Na Udbini je, uz nazočnost više od 10 tisuća hodočasnika, među kojima su i brojni hrvatski iseljenici, svečano proslavljen Dan hrvatskih mučenika.
Proslava je počela u jutarnjim satima križnim putem koji je od crkve Sv. Marka Groba predvodio fra Miljenko Stojić, član Hercegovačke franjevačke provincije, vicepostulator postupka mučeništva “Fra Leo Petrović i 65 subraće”, koji je predvodio i trodnevnu duhovnu pripravu uoči slavlja.
Više od 10 godina prošlo je od postavljanja kamena temeljca za Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini. Kamen je blagoslovio sveti Ivan Pavao II. u Rijeci 3. lipnja 2003. godine, a položio ga je na ovo gradilište 9. rujna tadašnji predsjednik HBK zagrebački nadbiskup i kardinal Josip Bozanić.
Blagoslovljen je Oltarni kameni reljef „Slava hrvatskih mučenika“ akademskog kipara Kuzme Kovačića. Djelo na svoj način predstavlja krunu našega hoda od mjesta stradanja (Krbavsko polje) do mjesta naših nadanja – uskrsnuće s Kristom. Najistaknutije sinove našeg naroda, koji su prihvatili smrt da bi drugi živjeli, na reljefu vidimo na putu njihove proslave. Oni dolaze s Krbavskog polja, iz Bleiburga i Križnih putova, iz Vukovara i svih hrvatskih stratišta i jama; one koje su režimi ubrajali među poražene i pobijeđene, koje su silnici smatrali otpadom i bacali ih u jame muka i tamu zaborava, Krist dočekuje kao pobjednike. Naš naraštaj im javno vraća ljudsko dostojanstvo, a Krist ih čeka kao pobjednike. To je poruka reljefa „Slava hrvatskih mučenika.“
Ideja o pozidanju spomenika hrvatskim mučenicima ojačana je pozivom pape Ivana Pavla II. svim narodima da popišu i časte svoje mučenike. Zato je ispred crkve na Udbini njegov kip „koji visoko diže križ kao istinsku garanciju pobjede i bolje budućnosti za čovjeka, nasuprot onih koji dižu svoju pušku hvaleći se svojom moći i silom. Ne put nasilja i laži, nego put križa!“, kazao je mons. Mile Bogović dodavši kako želi proglasiti „i ovo naše mjesto onim gdje ćemo pravednike častiti“, a ideja je uobličena u projektu crkve hrvatskih mučenika.
Projekt sadrži kriptu u smislu učionice hrvatske povijesti, memorijalni park ili zid našega plača, muzej, knjižnicu, križni put, a kako je biskup napomenuo, nada se da će se ostvariti i projekt svehrvatskoga groba na Krbavskom polju.
Biskup Bogović istaknuo je kako ova Crkva hrvatskih mučenika treba biti simbol stalnosti kršćanstva na ovim prostorima.
Naglasio je kako je snimljen film „In odium fidei“, o mučenim i ubijanim hercegovačkim fratrima, u produkciji Laudato obiteljske televizije, rekavši kako u skladu s najnovijom enciklikom Svetog Oca „Laudato si“, želi zahvaliti Laudato televiziji, ovim riječima: „Hvaljen budi Gospodine što smo dobili Laudato“.
„Kroz povijest hrvatskog naroda područje Like i Krbave teško je ranjeno. Crkva je uništena, kao i kuće i groblje koje je devastirano. Stradavali su i katolici i pravoslavci. Zemlja je bila oduzeta, zavladao je neki drugi zakon, koji nije poštedio ni pravoslavnu crkvu. Hoće li već jednom doći vrijeme da onim tisućama branitelja na Krbavskom polju, od 1493. godine, kao i ostalima koji su završili na raznim bojištima i stratištima…hoćemo li im ikad moći podignuti spomenik i izraziti javnu zahvalnost i naše poštovanje?“, upitao je Bogović.
Branitelje i žrtve iz novije hrvatske povijesti nije se smjelo javno spomenuti a kamoli podizati spomenik. Trebalo je još čekati, naglasio je biskup. Tek prije 20 godina oslobodilačkom akcijom stvorene su prilike kada se moglo računati da ćemo na ovim prostorima moći slobodno izraziti poštovanje i zahvalnost svima onima koji su prije 500 godina svoje živote ovdje izložili i založili za svoju Domovinu i svoj narod.
„Nastale su prilike i za povratak biskupa na ove prostore, nakon što se biskup pred više od 500 godina zbog opasnosti povukao odavde noseći biskupski štap i križ, a taj štap i križ stavljen je također u ruke svetog Ivana Pavla II, spomenika koji je postavljen pred crkvom Hrvatskih mučenika“, rekao je biskup.
„Ideja o našemu dugu prema onima koji su se žrtvovali za buduće naraštaje proširila se na cijelu našu povijest. Bilo je dosta onih koji su podnijeli križ za drugoga, a umjesto priznanja dobili su osudu pa katkada su i prezirani kao zlikovci i kao zločinci. Takvih je pogotovo bilo među stradalima u 2. Svjetskom ratu i poraću, a najbolji primjer je naš kardinal Alojzije Stepinac“, naglasio je mons. Mile Bogović.
„S ponosom možemo reći da je velikana dobrote i žrtvovanja za drugoga bilo veliko mnoštvo u našem narodu i povijesti. Mnogo više nepoznatih nego poznatih. Nažalost, naša crkvena i svjetovna povijest sustavno su prljane“, napomenuo je biskup.
Djelo Kuzme Kovaćića nije samo umjetničko kiparsko djelo, ono je i visoke vjerničke i domoljubne vrijednosti. Ovo djelo nije samo sebi svrha već prenosi kršćansku poruku. Kako je rekao biskup Bogović: „Svaki detalj na ovom reljefu svjedoči o povezanosti našeg naroda s Crkvom. O kršćanskom prožimanju negove znanosti i umjetnosti. Pred tim reljefom ‘Slava hrvatskih mučenika’ možemo očitavati mukotrpni hod hrvatskog katoličkog naroda i ujedno se diviti umjetničkoj ruci njegova autora. Ljudi pred njim kleče i mole“.
Neki su govorili da ne treba slaviti svoje poraze: bitku na Krbavskom polju, tragediju na bleiburškom polju, Križni put i vukovarsku tragediju. Ljudski je cijeniti hrabrost i odvažnost u obrani naroda i Domovine, u obrani života. „Mi kršćani vjerujemo da smo mukom i križem Gospodina našega Isusa Krista otkupljeni. Za smisao patnje pravednika, Isusova muka i smrt najveći su dokaz vjerniku. Najbolji odgovor kršćaninu jest Isusovo uskrsnuće. Ono je uslijedilo nakon patnje najvećeg pravednika. Vremeniti porazi ne moraju biti stvarni porazi. Ova crkva želi svim svojim dijelovima i ovim reljefom biti trajna propovijedaonica našem narodu. Svaka patnja može biti proljeće novoga i bogatijega života!“, rekao je biskup dodavši kako je ona najkreativnija snaga protkana vjerom i ljubavi“, istaknuo je biskup Bogović.
Na reljefu između dviju vojski vidi se jedan križ: biskup Bogović je predložio da na Krbavskom polju bude svehrvatski grob za sve one žrtve čiji se identitet koji se kod iskapanja ne prepozna, pa se ne može odrediti kojemu groblju pripada – uz crkvu hrvatskih mučenika, uz memorijalni park, time bi ovaj udbinski prostor dobio još veće značenje i doista bi ga onda trebalo proglasiti mjestom posebnoga pijeteta.
„Poput Ivana Krstitelja ni mi nismo došli ovdje s kamenjem u rukama da ga bacamo po krivcima, tim više što smo svjesni da ni hrvatska katolička ruka nije bila bez grijeha. Želimo i molimo da naš hrvatski narod poput svetog Ivana Pavla II. visoko drži križ kao našu nadu i naš stijeg i našu snagu!“, poručio je biskup pozvavši sve okupljene vjernike da to bude trajna poruka „ove bijele golubice na udbinskom brdu“, zaključio je biskup.
M.R./Laudato: Foto:M. Radoš;hrt
