Britansko-izraelski film A Painful Reminder (Bolna opomena) izvorno je snimljen i montiran 1945., potom dopunjen 1985. godine.
Tijekom boravka u SAD-u prof. dr. sc. Slobodan Vukičević, profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, slučajno je doznao za postojanje tog filma koji je 1991. trebao biti prikazan na američkome Discovery Channel.
Zaintrigiran filmom koji sadrži zastrašujuće kadrove koje su saveznički vojni snimatelji snimili nakon ulaska u nacističke koncentracijske logore, kao i činjenicom da se među 19 najvećih logora nalazi i jasenovački s procijenjenih 20.000 žrtava, prof. Vukičević je nabavio kopiju filma i donio je u Hrvatsku.
Bilo je to u vrijeme kad je osamostaljenje i međunarodno priznanje Hrvatske ometano i optužbom da je novoizabrana demokratska vlast ustaška, da su Hrvati genocidan narod i da su samo u Jasenovcu pobili više od milijun Srba, te uz njih velikih broj Židova, Roma i drugih.
Kopiju filma prof. Vukičević je dostavio Branku Salaju, tadašnjemu ministru informiranja u hrvatskoj vladi, pa je stvar išla kako je trebala ići: film je uskoro i prikazan. No, uto se rasplamsao rat, zaredala nova krvoprolića, pa do reprize Bolne opomene nije došlo. Izgubila se i uspomena na nju.
Autori filma su Sidney Bernstein iz britanskoga Ministarstva informiranja i niz njegovih suradnika, među kojima je bio i znameniti Alfred Hitchcock. Napravljen je kako bi bio prikazan njemačkoj javnosti odmah nakon sloma Trećega Reicha, ali su britanske obavještajne službe ocijenile kako bi prizori koje su saveznički snimatelji registrirali pri oslobađanju nacističkih logora mogli psihološki dotući njemački narod.
Razumije se da podatak o 20.000 jasenovačkih žrtava, naveden na kraju filma, ne treba smatrati znanstveno utvrđenom činjenicom, čak i kad ne bi izrijekom bilo naglašeno da je posrijedi procjena. No, taj podatak ipak ne treba podcijeniti, jer on vrlo rječito govori o tome, kakve su predodžbe o Jasenovcu postojale u svjetskoj javnosti (i to u onome njezinu obavještenijem dijelu) u drugoj polovici 1945. godine.
To istodobno nameće logično pitanje: kako se moglo dogoditi da se nakon rata broj ratnih žrtava umnoži za pedeset, pa i stotinu puta? Iako na to pitanje danas već imamo nekakav odgovor, nije naodmet uvijek ga iznova postavljati. I nadati se da će nas HTV, u programskim stankama između „Bombaškog procesa“, „Kapelskih kresova“, vijesti o koncertima Đorđa Balaševića i Lepe Brene te vrijednih reminiscencija druga Budimira Lončara, počastiti i repriziranjem ovoga filma, kao stravičnog podsjećanja na nacističke zločine, ali i kao opomenena zločinačke manipulacije jasenovačkim zločinima i tamošnjim žrtvama..
Lista žrtava/logora se je oko 17 minute filma
S mauzeoloje na groblju u Borovu selu uklonjen je spomenik ratnom zločincu Vukašinu Šoškočaninu, srpskom…
Ako bi Trump samo s Putinom razgovarao o rješenju u Ukrajini, moglo bi se naći…
Šest osoba koje se dovode u vezu s pucnjavom u zagrebačkom naselju Trešnjevci u subotu…
Komentiraj