Crno-bijeli svijet, crveni teror i hrvatski ratnik i pisac Ratko Cvetnić
OSOBNO nemam ništa protiv toga da umnici i umjetnici koji su u najboljim godinama bili četrdesetih, pedesetih, šezdesetih, sedamdesetih, osamdesetih ili devedesetih stvaraju romantične mitove i kultove o tim “divnim” i “slavnim” godinama.
Dakako, malo mi je krivo što netko iz moje generacije nije televizijski ili književno “opjevao” burne šezdesete i romantične i tragične (za brojne moje kolege studente i prijatelje koji su završili u tamnicama, mračarama i/ili emigraciji) sedamdesete.
Nije mi krivo što je HTV-e dao izdašnu potporu snimanju serije “Crno-bijeli svijet” o glazbi, novinarstvu, foto-reporterstvu i životu ljudi koji danas imaju nešto više od pola stoljeća kojima generacijski pripada i bivši predsjednik Saveza socijalističke omladine SFRJ Goran Radman
Ipak, dobro je i vrlo važno zbog povijesne istine da je hrvatski ratnik i pisac Ratko Cvetnić u Globusu objavio zanimljiv esej o “crnom” dijelu povijesti osamdesetih: Bijela knjiga, uhode, ubojstva i progoni mladih ljudi koje je režim “I poslije Tita Tito” smatrao “unutrašnjim neprijateljima.
U tim je olovnim političkim godinama u Hrvatskoj vladala zlokobna i kukavička “hrvatska šutnja” koja je omogućila nesmetani rast velikosrpskog pokreta.
U tom je smislu serija Crno-bijeli svijet velika, šarena politička i povijesna LAŽ.
Slaven Letica
Foto: Interfilm
