Dr. Zlatko Hasanbegović je u Bujici priznao da je jedini ministar koji nikada nije provukao karticu, dok je bivša ministrica Andrea Zlatar – Violić osuđena zbog malverzacija s karitcama, a ministar Šipuš je ponovio isto!
“Na mene su digli hajku, a Milanovićeva dva ministra kulture istražuje Uskok,” rekao je Hasanbegović.
Nije štedio niti bivšeg premijera i predsjednika: – Činjenica je da su Milanović i Josipović pokušajem zaštite ubojica priznali da su neka vrsta samoproglašenih baštinika politike bivše države!
U jučerašnjoj Bujici gostovao je ministar kulture dr. Zlatko Hasanbegović, 3. na listi HDZ-a u 2. izbornoj jedinici. Otvoreno je govorio o hajci koja se vodi protiv njega i brojnim predizbornim anketama u koje njegovo ime namjerno nije uključeno, kako se ne bi vidjelo tko je najpopularniji hrvatski političar. Osvrnuo se i na svoje prethodnike, zatim pseduoljevicu, kako voli nazivati Milanovićev SDP, a objasnio je i koji je datum pravi Dan državnosti RH.
SAD SVI ZNAJU DA GLAVAŠEVIĆ PRODAJE MAGLU!
Nismo zvali Bojana Glavaševića, a čak i vaši najveći kritičari likovali su zbog toga što ste mu napravili na sučeljavanju kod Rašete – rekao je odmah na početku Bujanec, a Hasanbegović komentirao:
– Rado sam se odazvao, ne izbjegavam sučeljavanje s bilo kime, kada se iznose argumenti gledatelji najbolje mogu prosuditi tko prodaje maglu, a tko zastupa konzistentne političke stavove!
Tzv. Kulturnjaci 2016. u tzv. HND-u organizirali su okrugli stol i zvali Bojana Glavaševića te još neke pretendente na Hasanbegovićevo mjesto, ali ne i ministra: – Nisam dobio poziv, da sam dobio – odazvao bih se.
Uslijedio je uvodni prilog Bujice, u kojem se vidjelo koliko SDP-ovci lako ‘gube’ živce te kako ih loše dočekuju ljudi diljem Hrvatske, dok s druge strane, ministra kulture Zlatka Hasanbegovića dočekuju poput heroja. U prilogu je dr. Željka Markić iz Udruge „U ime obitelji“ pozvala sve svoje simpatizere da glasuju za Hasanbegovića i izjavila da joj je žao što i ona ne živi na području 2. izborne jedinice jer bi ga sigurno zaokružila na listiću. Potporu Hasanbegoviću dao je i profesor Ivo Banac, a oboje su se složili da u slučaju pobjede HDZ-a na izborima dr. Zlatko Hasanbegović mora ostati na mjestu ministra i da ne postoji alternativa.
Hasanbegović je odmah na početku odgovorio na pitanje voditelja zašto ga nema u anketama, iako je najpopularniji ministar: – To trebate pitati one koji rade te ankete. U proteklih 15 godina ankete su jedan od većih problema hrvatskog političkog života jer one u stvarnosti ne služe detektiranju objektivnog raspoloženja birača, već jednoj vrsti oblikovanja poželjnog političkog procesa. Ovih dana zatrpani smo različitim anketama koje su i metodološki problematične i po relevantnosti uzorka i po raznim drugim aspektima. Na žalost, one kreiraju volju neodlučnih, no ono što je najvažnije u demokratskom poretku – jedina relevantna anketa su izbori i izborni rezultati. Siguran sam da će birači znati prepoznati tko je autentično zagovarao ono u što oni vjeruju.
MILANOVIĆ IMA OSEBUJAN STIL I SAD MU DOLAZI NA NAPLATU!
Komentirao je i zvižduke Milanoviću, ali i njegov bezobrazluk te napad na Jovanovića u Rijeci, dobacivanje „Ostoji Rankoviću“: – Veliki sam protivnik nekulture u javnom ophođenju i političkom govoru. Milanović ima osebujan stil i on mu dolazi na naplatu! Nije stvar u konfliktima, mi smo u još uvijek razmjerno beskonfliktnom društvu, ključni problem je u ocvalim političarima koji su izgubili svoju vjerodostojnost. U budućnosti mora doći do generacijske smjene i otvaranja prostora jednom novom naraštaju, ljudima koji nemaju nikakve hipoteke prošlosti i nisu opterećeni različitim nepotističkim, klijentelističkim i interesnim mrežama i koji će u politiku unijeti autentičnost i iskrenu vjeru u ono što govore, bez obzira kojoj političkoj opciji pripadaju.
Zašto ljevičare u RH naziva „pseudoljevicom“: – Osim što su pojmovi lijevo i desno u suvremenoj politici prazni sadržaji bez forme i više ne znače ništa, to govorim u prvom redu, iz poštovanja prema autentičnim ljevičarima. Dakle, ljudima koji vjeruju u jedan korpus ideja bez obzira što nije podudaran s mojim. Poštujem sve one koji iskreno vjeruju u određene ideale. Nazivati Milanovića i njegov SDP, a posebno HNS ljevicom je uvreda za prave ljevičare i sam pojam ljevice. To su interesne oligarhijske skupine lišene bilo kakve ideološke pozadine, osim ako nije u funkciji ostvarivanje nekakvih potpuno konkretnih, materijalnih i nepolitičkih ciljeva.
JEDINI MINISTAR KOJI NIJE PROVUKAO KARTICU!
Imate li službenu karticu – pitao je voditelj, a ministar je odgovorio: – Svi dužnosnici u rangu ministra i zamjernika imaju pravo na karticu. Ona služi, sukladno pravilniku, za točno određene namjene i osim službenog plaćanja noćenja za vrijeme putovanja u inozemstvu, kada se ne može narudžbenicom iz ministarstva platiti – ja svoju karticu nikada nisam koristio! Nisam je provukao niti jedanput!
Vaša prethodnica Andrea Zlatar-Violić je čudesa s karticom radila u restoranu “Sofra”. Čak su mi i snimku nudili! Ministrica ide dizati ‘keš’ sa bankomata, a i Berislav Šipuš je krenuo njezinim putem… Na kriminalan način su koristili kartice, kako to komentirate?
HASANBEGOVIĆ:
– Cijela ova histerija koja je pokrenuta protiv mene, ne samo nakon izbora, nego i uoči moje službene potvrde u Hrvatskom saboru, je trebala pririti notornu činjenicu da je Ministarstvo kulture u prethodnom razdoblju bilo poprište jedne vrste raskalašenoga života i neodgovornog trošenja novca poreznih obveznika. Imali smo nezabilježenu situaciju u povijesti našeg parlamentarizma da su oba ministra kulture iz Vlade Zorana Milanovića danas pod istragama Uskoka! Andrea Zlatar – Violić je zbog različitih sukoba interesa, zbog nenamjenskog i krezovskog trošenja kartice morala dati ostavku. Podizala je gotovinu sa službene kartice, koja se onda beskamatno vraćala, naravno sve na teret poreznih obveznika. A paradoks je da je i njezin nasljednik krenuo istim putem! Danas imamo situaciju da mnogi službenici u Ministarstvu kulture sada moraju davati iskaze na Uskoku, umjesto da obavljaju svoj posao.
Komentirao je i malverzacije Bojana Glavaševića u Ministarstvu branitelja: – U debati sam spomenuo samo jedan od slučajeva – kupovanje Thule nozača za automobile kojeg je kupio javnim novcem, a koristio u privatne svrhe. Ono što je posebno iritantno je to moraliziranje pseudoljevičara koji nastupaju kao jedna vrsta moralnoga arbitra, kao onih koji određuju što je dobro, a što zlo dijele etikete o fašizmu i antifašizmu, a iza toga se kriju banalne stvari, a to su klijentelizam, nepotizam i privilegije. To su tri ključne riječi koje objašnjavaju njihovu pseudoideologiju.
U emisiji je pušten prilog ‘Audicija za Narodnu koaliciju’, a ministar je osim Kreše Beljaka komentirao i slučaj Mladena Mađera, načelnika Općine Novigrad Podravski, koji ima pravomoćnu presudu zbog gospodarskog kriminala, a HSS ga je stavio na listu u 2. izbornoj jedinici. „Mislite da Gordan Maras stvarno nije za to znao,“ pitao je Bujanec, a Hasanbegović odgovorio: – To morate pitati dotičnog gospodina, no s obzirom kakve se sve osobe nalaze na njihovim listama diljem Hrvatske – to je očito bio jedan od kriterija koji je kandidate činio dodatno prihvatljivima!
Govorio je i o novom predsjedniku HSS-a, Milanovićevom kandidatu za potpredsjednika Vlade: – Gospodina Beljka nikad u životu nisam vidio, no on se postavlja kao moralni arbitar. On etiketira, a vidim da se specijalizirao i za historiografiju. Tako smo od njega nedavno mogli čuti da je Stjepan Radić bio jedan od avangardnih političara koji je zastupao politiku bratstva i jedinstva, koja je onda završila i hicima u beogradskoj Skupštini… Ja se ipak još uvijek uzdam u zdrav razum naših birača koji će ipak znati prepoznati svakog kandidata na listi.
AKO OSTANEM MINISTAR, HRIBAR ĆE MORATI OTIĆI!
Na Vukovar film festivalu žestoko ste kritizirali Hrvoja Hribara zato jer Vukovaru nije dao ni lipe, a Motovunu je dao pola milijuna kuna. Što je s prijavama protiv Hribara – zanimalo je voditelja.
HASANBEGOVIĆ O HRIBARU: – Problem HAVC-a i Hribara, koji se nametnuo kao faraon hrvatske audio-vizualne djelatnosti je jedan od najvećih problema koje sam zatekao u resoru. U hrvatskom javnom životu postoje dvije vrste ljudi – jedni koji pripadaju široko razgranatoj interesnoj pouzdaničkoj mreži u medijima, koji stvaraju jednu vrstu kulta ličnosti Hrvoja Hribara i drugi – koji godinama bez učinka iznose optužbe protiv njegova djelovanja.
Hribar od prvog dana ima rabijatan stav, nedostaje mu kućni odgoj, odbijao je uljuđenu administrativnu raspravu. Slao sam mu različite vrste upravnih nadzora, a on se odbio izjasniti o različitim nepravilnostima. Suočio sam se i sa dojmom javnosti, ali i s činjenicama koje ukazuju na nepotizam, sukob interesa, netransparentnu podjelu novca i sve ono što je trebalo rasčistiti, a preduvjet za to je pravna država, djelovanje revizije i DORH-a. Na žalost, gospodin Hribar umjesto da odgovori na notorna pitanja, sebe je proglasio zaštitnim znakom hrvatske audio-vizualne djelatnosti i svaku kritiku svoga djelovanja proglasio je ni manje, ni više nego ‘udarom’ na hrvatski film. Posebno su nervozni zbog toga što im u prosincu istiću mandati…
Ako ostanete ministar, hoće li Hribar ostati na čelu HAVC-a, pitao je Bujanec, a Hasanbegović je odgovorio: – Zakonska procedura je jasna, a nitko nije pretplaćen na doživotno obnašanje dužnosti u ovoj državi, pa ni Hribar! Javnost treba znati da je jedno hrvatski audio-vizualni sustav, koji je dobro kulture i države, a drugo su ljudi koji su zauzeli određene položaje zahvaljujući političko-interesnim vezama s prethodnom Vladom. Hrvatski film je jedno, a Hribar drugo!
Govorilo se i o slučaju Blažević – Frljić: – Prema zakonskoj proceduri, intendanta u Rijeci bira gradska skupština, a potvrđuje ili ne potvrđuje ministar kulture. Ja sam posegnuo za svojim ovlastima i odbio sam potvrditi Blaževića, dao sam podrobno objašnjenje, ne bih u potankosti, ali načelno – Blažević je Frljićev organski nastavak i Frljić nakon Frljića! HNK u Rijeci je nacionalna kazališna kuća, a ne eksperimentalni teatar i ne može biti poprište ideološkog aktivizma i legitimno je pravo ministra kulture da u sklopu vlastite kulturne politike prosudi kompetencije i program svake osobe koja je kandidat za intendanta.
Odbijanje imenovanja Blaževića nije presedan, podsjetio bih i na slučaj Šnajder i slučaj Mucalo, kada se nije stvarala ovakva histerija. A licemjerje – ista ta riječka vlast koja mi je poslala na potvrdu Blaževića tvrdi da nemam pravo nekog odbiti kao tehnički ministar, a da sam ga potvrdio, bi li i onda Obersnel osporavao moju nadležnost?! Ne bih sada podsjećao na različite ekscese Frljića i Blaževića, ali potpuni je skandal da intendant HNK i njegov suradnik 5. kolovoza, na dan najvećeg državnog blagdana, spuste hrvatsku zastavu na zgradi kazališta na pola koplja!
POŽAREVAC – TUZLA – RIJEKA
Ministar je objasnio i zašto se Vojko Obersnel, SDP-ov gradonačelnik Rijeke ljuti na njega: – Obersnel je zlorabio naš razgovor u četiri oka i iznio neistine. Pokušao me je oklevetati, na što sam bio primoran podijeliti s javnošću neke dijelove našeg razgovora, kada je zapomagao i pledirao za veliku koaliciju između SDP-a i HDZ-a kao „jedino rješenje“ te mi se žalio na djelovanje različitih riječkih aktivista, a neke je i napao. Zato sam rekao da je Obersnel tipičan riječki velmoža, on je jedna vrsta političkog trgovca i tehnologa vlasti. Dugogodišnjom vladavinom doveo je do toga da mu je otupio svaki ideološki instinkt. Pa sam konstatirao notornu činjenicu da je Rijeka jedan od gradova, a to je problem, u kojem se vlast nije promijenila zadnjih 70 godina! Postoje tri takva grada: Požarevac, Tuzla i Rijeka! S tim da sam se neki dan korigirao – prije dva mjeseca se i u Požarevcu promijenila vlast!
TREBA VRATITI 30. SVIBNJA!
Hasanbegovićev slogan za izbore glasi: ‘Jedan je temelj: 30. svibnja 1990. – 5. kolovoza 1995.’: – Time sam dodatno htio naglasiti ono što sam isticao i prije nego što sam postao ministar. Jedini istinski temelj na kojem počiva moderna Hrvatska dražava je nacionalna volja našega naraštaja, demokratski poredak koji jamči svakom čovjeku iskazivanje političkih stajališta i pobjeda u Domovinskom ratu kao jedina istinska pobjeda Hrvata u 20. stoljeću. To su notorne činjenice i to mnogima smeta. Smeta im i simbolički temelj – 30. svibnja 1990. kao neka vrsta nulte kodine, simboličkoga prekida s komunističkom, totalitarnom vladavinom i jugoslavenskom državom. 30. svibnja je začet proces uspostavljanja moderne države Hrvatske, to je jedini istinski Dan državnosti i kao takav je bio prihvaćen od cjelokupnog hrvatskog naroda.
Treba vratiti taj datum iz više razloga i siguran sam da će nova parlamentarna većina pristupiti reformi kalendara državnih blagdana, u sklopu rasterećivanja moderne Hrvatske od svih zloduha prošlosti. To smeta onima koji uporno promiču laž da postoje neki drugi temelji Hrvatske države, da je Hrvatska stvorena prije 30. svibnja 1990. godine, a mi znamo da je nakon 2. svjetskog rata stvorena jugoslavenska država! Svaka jugoslavenska država je negacija Hrvatske države, a komunistički nedemokratski poredak je negacija demokratskog poretka na kojem počiva moderna Hrvatska. I to su notorne činjenice.
Kada sam problematizirao pojam antifašizma – što je bio moj ‘magnum krimen’, kada su me napadali zbog izjave da je antifašizam floskula, jasno sam rekao da nije riječ o antifašzmu kao takvom, nego o jugoslavenskom, komunističkom antifašizmu koji je u suprotnosti sa svim vrednotama na kojima počiva moderna Hrvatska država.
JUGOSLAVIJA JE MAĆEHINSKI UBIJALA HRVATE!
U emisiju se telefonom javila nova, mlada nada HDZ-a iz 1. izborne jedinice – Bruna Esih. Čestitala je pripadnicima ATJ Lučko 26. obljetnicu i otvoreno podržala Hasanbegovića. Ministar je uzvratio istom mjerom, a komentirao je i potporu koju mu je dala Andrea Jelena Barešić, kći hrvatskog heroja Mire Barešića, s kojom je bio na dodjeli odlikovanja Nikoli Štedulu, u predsjedničkim dvorima: – Velika je čast to što je gospodin Štedul dobio odlikovanje. On je jedan od najautentičnijih hrvatskih političkih boraca, čovjek koji je cijeli svoj život posvetio borbi za neovisnost Hrvatske i koji je podnio svaku najveću moguću žrtvu. Na kraju je, zahvaljujući odluci Predsjednice Republike, dobio jednu vrstu moralne zadovoljštine.
Upravo Nikola Štedul i njegov život, kao i život Mira Barešića sami po sebi govore da je Hrvatska stvorena u Domovinskom ratu, nasuprot jugoslavenske države, koja je maćehinski ubijala Hrvate politikom državnog terorizma. Država koja ubija one ljude koji traže hrvatsku državnu neovisnost i demokratski poredak – ne može biti hrvatskom državom!
Hasanbegović je odgovorio na pitanje zašto „Lex Perković“ nije glavna tema kampanje i zašto se obračun s Udbom pokušava etiketirati kao priča o „partizanima i ustašama“: – To je jedna potpuna besmislica! Inače, ta priča „ustaše i partizani“ je jedna vrsta floskule! Nikada nije bilo riječi o „ustašama i partizanima“ već o konkretnom jugoslavenskom, partizanskom nasljeđu kojem je zadan jedan moralno-politički udarac muenchenskom presudom. To nije samo presuda konkretnim pojedincima, nego jedan povijesni dokument koji je raskrinkao državu i partiju koja je stajala iza te države, kao neku vrstu zločinačke organizacije. Činjenica je da su Milanović i Josipović svojim djelovanjem u parlamentu i izvan njega, pokušajem zaštite tih udbaških ubojica, na neki način priznali da nisu samo imovinsko-pravni sljednici Saveza komunista, već i neka vrsta samoproglašenih političko-ideoloških baštinika te politike.
Hasanbegović je najviše na „zubu“ zbog toga što je htio otvoriti partijske arhive: – Arhivska djelatnost je jedno od ključnih resorskih nadležnosti ministarstva kulture, što pseudokulturnjaci ne znaju! Ministar kulture je osoba koja ima vrlo važnu ulogu u funkcioniranju sustava hrvatskih državnih arhiva.
Jedna od ključnih reformi koja je začeta u ministarstvu za moga mandata su bile pripreme za donošenje potpuno novoga arhivskoga zakona, u kojeg bi bili uključeni najvažniji povjesničarski, pravni i ostali znanstveni autoriteti, s mojom jasnom porukom svima koji bi zakon izrađivali – da je ključna točka toga zakona, potpuno i bezuvjetno, bez bilo kakvih ograničenja, otvaranje svih partijsko-državnih arhiva do 30. svibnja 1990. godine! I preko činjenice da Milanović i Dragovan pružaju otpor tome, pokazuje se kontinuitet sljedništva s jugoslavenskom komunističkom baštinom. Oklještreni i očišćeni arhiv Centralnog komiteta i različitih partijskih ustanova, koji je predan u nekoliko navrata tijekom 2000-tih Hrvatskom državnom arhivu, još uvijek stoji pod nadzorom SDP-a.
M.M:/Foto:screenshot
