‘Najstariji franjevac na svijetu’, fra Berard Barčić iz Pule, svoj 105. Uskrs u životu dočekuje s dubokom vjerom da Bog oživljava umrlog čovjeka jednako kao bilje na proljeće.
Uskrs i bilje povezuje novi život koji se rađa. Na Uskrs mrtvi Krist uskrsuje, a priroda se budi na novi život, kazao nam je u kratkom telefonskom razgovoru drhtavim i vedrim glasom čovjeka u dubokoj starosti.
Fra Berard Barčić, koji se istaknuo pisanjem o bilju u Bibliji, rođen je u Kamporu na Rabu 22. rujna 1910. Teologiju je diplomirao u Splitu, a za svećenika je zaređen 22. rujna davne 1933. godine.
Fra Berardovo drugovanje s biljem počelo je po svemu sudeći rano. Kako je kazao župnik samostana sv. Antuna u Puli fra Tomislav Hrstić, on je tijekom boravka na Badiji i Košljunu na Krku zamijetio raznovrsnost biljaka i one su ga privukle.
To ga je potaknulo da od 1934. do 1938. studira i diplomira prirodne znanosti na Sveučilištu u Zagrebu.
Fra Berad Barčić, svečana misa prigodom proslave 103. rođendana
O bilju mu je predavao Ivo Horvat (1897-1963), jedan od najuglednijih hrvatskih botaničara. Kako otkriva fra Tomislav, Horvat je držao predavanja i tumačio građu tako da ne napušta znanstvenu razinu, ali bi na kraju predavanja napomenuo: ‘Iza svega toga stoji logos’.
Fra Berard je razumio da je profesor Horvat želio reći da iza svega stoji Stvoritelj, onaj koji je sve stvorio, kaže fra Tomislav.
Tako je fra Berard uočio važnost bilja u Bibliji, i to da je bilje prvi oblik života koji se spominje u ‘Knjizi svih knjiga’. Prema Bibliji, Bog je prvi dan stvorio svjetlost, drugi dan razdijelio vode, a treći stvorio bilje.
Nikakvo čudo što se biljni svijet prvi pojavljuje na zemlji kao djelo Božje svemogućnosti i dobrote i što Biblija to ističe, kaže u tekstu fra Berard i dodaje da je biljni svijet u tom pogledu veoma rječit i po svojoj mnogovrsnosti i po svojoj ljepoti.
Biblija je protkana šarolikim biljem
Biblija je ‘protkana šarolikim biljnim svijetom’. Biblija je objava Boga čovjeku i u nju stari pisci nisu mogli ne unijeti i stvorenja po kojima se Bog također objavljuje čovjeku, kaže fra Berard u tekstu objavljenu u časopisu Crkva u svijetu još 1989. godine.
Biblija se najviše od svih starih knjiga bavi biljem, kaže u tekstu u kojem se poziva na djelo židovskog stručnjaka Michaela Zocharya iz 1982.
‘Ja nisam napisao tekst o bilju u Bibliji, nego sam koristio njegovu knjigu koja je bila prevedena na njemački jezik’, odgovara nam fra Berard.
U tekstu se navodi da Biblija spominje 128 biljnih vrsta. Ipak, ističe se, taj je broj nesiguran, jer ime neke biljke se ponekad koristi za više njih, a ponekad više imena za istu vrstu. Pisci Biblije su koristili pučke nazive za bilje, a ne stručne nazive, objašnjava Fra Berard pozivajući se na Zocharya.
Je li 110 vrsta malo ili puno?
Neki botaničari drže da u Bibliji ima oko 110 biljnih vrsta, a neke suvremene bibličarske baze dostupne na mrežnim stranicama raspolažu s podacima od 139 biljaka i ‘povezanih termina’.
Katolička enciklopedija navodi da Biblija pozna 130 biljnih vrsta, i obrađuje ih u 184 natuknice, od koje su neke sinonimi.
Danas je u Izraelu i Palestini poznato nešto više od oko tri tisuće biljnih vrsta, pa broj bilja koji se navodi u Bibliji nije veliki, ističu bibličari.
Možda je stanje poznavanja bilja u široj javnosti slično i danas u Hrvatskoj, u kojoj je znanstveno poznato više od pet i pol tisuća viših biljnih vrsta. Iako o tome nisu poznata istraživanja, ravnateljica Botaničkog vrta Sveučilišta u Zagrebu Biserka Juretić kaže da učenici koji posjećuju njihov vrt puno više poznaju životinje.
Djeca nabroje odmah deset životinja, a biljaka do tri i nastane zastoj, kaže ona.
Kad vodeći učenike po Botaničkom vrtu dođemo do jezera u kojem su ribice, nastane graja i uzbuđenje, a još veća kad vide kornjaču, kaže Biserka Juretić nastojeći ilustrirati kako je bilje slabije privlačan dio prirode. Životinje su pokretne, opasne, umiljate, a bilje samo miruje, kaže ona.
Voće i žito najvažniji
Među biljkama poznatim u Bibliji, najviše se ističu one koje su važne za poljoprivredu i religiju, a potom neke ljekovite i aromatske biljke, ističe fra Berard u svom tekstu i dodaje: To je i razumljivo, jer je poljodjelstvo bilo glavno židovsko zanimanje toga doba.
Potom se ističu one koji su vezane za vjerski život: svetkovine, obrede i molitve. Prinošenje biljnih plodova važan je dio ključnih židovskih blagdana: Pashe, kada se prinose prvi uzreli snopovi ječma, pedesetnice, svetkovine žetve pšenice i svetkovine sjenice kada se u kuću unose jesenji plodovi zemlje.
Voće i žito bili su glavni proizvodi biblijskog Izraela i važili su kao Božji blagoslov, ističe fra Berard. Njegov tekst u Bibliji registrira 12 voćaka, 21 biljku ‘poljskih plodova i vrta’, po 20 stabala i grmova te biljnih vrsta korova, kao i po 10 močvarnih i pustinjskih biljaka te vrsta poljskog svijeća.
Smokva se prva spominje poimenično
U Bibliji se mogu naći podaci o ljekovitim biljkama, iako se takvim ne spominju, te oko 14 aromatskih biljaka, ističe.
Loza je neka vrsta nacionalnog simbola, a maslina najraširenija kulturna biljka u biblijskom Izraelu, simbol mira, života i nade. Smokva je prva biljka koja se poimenično spominje u Bibliji, od čijeg je spleta lišća čovjek sebi napravio pregaču. Palma je bila važna u prehrani i simbol pravde, a šipak simbol bogatstva nekog kraja i ljepote neke žene, kaže se.
Cedar je bio dragocjeno drvo, a hrast simbol snage i duga vijeka. Ljiljani su bili simboli čistoće. Posebno su bile cijenjene biljke od koji su se radili mirisi i mirisave smole kao bušin, mirisava trska, tamjanovac,balsamovac, smirna i drugi, ističe autor.
Neka ovaj prikaz biljnog svijeta u Bibliji bude neka vrsta povećala koje će nam omogućiti da još bolje otkrivamo Božju dobrotu i ljepotu preko biljnog svijeta, bez kojeg bi naša zemlja bila pusta i prazna, kaže na kraju teksta fra Berard.
Iako Barčić nastoji umanjiti svoje doprinose u pisanju teksta, po kritičkim usporedbama prijevoda u dvije hrvatske biblije, koji se vide po primjerima poput lana, kopra, cikorije, bušina, balsamovca i nekih drugih, očito je su fra Berardove kompetencije velike, a ni uloženi trud nije manji.
Kad smo mu to rekli u telefonskom razgovoru u četvrtak, izbjegao je odgovor: Slušajte, ja Vam ne mogu sada puno govoriti jer sam oslabljen, bolestan, jedva razgovaram s vama… jedva jedvice.
Duša pulskog samostana
Fra Berard je duša našeg samostana, govori župnik fra Tomislav Hrstić. Iako većinu vremena provede na krevetu, i danas je pokretan i pun zanimanja za sve što se događa. Traži da mu se čitaju ne samo knjige nego i tisak, vjerski i društveni, kaže fra Tomislav.
Barčić je kao profesor predavao na Badiji kod Korčule, u Pazinu, Zadru i Splitu. Osam njegovih učenika postali su biskupi. U franjevačkom redu bio je gotovo sve što se može biti: tajnik provincije, definitor, magister novaka, rektor sjemeništa i gimnazije, dva puta provincijal, kustos provincije, generalni vizitator i generalni definitor, član Vrhovne uprave Franjevačkog reda u Rimu…
Njegova biografija uključuje 11 knjiga i mnoštvo radova i članaka znanstvenog, teološkog, povijesnog i informativnog karaktera. Franjevci za njega kažu da je uzoran redovnik, čovjek molitve, intenzivnog duhovnog života, uvijek spreman primiti one koji k njemu dolaze za ispovijed ili savjet.
Upit koji smo poslali Vatikanu u pogledu starosti redovnika nije dobio odgovor, ali fra Berard bez dvojbe tvrdi da je on najstariji franjevac na svijetu. Još malo, pa bi se broj njegovih godina mogao izjednačiti s brojem biljnih vrsta u Bibliji.
Ivo Lučić/Hina
