U Hrvatskoj nije uopće jasan pojam dijaspore ili rasijanosti. Pojam i definicija dijaspore se pogrešno tumači u Hrvatskoj, čak i u jezikoslovlju. U jezikoslovlju se pojam dijaspore prevodi kao rasutost, što je krajnje nepoznavanje grčkog jezika. Dijaspora nije rasutost, nego rasijanost, a to je nešto sasvim drugo od rasutosti.
Pojam i definiciju dijaspore pogrješno tumače i političari u Republici Hrvatskoj. Neovisno o tome, da su političari u Hrvatskoj, napose ovi u pobjedničkoj koaliciji “Kukuriku” protiv izbornog prava glasanja Hrvata u dijaspori, ovdje ću reći samo to, da oni namjerno ili vjerojatnije iz neznanja također, kao i jezikoslovci brkaju pojam dijaspore.
Pravu hrvatsku dijasporu nazivaju iseljeništvo, što nikako ne odgovara našem stanju jer nitko ili skoro nitko nije iz Hrvatske iselio da bi bio iseljenik. Hrvati u dijaspori su uglavnom ekonomski emigranti ili emigranti, koji su pobjegli iz domovime radi diktatorske strahovlade za vrijeme Titovog komunizma.
Čak, ako bismo upotrijebili za sve takove Hrvate izvedenicu od selidba, seljenje, iseljenik, potomci od “iseljenika” nisu iseljenici jer su rođeni u državi koju smatraju svojom domovinom. ALI, oni su Hrvati u dijaspori ili u rasijanosti, a ne u iseljeništvu.
Dijaspora ima međunarodno priznati status, iseljeništvo NE!
Ne inzistiram ja ovdje na nekakvom jezikoslovnom tjeranju maka na konac, nego se borim za internacionalni i nacionalni status Hrvata izvan Hrvatske. Molim da nam se ne pribrajaju Hrvati u BiH i u državama okruženja jer oni nisu dijaspora.
Hrvati Lime, Čile, na proslavi sv. Vlahe
Naime, dijaspora je međunarodno priznati status pripadnika nekog naroda izvan svoje matične države, odnosno sa stalnim boravištem u drugoj državi.
Iseljeništvo nema međunarodno priznati status. Iseljeništvo/useljeništvo je ljudstvo za integraciju i asimilaciju u narod države domadara.
Ponavljam radi jasnoće, ako Republika Hrvatska smatra Hrvate u dijaspori iseljenicima, time ona gubi pravo na Hrvate u dijaspori i prepušta ih integraciji i asimilaciji države, gdje hrvatski “iseljenici” žive.
Ponavljam, Hrvati u BiH (vrijedi i za države u okruženju) nisu dijaspora, nego Hrvati starosjeditelji u svojoj domovini i državotvorni su narod u državi Bosni i Hercegovini, zajedno s Bošnjacima i Srbima.
Hrvati u državama okruženja su također na etničkom i povijesnom prostoru države Hrvatske, koje su hrvatske prostore uzurpirali pohlepni susjedi. U tim državama okruženja nisu Hrvati iseljenici/useljenici niti dijaspora, nego svoji na svom sa svima pravima, propisanim po Međunarodnoj povelji o ljudskim pravima i drugim dokumentima.
Kako je nastala riječ dijaspora?
Poznato je da su Židovi tijekom povijesti bili često proganjani. U Bagdadskom ili Akadskom progonu, oko 500 godina prije naše ere, Židovi su dospjeli u vrlo naprednu kulturnu sredini (poznata Mezopotamska, Babilonska ili Akadska kultura).
Da bi se odhrvali integraciji i asimilaciji, nazvali su svoj status po grčkoj riječi “diaspora” (status rasijanosti) i dali joj značaj za okupljanje naroda. Da bi se održali birali su najsposobnije ljude za rabine, osnivali razne škole i akademije. Sporno je pitanje jeli starija Platonova – grčka akademija ili židovska akademija. To za nas u ovome slučaju nije važno.
Povijesna i suvremena istina jest, da je status dijaspore spasio i čak unaprijedio Židove. Tek jedan primjer. U 10/11. stoljeću Židovi su imali 13 Akademija u Europi, a svi drugi europski narodi nijedne. Platonove akademije, ukinuo je bizantski car Justinian 529. godine, a židovske akademije su djelovale i umnažale se.
Nisu svi Židovi bili prognani u Akad ili Babilon. Manji dio njih je ostao u Judeji. Što je onda dijaspora prema tome?
Veliki dio Hrvata su prognali Turci iz Bosne i ovi su došli u Hrvatsku. Što je tu dijaspora?! Ni jedno niti drugo. Dio Hrvata je ostao na svome u BiH, a dio se je pridružio istome narodu Hrvatima, na hrvatskim prostorima očuvanim od turske okupacije. Hrvati u BiH nisu dijaspora, nego narod na svome od pamtivijeka.
Ova rasprava o Hrvatima u dijaspori i Hrvatima starosjediteljima na svome prostoru je studij za sebe i prelazi okvire jednog članka.
Za tu svrhu i za povratak Hrvata iz dijaspore valjalo bi organizirati jedan znanstveni skup u Zagrebu koji bi se pozabavio tim važnim pitanjem.
Posebnu pažnju bi trebalo posvetiti organiziranom povratku Hrvata iz dijaspore u Hrvatsku. Svaki Hrvat u dijaspori ima stanoviti novčani kapital, stečeno znanje raznih vrsta i radne navike. Od toga može Republika Hrvatska samo profitrirati, napose gospodarski i demografski.
AUTOR: Mr. sc. Dragan Hazler, predsjednik HAZUD-a u Baselu
Na naslovnoj fotografiji Hrvati u Argentini/Foto:hazud
