Bujica: Rene Bitorajac živi u 150 kvadrata otetih generalu Štanceru, strijeljanom u Beogradu!

GORAN ANTE BLAŽEKOVIĆ: „Ubili su mi oca, djeda, strica i ujaka, a moja jedina „osveta“ njima je – Hrvatska država!“

Danas imamo državu, ali nemamo istinu i pravdu – rekao je u Bujici član građanske inicijative „Krug za trg“ najavljujući 10. po redu javno okupljanje ispred zagrebačkog HNK, pod geslom „Maknimo maršala Tita iz Zagreba i Hrvatske!“ U emisiji su, prema riječima voditelja, prikazane dvije hrvatske priče: jedna o patnji i stradanju, poštenju i ljubavi prema Hrvatskoj, a druga o bahatosti i profiterstvu, laži i nostalgiji za Jugoslavijom.

Susjedi u Vodnikovoj tvrde: „Živi u 150 kvadrata, stanu koji je naslijedio od djeda i bake – partizanskih glavešina i rođaka zloglasnog srpskog admirala Branka Mamule! Godine 1945. iz njegove su zgrade izbačeni hrvatski časnici, a vlasnik stana – domobranski general Slavko Štancer strijeljan je u Beogradu!“

Novinarka Bujice Lorena Šafarić razgovarala je o Bitorajcu s prvakom hrvatskog glumišta Božidarom Alićem.

Amaterskim video uratkom objavljenim na Youtubu pod naslovom „Mi Hrvati“ – glumac poznat uglavnom iz TV reklama za pivo Rene Bitorajac postigao je svoj cilj – izazvao je burne reakcije u javnosti. Za razliku od Bitorajca koji ima unosne ugovore i politički je podoban, Božidar Alić, bard hrvatskog glumišta – nije te sreće. Za njega uloga baš i nema, a novca iz proračuna – još manje. No, Alić ostaje dosljedan, a o Bitorajcu ima svoje mišljenje: „To je toliko netalentirano, pribedasto i jadno da se mogu samo nasmijati!“
Dio javnosti ostao je zatečen salvom uvreda Rene Bitorajca na račun Hrvata i Hrvatske. U filmiću kakav bez problema može smontirati neki pučkoškolac, Bitorajac vrijeđa crkvu, branitelje, predsjednicu, ministra kulture pa čak i naš turizam.

ALIĆ: „Kako biste nekoga uvrijedili na kvalitetan način morate za to posjedovati energiju… Npr. Kusturica može uvrijediti, može vas jako zaboljeti to što Kusturica uradi… On jest četnik, ali je vrlo talentirani četnik! Za nekoga uvrijediti treba imati i talenta i energije, ne ove vanjske nabildane energije – nego trebate imati karizmu!“

Mnogi su se zapitali, odakle motiv Bitorajcu za ovakav filmić. Navodno: ima velike planove sa zagrebačkim kinom „Mosor“, u kojem namjerava otvoriti privatni cabaret, a za to je tražio novac od Ministarstva kulture i Grada Zagreba. Dr. Zlatko Hasanbegović odbio je njegove lobiste pa je gnjevni Bitorajac odmah posegnuo za provokativnim filmićem i svrstao se među kulturnjake koji ruše ministra kulture.bujica

ALIĆ: „Kino ‘Mosor’ je bilo prazno i ostat će prazno! Da prevedem na hrvatski i zagrebački: „Viktor Hugo Bokci!“

U odgovoru na napade koji su uslijedili na Bitorajca zbog filma „Mi Hrvati“, glumac je docirao cijeloj naciji i iznio vlastitu viziju „hrvatsva“ i „zagrepčanstva“. No, njegovi susjedi iz Vodnikove ulice u Zagrebu tvrde da je Bitorajčeva ogorčenost suvremenom Hrvatskom posve osobne prirode.

Naime, Rene Bitorajac živi u najstrožem središtu Zagreba, u elitnom stanu od 150 kvadrata – koji je naslijedio od roditelja. Do 1945. godine zgrada u Vodnikovoj pripadala je hrvatskim časnicima, a nakon rata u nju su uselili Oznaši i istaknuti partizani. Bitorajčeva baka bila je rođaka zloglasnog jugoslavenskog admirala Branka Mamule i Titova kuharica, a djed istaknuti partizan i komandant kasarne JNA. Nakon rata za nagradu su dobili stan u Vodnikovoj, u kojem je do 1945. godine živo austorugarski pukovnik i general hrvatskog domobranstva Slavko Štancer. General je ubijen, a u njegovu zgradu useljeni su zaslužni partizani.

ALIĆ: „Postoje oni koji su osvojili, ukrali, oteli sve što je god bilo moguće od Hrvata…“
Za razliku od Bitorajca koji nas danas uči hrvatstvu, Božidar Alić bio je dragovoljac domovinskog rata. U 6. mjesecu 1991. godine – nakon pokolja u Borovu Selu, dok su mnogi Hrvati izbjegavali JNA, Bitorajac je ipak, među zadnjima, otišao na odsluženje vojnog roka u neprijateljsku vojsku.

ALIĆ: „Oni su u manjini, pišu se Hrvatima, jer papir podnosi sve!“

Najveći novac Bitorajac je u svojoj karijeri zaradio upravo na reklamama u kojima se promovira Hrvatska i njezini navijači, a snimale su ih agencije povezane s marketingom SDP-a. Možda mu je i zato draga crvena boja – pa makar na prvom početnom polju hrvatskoga grba.

ALIĆ: „Meni nije svejedno počinje li grb s prvim bijelim ili crvenim poljem, ali najbitnije je ipak – da je to hrvatski grb!“

Bitorajčev uradak komentirao je i gost Bujice Goran Ante Blažeković:

– Cijela je priča skandalozna, to je vrijeđanje hrvatskog naroda i države na najgori mogući način! Međutim, od njih se ništa drugo niti ne može očekivati jer to su ljudi koji nikada nisu prežalili ni komunizam, ni Jugoslaviju i plaču i dalje za njom na neki način. Godine 1945. su mi uzeli Hrvatsku državu, a od materijalnih stvari što su god mogli… Došli su iz šume i većina ih je ostala u Zagrebu i većina njih su ulazili u hrvatske stanove – što milom, što silom… Mnogi i danas žive u ukradenim tuđim kućama i stanovima!

U BUJICI JE PUŠTEN ISJEČAK IZ FILMA „DUGA MRAČNA NOĆ“ ANTUNA VRDOLJAKA. VODITELJ BUJICE ŠOKIRAO JE GLEDATELJE PITANJEM GOSTU: „KOGA GLUMI RENE BITORAJAC U SCENI NA STADIONU?“

Blažeković je odgovorio:

– Rene Bitorajac glumi mojega oca! Glumi ga na karikaturalni način, u jednoj epizodi koja je napola izmišljena i klevetnička! To se bazira na onoj famoznoj „Akciji stadion“ koja je u bitnom dijelu laž i neistina!

Otac Gorana Ante Blažekovića bio je Zdenko Blažeković, golman HAŠK-a, tenisač „Osijeka“ i veslač „Drave“, čelnik hrvatske mladeži na sveučilištu 1941. godine. O „Akciji stadion“ Blažeković svjedoči: – Ta cijela priča je izmišljena 1975. godine, 30 godina nakon rata. Kontaktirao sam masovno sudionike toga događaja. Svjedokinja Danica Dukić koja je tamo bila kao srednjoškolka, bila je spremna istinu posvjedočiti na sudu. A istina je da su 26. svibnja 1941. zagrebački srednjoškolci pozvani na miting, na stadionu.

Moj otac Zdenko Blažeković, Ivan Oršanić i još jedan govornik, govorili su mladeži i pozvali: „Simpatizeri i članovi neka ostanu, a ostali mogu kući!“ I to je sve, to je cijela istina! Nikakvog razdvajanja po rasnoj osnovi nije bilo!

U filmu je rečeno da se „Srbi i Židovi odijele na drugu stranu“. To je mit, to se uopće nije dogodilo! To je katastrofalno! Čak i u filmu Dušana Vukotića za koji je scenarij napisao Slavko Goldstein „Akcija stadion“ – govornici su se okupljenima obratili ispred hrvatskih zastava, ali bez grba. A u filmu Antuna Vrdoljaka „Duga mračna noć“ Bitorajac se dere, iza njega stoje neki agenti i dvije velike njemačke zastave s kukastim križevima. Plagijat i laž! Ovo je strahota, kleveta i uvreda.

Blažeković je u Bujici iznio potresno sjećanje na oca Zdenka kojeg su ubili Titovi partizani: – Godine 1945. imao sam dvije i pol godine. Tatu su Amerikanci izručili Jugoslaviji, bio je mjesec dana u Beogradu, vodili su ga po ulici, tukli i pljuvali… Prebačen je u Zagreb, u zatvor na Savskoj cesti. Nakon godinu dana, dopustili su baki da dovede sestru i mene kod tate… Kod prozora je cijelo vrijeme stajao vojnik sa šmajserom! Vidio sam oca i dan prije njegove smrti. Došla je baka u crnini, sestra Drina i ja.

U Petrinjskoj, dan prije strijeljanja – dugački hodnik, stara žarulja, pozvali su: „Blažeković!“ Stajala je cijela regimenta policajaca, pozdravio se i oprostio s punicom, uzeo je Drinu i mene i rekao: „Tata ide na daleki put i neće se tako skoro vratiti…“ Meni je osobno rekao: „Ti ćeš Gorane brzo biti velik, brini se za mamu i sekicu… Nemojte nikoga mrziti i budite uvijek pošteni.“ Ja sam pri tom plakao i rekao mu: „Ti nećeš nikuda ići, tebe će ovi partizani ubiti, ali ja kad narastem, uzet ću pušku pa ću ja njih postrijeljati!“ Najveći dio priče o ocu prenio mi je franjevac iz Čakovca Božidar Grđan, koji je s mojim ocem proveo 6 mjeseci u zatvoru na Savskoj. Otac se mogao izvući i pobjeći iz logora u Salzburgu, međutim, nikoga nije ubio i bio je samo političar pa je naivno vjerovao da mu se ništa neće dogoditi…

BLAŽEKOVIĆ O „CRNOJ MASKI“:

– U logor u Salzburgu došli su američki oficiri s jednom muškom osobom, skrivenom iza crne maske i oni su čitali popis, a na određene osobe „Maska“ je klimnuo glavom… Te su osobe izdvojene, njih tridesetak, a među njima i moj otac… Svi su kasnije ubijeni. Iza „Maske“ se skrivao hrvatski izdajnik.

BLAŽEKOVIĆ O STRIJELJANJU OCA ZDENKA: – Godine 1947. u roku dva dana, osuđen je na smrt. S njim je zajedno strijeljan Blaž Lorković, brat Mladena Lorkovića, negdje u Maksimiru. Božidar Cerovski i Ivan Kirin su vješani… Njih četvorica su zajedno ubijeni i bačeni u neku jamu u Maksimiru, groba nemamo.

BLAŽEKOVIĆ O SMRTI DJEDA EMILIJANA: – Djed je dobio 17 godina zatvora, bio je gradonačelnik Osijeka 1941. i prokurist Osječke šećerane. Bio je dioničar Bate, a suđen je zbog „suradnje s okupatorom.“ Bio je klasni neprijatelj i to je platio glavom. Nakon 6 mjeseci mučenja u Staroj Gradišci, preminuo je. Morao je biti pokopan u krugu zatvora da i u grobu odsluži kaznu! To je bio još jedan jugoslavenski „specijalitet“ – ni mrtve nisu puštali iz zatvora! Inače, djed nikoga u ratu nije ubio i bio je prilično apolitičan, Hrvat dušom i tijelom.

BLAŽEKOVIĆ O UBOJSTVU STRICA BORISA: – Stric je ubijen na putu za Bleiburg, bio je u povlačenju zajedno s vojskom i civilima, negdje u Sloveniji su ga partizani uhvatili, zavezali za drvo, rasporili mu crijeva i zamotali crijeva oko drveta! Bio je tehnički direktor Zagrebačke ciglane, stručnjak za Siemensove peći i paradoks je da su ga u Zagrebu došli tražiti jer nisu mogli pokrenuti strojeve u ciglani, no bilo je kasno jer je već ubijen! Njegov sin Milan Blažeković poznati je autor hrvatskih crtanih filmova „Čudesna šuma“, „Čarobnjakov šešir“ i „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“…

BLAŽEKOVIĆ O LIKVIDACIJI UJAKA VLADIMIRA HEĆIMOVIĆA: – Ujo je bio mobiliziran kao domobran i apsolvent medicine, ubijen je s liječnicima, medicinskim sestrama i ranjenicima iz Krajiške, na povlačenju prema Austriji. Uhićen je u Mariboru i bačen u jamu kod Teznog. Nije htio napustiti ranjenike i platio je to glavom. Njegova zaručnica propješačila je Križni put od Maribora do Osijeka.

GORAN I DRINA BLAŽEKOVIĆ MAJKU NISU VIDJELI 20 GODINA: – Mama je bila u Salzburgu, pješice je išla do Genove i od tuda pobjegla u Argentinu. S njom je bio tatin srednji brat Milan, tajnik našeg veleposlanstva u Berlinu. Sestra i ja ostali smo kod bake na Gornjem gradu i mamu nismo vidjeli 20 godina! Tek 1966. susreli smo se u Austriji. Susret je organizirao naš svećenik Vilim Cecelja. Mama se u Hrvatsku zajedno sa stricem, iz Argentine vratila tek 1966. godine…

U Bujici su emitirane i izjave saborskog zastupnika HDZ-a, generala Željka Glasnovića i poznatog hrvatskog redatelja Jakova Sedlara koji su pobrojali nekoliko primjera poslijeratnih obračuna komunista s hrvatskom društvenom elitom.

GLASNOVIĆ: – Ubili su 29. 06. 1945. sve vjerske vođe; Filipa Popa poglavara Evangelističke crkve, Germogena, episkopa Hrvatske pravoslavne crkve i mnoge druge svećenike… Ubijali su časne sestre – Anđelki Roži koja je svirala orgulje u požeškoj crkvi, odrezali su prste, izmrcvarili je i bacili u rijeku! Ubili su i Miju Drvarića, prvaka Hrvatske u boksu… Viktor Živić, autor prvog hrvatsko-francuskog riječnika, ubijen na Rebru 1948. Ubili su mu i sina 6 mjeseci kasnije…

SEDLAR: – Andrija Konc, najpopularniji hrvatski pjevač, 22. ožujka 1945. odveden je i ubijen na nepoznatom mjestu… To je kao da danas ubiju Olivera Dragojevića… Nečuveno! Viki Glavacki uhićen je kao „narodni neprijatelj“, a Josip Gostić, najslavniji operni pjevač, uhapšen je, ali su ga ipak brzo pustili iz zatvora jer nisu imali opernih pjevača… Maestro Jakov Gotovac radio je instrumentalizaciju hrvatske himne „Lijepa naša“, a to je 1945. okarakterizirano kao „ustaški čin“! Nisu znali kako mu se osvetiti pa su u HNK poslali dvadesetak uniformiranih omladinca, neke i naoružane… Počeli su vikati: „Dolje Artur!“ Nikome nije bilo jasno tko je „Artur“… Na komadu papira koji je omladinski vođa dobio, a nije znao pročitati, pisalo je da viću: „Dolje autor!“ – a vikali su „Dolje Artur“ i „Uništimo note!“ Pero Gotovac, sin Jakova Gotovca koji je sjedio iza oca, uzeo je je note i pobjegao, a Jakov Gotovac je glavu spasio bijegom kroz zadnja vrata. Omladinci su poslije urlali i spontano zaplesali „Kozaračko kolo“ ispred HNK!

Blažeković se nadovezao na Sedlara: – Andrija Konc nestao je u Bjelovaru, a za njegovu smrt sumnjičilo se Josipa Manolića, isto kao i za smrt majke pokojnog gradonačelnika Zagreba Borisa Buzančića!

U Bujicu se do kraja emisije iz Zadra javila i utemeljiteljica građanske inicijative „Krug za trg“ Maja Runje koja je sve gledatelje pozvala na subotnje okupljanje u 11:00 sati ispred HNK, na kojem će se od Domoljubne koalicije još jednom zatražiti ukidanje imena Trga maršala Tita.

CIJELU EMISIJU POGLEDAJTE OVDJE:

https://www.youtube.com/watch?v=VopVJV_WHkE&feature=youtu.be

V. Bujanec/Foto:Screenshot