U BUJICI je gostovao don Miljenko Babaić, hrvatski branitelj i dragovoljac koji je punih pet godina proveo u ratu s puškom u ruci, vojni ratni kapelan Južnog bojišta, danas župnik u Stonu.
Odmah na početku emisije objasnio je kako se 2003. godine, prilikom dolaska Svetog Oca Ivana Pavla II. u Dubrovniku sukobio s bivšim predsjednikom Stjepanom Mesićem:
– U vražjoj državi Jugoslaviji Mesić je bio jedan od zastupnika. Tražio je da se ljude na lijep način skrati za glavu, to je bilo prilikom izglasavanja Deklaracije o hrvatskom književnom jeziku. Mesić je to tražio čak i za Miroslava Krležu! Kameleon se kasnije priključio Tuđmanu, a onda je s dijelom udbaša 1994, htio spriječiti Oluju i uništiti Hrvatsku državu.
Taj čovjek postaje dva puta predsjednik države, ne ulazim u to tko ga je i zašto birao… Odmah 12 generala umirovljuje, progoni i sotonizira. Papa dolazi u Dubrovnik, a znao sam da na žalost, dolazi i ta sramota – Mesić. Znali su dobro da ću ga napasti i molili su me da ne reagiram. Trebao sam ga u parku čekati?! Nisam htio. Molio sam da mu svi fino okrenemo leđa, nisu na to pristali pa kad je došao, reagirao sam kako sam i najavio.
Došao sam do njega s hrvatskom zastavom i on je prvo pomislio da sam ga došao pozdraviti. A onda je problijedio: rekao sam mu da je sramota Hrvatske i ubojica naše djece. Pokazao sam mu zastavu Hrvatske koju sramoti i koje nije bio dostojan. Smatram da je to bio pravi trenutak kad mu je trebalo reći da je na krivom mjestu, nije bio dostojan tog mjesta kao što nije dostojan niti ljudi koji su svoje živote dali za našu Domovinu.
Na pitanje je li imao problema zbog sukoba s Mesićem, don Miljenko je odgovorio:
– Problema je imao biskup Želimir Puljić. Mesić mu se požalio i zatražio da se mene kazni, biskup mu je rekao da su oni u komunizmu imali zatvore, a da ih on kao biskup nema. Napisao sam svoje očitovanje i objasnio da poznajem dvojicu koji su bili jako „ludi“ – Ivan Krstitelj koji je Herodu rekao što ga ide, a drugi je bio Isus Krist koji je Farizejima svašta izgovorio. Da nije dirao tadašnje vlasti, ne bi ga razapeli, ali on je ipak izabrao Božji put…
Don Miljenko je u komunizmu zbog „hrvatskog nacionalizma“ bio u zatvoru čak godinu i po’ – i to u Nišu, tijekom služenja vojnog roka:
– Zatvorili su me zbog neprijateljske propagande. Pisao sam pjesme i govorio o potrebi stvaranja slobodne države Hrvatske, bez obzira kakva ona bila. Je li bila dobra NDH? O svemu možemo razgovarati, ona je bila kakva je bila, ali nakon ’45-te ja bih bio komunist da su komunisti stvorili komunističku državu Hrvatsku, a ne izručili ju Beogradu i zajedno s četnicima, izvršili genocid nad hrvatskim narodom.
Kako to da ste bili u ratu i kao svećenik nosili oružje – pitao je voditelj Bujice, a don Miljenko odgovorio:
– JNA je imala vojarnu u uvali Saplunara, u mojoj župi u Maranovićima na Mljetu. Već se dogodio masakr u Borovu Selu, zločin u Ćelijama i drugdje… Držao sam vjeronauk i nisam se htio povući. Smatrao sam da činim grijeh, ako bih pustio da se izvrši genocid nad tom djecom o kojoj sam brinuo. Mogao sam sklopiti ruke i moliti, a oni neka ih kolju. Meni je tu trebala puška i bio sam s puškom, s braniteljima i branio našu djecu. Oni su napali Hrvatsku, a mi smo se branili. Bili bismo sretni da nismo imali takvu tragediju, ali smo sretni što smo stvorili Hrvatsku državu i što smo imali Franju Tuđmana. Nismo ni korak otišli da bi nekome nanijeli zlo, nismo nikoga mrzili niti napadali.
U Bujici je objavljen prilog novinarke Lorene Šafarić o sramotnom bojkotu minute šutnje za 12 hrvatskih redarstvenika u Hrvatskom državnom saboru. Tekst priloga prenosimo u cijelosti: U Hrvatskom državnom saboru danas – skandal nad skandalima! Zastupnici SDP-a, SDSS-a i HNS-a bojkotirali su minutu šutnje za 12 poginulih hrvatskih redarstvanika u Borovu selu!
Pravaški zastupnik Pero Ćorić prozvao je jugoslavensku opoziciju predvođenu SDP-om, ogorčen zbog napada na Stiva Culeja, saborskog zastupnika HDZ-a i veterana Specijalne policije, čiji je brat Josip Culej 02. svibnja 1991. izmasakriran u Borovu selu. SDP-ovci i Pupovac negodovali su što je Culej povodom 25. obljetnice masakra u Saboru organizirao izložbu sa šokantnim materijalom koji svjedoči o srpskom ubojstvu 12 hrvatskih redarstvenika iz zasjede.
Culej je za Bujicu spremno prokomentirao sramotno ponašanje ljevičara – bojkot izložbe, ali i minute šutnje:
“Prolazili su pokraj fotografija izmasakriranih redarstvenika – kao da prolaze pokraj praznih zidova! To nisu moji kolege, to su ljudi koji mrze Hrvatsku! Nazivaju nas danas ustašama, isto kao što su ustašama nazivali i 12 hrvatskih redarstvenika oni koji su ih izmasakrirali!”
Don Miljenko Babaić isto je komentirao saborski bojkot:
– Bože oslobodi, strašno, ali očekivano! Uopće me ne čudi što su bojkotirali minutu šutnje za 12 redarstvenika – pa to su učinili isti oni koji su 1990. napustili sabornicu, kada se glasovalo o nezavisnosti Hrvatske! Politički gledano, danas doživljamo da jedna jugoslavenska komunistička nakaza Stazić drži govore u Saboru. Pupovac koji ne može zakopčati košulju od velikosrpstva i hrvatskih kuna, vodi nekakve rasprave u Saboru.
Je li moguće da u jednom Izraelu bude zastupnik u Knessetu bilo tko iz Hitlerove vlasti? Je li moguće da u američki Kongres bude ubačen itko povezan s Bin Ladenom?! U Hrvatskom saboru to je na žalost – moguće. Takvi su privilegirani… Srbe u Hrvatskoj predstavlja Pupovac i oni koji su pucali na nju, umjesto da ih predstavljaju moji prijatelji, suborci Srbi koji su se zajedno s hrvatskim braniteljima, borili protiv okupacije…
U Bujici su objavljene i ekskluzivne snimke iz Borova Sela gdje još uvijek stoji mauzolej visok šest metara – četniku Vukašinu Šoškočaninu! Na mauzoleju je uz četiri slova S, ćirilicom ispisano:
„Ovde počiva Vukašin Vule Šoškočanin, tragično preminuo u talasima Dunava… Komandant odbrane Borova Sela… Za narodnog junaka proglašen na velikoj narodnoj srpskoj skupštini u Belom Manastiru 25. decembra 1991.“
Šoškočanin je bio jedan od glavnih ubojica 12 masakriranih hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu, 02. svibnja 1991. godine.
Čelnici Domoljubne koalicije obećavali su da će taj sramotni spomenik ukloniti do obljetnice u ponedjeljak, međutim, to nisu učinili, izgovarajući se na “Zakon o grobljima”. Nije jasno zašto taj zakon nisu do sada promijenili, a isti kriteriji nisu vrijedili kod uklanjanja spomenika Juri Francetiću u Slunju.
Bujica je objavila i šokantne snimke s groblja u Lipovači kod Vukovara, na kojem ima više spomenika četnicima s jasnim četničkim obilježjima i oružjem koje su nosili kada su napadali Vukovar!
Don Miljenko je komentirao:
– Vlasti bi morale reagirati, a ne se ponašati kao da nemaju nimalo ljudske, a ni hrvatske dosljednosti. Ove godine za pravoslavni Božić napravljen je performans ‘velike Srbije’ u organizaciji Srpskog narodnog vijeća kojim je ponižen cijeli državni vrh! Klečali su tamo ispred Pupovca i spajali neke ploče! Zamislite da je netko takvo što napravio na katolički Božić – odmah bi ga proglasili ustašom! Kad netko kaže da mu je svetinja Bog i Hrvatska – onda je taj zločinac. Domoljubna koalicija ima prilike takvo ponašanje promijeniti, ali ne ide im baš u zadnje vrijeme…
Mnogi su vas zvali ustašom – rekao je don Miljenku voditelj Bujice, a svećenik iz Stona je odgovorio: – Da sam ’41. bio živ ne znam što bih bio, domobran ili ustaša. Ali sigurno ne bih bio zločinac partizan. Je li netko ustaša zato jer voli Hrvatsku?! Ljudi, ja komunističke guje svaki dan vidim u Hrvatskoj! Koliko stanova ima bivši predsjednik Josipović? Je li jedan od njegovih pet stanova otet Židovima?! Sve što su u životu komunisti stekli – stekli su na žrtvama i krađom. Gdje god Josipović krene, vidi grobove jer ga gledaju oči nevinih ljudi. Sotone vide oči nevinih žrtava koje ih progone. I to onda proglašavaju „ustaškim gujama“. Oni su to uradili i danas se ne stide, nego da opravdaju svoje zločine – vide posvuda ustaške guje, a to nisu ustaške guje nego anđeli!
Don Miljenko je u jednom trenutku snimanja Bujice zaplakao. Kad ga je voditelj pitao što je za njega Domovinski rat, ispričao je tužnu, ali ponosnu priču:
– U Domovinski rat dragovoljci su otišli bez nekog posebnog znanja, ali su željeli Hrvatsku državu i smatrali su da naš narod treba biti svoj na svome. Jedna hrvatska obitelj iz Hercegovine masakrirana je nakon Drugog svjetskog rata, preživjelo je tek jedno muško dijete od dvije godine… Partizani ga nisu našli i čudom je ta beba ostala na životu… Kad je momak sazrio, pitao je majku kolika je to tragedija njihove obitelji kad ona nikad u životu nije zaplakala? Majka mu je odgovorila:
‘Da sam ja zaplakala, ti bi pitao zašto, a onda bi i tebe ubili i ne bih imala ništa. Zato sam plakala po noći da me ne vidiš’.
Kad je navršio 18 godina, mladić je htio u Domovinski rat. Majka ga je pitala mora li baš on ići?! Odgovorio je da ako ne ode, za što su onda svi njegovi u grobu. Uzalud?! I otišao je… Poginuo je prvi dan. To vam je ljubav! To vam je Domovinski rat!
Bujanec je iznio i zanimljiv podatak: zajedno s don Miljenkom, u istoj brigadi ratovao je i poznati hrvatski novinar, zvijezda Nove TV Andrija Jarak. „Pjesma kaže – u nogu je ranjen bio,“ rekao je Bujanec, a don Miljenko dodao:
– Al’ se nije predao! Andrija Jarak i ja bili smo na istom položaju, viđali se svaki tjedan. Ljudina. Nema ratnika tko nije ljudina. Svi pravi hrvatski branitelji za mene su ljudine. To je vojska kakve u svijetu nema!
Voditelj Bujice objavio je podatak da se jučer na Okruglom stolu o HOS-u u zagrebačkom Hypo centru okupilo čak nekoliko stotina HOS-ovaca s ratnim zapovjednicima iz cijele Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Snimala je jedino kamera Bujice i veliku reportažu objavit će u ponedjeljak. Don Miljenko je za HOS koji je ratovao i u Dubrovniku, rekao:
– Koliko ih god netko volio, ne volio, svim brigadama svaka čast, ali HOS-ovci nisu pitali za cijenu. To je ljubav kakve nema. To je najjača i najneustrašivija formacija odmah uz 3. Imotsku bojnu! To je vrlina takvih ljudi, a danas ih sotoniziraju. Smeta im naš sveti pozdrav Za dom – spremni! Pozdrav kojim se ponosimo kroz cijelu našu povijest. A što je Eugen Kvaternik bio nego Za dom – spreman. Ima li išta ljepše nego biti spreman braniti svoj dom?!
Don Miljenko je komentirao i napade na Marka Perkovića Thompsona, naročto posljednji, zbog nastupa na vjerskoj tribini za mlade u Šibeniku, kod časnih sestara:
– Hrvatska diplomacija nije dorasla situaciji. Pa neće nama nitko, a kamo li Srbi određivati tko će nastupati u našim školama i govoriti pred našom djecom! Kad je Thomson snimio album ‘E moj narode’ jedan je moj prijatelj odmah rekao – e, sad će navaliti na njega. Ako ima čovjek u Hrvatskoj koji na lijep način propovijeda Boga i ljubav prema narodu – to je Thompson. Potiče samo dobrotu, Boga, poštenje. Volite svoj narod i poštujte druge narode. Protiv takvih poruka može ići samo Sotona…
U Bujicu se telefonom iz Murske Sobote javio Roman Leljak, vodeći slovenski istraživač komunističkih zločina. Objavio je šokantnu vijest:
– Danas je na Kočevskom rogu, mjestu stradanja tisuća Hrvata, slovenska vlast otkrila spomenik načelniku Ozne Ivanu Mačeku – Matiji! Na čelu Ozne Maček – Matija bio je 1944. i 1945. godine, dakle, upravo je on odgovoran za stradanja stotina tisuća Hrvata na području Slovenije!
Svečanom otkrivanju spomen obilježja tom ubojici nazočila je čak i slovenska vojska, a mediji u Sloveniji to uopće nisu popratili kao lošu vijest. Osobno, kao Slovenac, stid me je radi toga, osjećam se loše… Jedino je Janšina SDS osudila podizanje spomenika tom zločincu! I baš na Kočevskom rogu, baš sada kada očekujemo tolike komemoracije za stradale Hrvate, ali i slovenske domobrance i pripadnike drugih naroda koje su partizani likvidirali u našim šumama, jamama i rudnicima…
Don Miljenka nije previše iznenadila vijest iz Slovenije:
– Što se čudimo, Hrvatska je puna takvih spomenika! Zločinci imaju svoja spomen-obilježja, a za žrtve se niti ne zna gdje su sve zakopane… Zašto je još uvijek zaključan arhiv SDP-a?! Zašto je jedino pitanje Bleiburga u Londonu zaključano, a sve ostalo dostupno istraživačima?! Jer u Hrvatskoj i Sloveniji žive još stotine ljudi koji su zločinci i napadima na istaživače, medijskom agresijom pokušavaju umiriti svoju savjest.
Već smo spominjali Josipovića i njegova oca… Tko je ubio 12 fratara na Širkom Brijegu?! Sotona vidi guju, gdje svetac vidi anđela! Jedan moj prijatelj koji je preživio Bleiburg, mučili su ga kao životinju, kruha je bio gladan, ali kad god bih ja išao u Njemačku dao bi mi novac i rekao kad budeš prolazio, baci ružu kroz prozor – gdje god padne, past će na mog prijatelja. Ja sam mu rekao – ti si kruha gladan, kupit ću ja cvijeće, na što bi mi on odgovorio: ‘Ti kupi svoju, ovo je moja’.
V. Bujanec/Foto:Screenshot
