ministarstva vanjskih poslova i Ministarstva europskih integracija postala je ministrica vanjskih poslova i europskih integracija, a na toj je dužnosti ostala do siječnja 2008.

Od 2008. do 2011. bila je hrvatska veleposlanica u SAD-u. Nakon odlaska s te dužnosti iste je godine postala pomoćnicom glavnog tajnika NATO-a za javnu diplomaciju, kao prva žena u povijesti tog vojnog saveza koja je imenovana na tako visoku dužnost.

Na žestoke kritike medija kako je po povratku u Hrvatsku izjavila da je ostavila respektabilnu međunarodnu karijeru da bi postala prvom hrvatskom predsjednicom, a da je i dalje zaposlena u NATO-u te za predsjedničku kampanju koristi neplaćeni dopust, odgovorila je kako je to učinila da bi joj djeca do završetka kampanje mogla nastaviti školovanje u Belgiji. Smatra i da mogućnost zamrzavanja statusa u NATO-u nije imala potrebu objašnjavati jer je to administrativno pitanje. Priznala je da je pogriješila što svoj status u NATO-u nije iskomunicirala do kraja kako je trebalo te je izrazila žaljenje što se to dogodilo. “Priznajem tu pogrešku i žao mi je zbog toga. Želim biti predsjednica koja će u svakom trenutku priznati kada je pogriješila i ako treba, ispričati se”, rekla je tada Grabar Kitarović

Grabar Kitarović udana je za Jakova Kitarovića, profesora na riječkom Pomorskom fakultetu. Imaju dvoje djece, kćer Katarinu i sina Luku.

Pobijedi li na predsjedničkim izborima, Hrvatska će dobiti prvu predsjednicu u svojoj povijesti.

Predsjednički kandidat i aktualni predsjednik Ivo Josipović, pravnik i skladatelj, u kampanju za novi mandat na Pantovčaku krenuo je s prijedlogom ustavnih promjena kao preduvjetom provođenja ekonomskih reformi nužnih za gospodarski oporavak Hrvatske.

Josipović u svojim istupima naglašava da do gospodarskog oporavka teško može doći bez strukturnih reformi kroz reforme upravljanja državom, njenom administracijom i upravom, zalaže se za decentralizaciju zemlje te promovira novu energetsku ulogu i snažan potencijal Hrvatske. U okviru inicijative Brdo-Brijuni promovirao je infrastrukturne i energetske projekte poput LNG terminala, željeznica te Jadransko-Jonske autoceste.

Drži da su danas organizacija države i pravila društvenog upravljanja izopačena te služe dijelovima političkih elita, opisujući to “klijentelističkom Hrvatskom”. Ističe da je borbu protiv takvog parasustava započeo već 2010. kada je u Ustav na njegov prijedlog uvedena odredba o nezastarijevanju ratnog profiterstva i pretvorbenog kriminala. Josipović smatra da Hrvatski sabor u idućih godinu dana taj proces promjena mora dovršiti definiranjem temelja novog društvenog ugovora – druge Republike.

Rođen je u Zagrebu 28. kolovoza 1957., gdje je završio osnovnu i srednju školu, Pravni fakultet (1980.) i položio pravosudni ispit. Magistrirao je na poslijediplomskome studiju kaznenopravnih znanosti (1985.), a doktorirao s temom “Pravo o uhićenju i pritvoru u kaznenome procesnome pravu” (1994.) na Sveučilištu u Zagrebu.

Diplomirao je i kompoziciju na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Oženjen je i ima kćer. Njegova supruga Tatjana profesorica je na zagrebačkom Pravnom fakultetu, a kći Lana studentica je FER-a.

Za predsjednika Republike izabran je na predsjedničkim izborima 10. siječnja 2010. Do tada je bio sveučilišni profesor na zagrebačkom Pravnom fakultetu i Muzičkoj akademiji te zastupnik u Saboru. Prema političkom uvjerenju je socijaldemokrat koji promovira ljudska prava te ekološke vrijednosti i programe.

Objavio je nekoliko knjiga i ukupno 85 znanstvenih i stručnih radova u domaćim i inozemnim časopisima te napisao 50-ak skladbi za različite sastave.

Bio je glavni tajnik Hrvatskog društva skladatelja te direktor Muzičkog biennala. Dobitnik je nekoliko hrvatskih i međunarodnih umjetničkih nagrada i priznanja, među ostalim, Grand Prix-a Europske radijske unije te dvaju “Porina”.

Nagrađivan je i uglednim domaćim i međunarodnim priznanjima za svoj rad na području ljudskih prava i ekumenizma. Europsko vijeće za toleranciju i pomirenje iz Bruxellesa dodijelilo mu je Europsku medalju za toleranciju 2011., a “Fondacija Premio Galileo 2000” iz Firence Nagradu za mir.

Regionalna neovisna agencija “Europsko udruženje menadžera Zagreb” dodijelila mu je priznanje za najosobu regije jugoistočne i srednje Europe za 2011. godinu, a Večernji list, izdanje za BiH, proglasilo ga je osobom godine u regiji za 2010. Srpsko narodno vijeće dodijelilo mu je nagradu “Svetozar Pribićević” za unaprjeđenje hrvatsko-srpskih odnosa, a Udruga za vjersku slobodu iz Zagreba dala Priznanje za izuzetno zalaganje u promicanju vjerskih sloboda i tolerancije u povodu Svjetskog dana vjerske slobode. Europski pokret Hrvatska i Europski dom Zagreb dodijelili su mu priznanje za Europski govor godine za 2011.

Autor je ili koautor većeg broja hrvatskih zakona, a zastupao je Hrvatsku pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju te Međunarodnim sudom pravde. Član je nekoliko domaćih i međunarodnih pravničkih i umjetničkih udruga, među ostalim, Svjetske akademije za umjetnost i znanost, Hrvatskoga pravnog centra, Hrvatskog društva za europsko pravo, Hrvatskog udruženja za kaznene znanosti i praksu.

Neki mediji i politički suparnici spočitavali su mu i u protekloj kampanji da je iz Komercijalne banke na nezakonit način povukao svoj i novac članova svoje obitelji u trenutku kad je ta banka imala blokiran račun. Josipović je to opovrgnuo tvrdeći u više navrata da zakonitost obavljenih poslova potvrđuju i sudske nagodbe koje su postignute u tom predmetu iz 1998. godine.

Milan Kujundžić predsjednički je kandidat Saveza za Hrvatsku – Hrvatske zore, kojoj je na čelu, HDSSB-a, HSP-a, Akcije za bolju Hrvatsku, Obiteljske stranke te Zavjeta za Hrvatsku.

Kandidaturu je objavio sredinom listopada uz zvuke pjesme “Stina pradidova” i poruku kako želi ljudima vratiti nadu.

“Moramo hrvatskom čovjeku vratiti dostojanstvo, ugasiti beznađe, vratiti nadu i ponos”, kazao je naglasivši kako su za to potrebni drugi ljudi a ne “oni kojima su se s kolijevkom prostirali crveni tepisi”.

Po zanimanju je liječnik, gastroenterolog, rođen 1957. u mjestu Ivanbegovina kod Imotskog. U Zagrebu je studirao pravo te imao prosjek ocjena 5.0, ali je studij prekinuo zbog smrti majke. Potom je upisao medicinu koju je završio za četiri i pol godine. Kaže da ispite nikada nije polagao u jesenskom roku jer je preko ljeta radio kako bi mogao studirati. “Bio sam sirotinja, nadničario sam da preživim. Dok sam studirao, ljeti bih četiri mjeseca po 15 sati dnevno radio na ‘baušteli’ u Njemačkoj da skupim novac”, pričao je. Diplomirao je na zagrebačkom Medicinskom fakultetu 1982., magistrirao 1998. a doktorirao 1992.

Od proljeća 1993. do proljeća 1994. bio je na postdoktorskoj stipendiji u Oklahoma Cityju u Sjedinjenim Američkim Državama. Radi u Kliničkoj bolnici Dubrava gdje je od 1996. bio pročelnik Zavoda za gastroenterologiju a od 2004. do 2012. i ravnatelj. Izvanredni je profesor na Katedri za internu medicinu na medicinskim fakultetima u Zagrebu i Mostaru te u Rijeci.

Do 1990. nije bio član nijedne političke organizacije. Te godine priključuje se Hrvatskoj demokratskoj stranci (HDS) koju su vodili braća Marko i Vlado Veselica. Dvije godine kasnije postaje član Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). U toj stranci je kao običan član bio do 2012. kada se na izbornom saboru kandidirao za predsjednika HDZ-a. U te izbore išao je sa sloganom “Želim ozdraviti bolesni HDZ”. Izgubio je vrlo tijesno, sa svega stotinjak glasova razlike (971 prema 860) u drugom krugu od sadašnjeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka.

Nakon Karamarkova odbijanja da raspiše nove unutarstranačke izbore po načelu jedan član – jedan glas, počinje javno kritizirati rad novog vodstva. U lipnju 2013. istupa iz HDZ-a, konkretni povod je bio nalog Predsjedništva HDZ-a temeljnom ogranku čiji je bio član da ga se izbaci iz stranke. Nekoliko mjeseci kasnije osnovao je Hrvatsku zoru – stranku naroda. Kao kandidat Saveza za Hrvatsku, koji je predstavljan kao “alternativa HDZ-u” na izborima za Europski parlament u svibnju 2014. nije uspio osvojiti mandat.

Tijekom posjeta Madridu 2003. posjetio je grob ustaškog poglavnika Ante Pavelića. “Tada nisam bio u politici, čisto turistički i iz znatiželje sam posjetio i Francov i Pavelićev grob”, kasnije je pojasnio dodajući kako je Pavelić “jedna nesretna osoba iz hrvatske povijesti”. Na pitanje je li posjetio grob Josipa Broza Tita kazao je da nije, ali ako ga put nanese u Beograd, posjetit će, kaže, i Titov grob.

Sa suprugom Tatjanom, pedijatricom, u braku je više od tri desetljeća. Imaju dvoje odrasle djece, kćer Anu i sina Hrvoja. Njegov životni moto je, kako govori, “rad, rad i samo rad”. U javnim istupima ističe svoj asketski način života, u kojem nema mjesta za hobije, sport i putovanja. Ne ide na jahte ili skijališta, nakon radnog dana od 12 do 14 sati odmara se u krugu obitelji i tada čita stručnu literaturu, a rijetko i beletristiku.

Autor: M.B. / Hina