Piše Predrag Popović
Na post-jugoslavenskoj estradnoj sceni, Severina je jedina prava zvijezda. Karijera joj je puna holivudskih detalja, ima sve što je potrebno: žanrovski solidne pjesme, specifičnu karizmu, neodoljiv seksepil, skandalozne veze s oženjenim tajkunima, pornić u kojem je glumila jednako dobro kao i kasnije, na suđenju medijima koji su otkrili njezin filmski debi, a odnedavno je biografiju uljepšala izvanbračnim djetetom.
Zahvaljujući izdržljivosti i snalažljivosti, dva desetljeća opstaje u estradnoj baruštini. Ne bi uspjela, bar ne na vrhu, kad bi joj glava, kao većini kolegica, služila samo za bojanje kose. Da i ispod frizure ima nečega korisnog, Severina je dokazala istančanim osjećajem za političku korektnost. Ne samo što je pametno definirala stavove, nego ih je, u skladu s interesima svoje karijere, isto tako mudro razvijala. Dok se ograničavala samo na hrvatsko glazbeno tržište, emitirala je tvrde antisrpske poruke, vrlo popularne među njezinim klijentima. Širenjem ambicija na “bizantinski” istok, u Hrvatskoj nije ublažila principe, ali ih je reducirala na minimum, dok je u Srbiji izgradila status apolitične umjetnice.
Bravo za nju. No, za ovu temu Severina je bitna samo kao lakmus srpski rajetinskog mentaliteta, koji je, suočen s financijskim interesom, spreman na najbrutalniji način negira istinu.
KARIĆEV PORNIĆ
Severina je 1999. godine snimila album “Ja samo pjevam”, na kojem se našla i njena obrada pjesme “Dodirni mi koljena”. Na pitanje novinarke zagrebačkog magazina “Gloria” zašto je obradila hit beogradske grupe “Zana”, Severina je odgovorila:
– To nije pjesma beogradske grupe “Zana”, nego albanske autorice Zane Nimani. Snimila sam je u znak potpore albanskom narodu u borbi za oslobođenje Kosova od srpskog okupacije!
Negdje u ljeto 2002. godine, ne sjećam se više konkretnog povoda, u “Nacionalu” sam objavio tu Severininu izjavu, sve s fotografijom stranice iz “Glorie” s citiranim intervjuom.
Milomir Marić, čipka koja je tada bila glavni urednik Televizije BK, odmah je u “Telefaktu” udario po “Nacionalu”, “tabloidu koji piše laži”. I Severina, koja je tada surađivala s BK saund, izravno se uključila u emisiju, pokušavajući demantuje istinu.
Bogoljub Karić, tada još moćni tajkun iz Peći, ustupio je svoju televiziju da brani Severinu od njene potpore albanskoj borbi za oslobođenje od srpske okupacije. On i ostali Karići okupirali su Dedinje, pa im je bilo svejedno za sve sunarodnjake koji su tada, 2002, kao i danas preživaljavali izbjegličku muku. Naravno, Karićev postupak me nije iznenadio, on je i prije i poslije otimanja Kosmeta odlično surađivao s albanskim bogatašima, njegova imovina u Pećnice nije razgrabljena, nitko mu nije stradao.
RAKIN PORNIĆ
Krajem 2009. Severina je, pred 17 tisuća obožavatelja održalo koncert u Beogradu. Tada sam u “Pravdi” ponovo citirao njenu izjavu o potpori albanskoj borbi protiv srpskog okupatora.
Tog jutra, tek što se razdanilo, zazvonio mi je telefon.
– Popoviću, rođače, nisi smio da ovo napišeš o Severini, jebaću ti mater …
Čim sam čuo jak sarajevski naglasak znao sam otkud vjetar puše.
– Polako, ba, Bosanćero … Ajde, reci gdje si, pa da iravnamo račun!
– Jebat ću ti mater …
– Dobro, Rako, junačino, znam đe ti je čador, eto me za pet minuta, pa ćemo se suočiti!
– Nisam ja Rako …
– Tko si, da si, ja stižem u “Mjuzik Star” …
Prekinuo sam vezu. Znao sam da će tekst o Severini opasno iznervirati Sarajliju Raku Marića, vlasnika “Mjuzik Stara”, organizatora njenog koncerta u Beogradu. Znao sam i da me nije zvao on (Rako žešće frflja nego ovaj lik), sigurno je nekom svom jalijašu naredio da mi prijeti
Još nisam stigao obući trenirku umjesto anterije i da za pojas zataknem olovku umjesto jatagana, kad eto mi Vučića, zove sav usplahiren:
– Što se to dogodilo s Rakom Marićem? Sad me zvao da mi kaže kako ti nije on prijetio …
Ukratko sam mu ispričao genezu, sve od “Glorie”, do naslovne strane “Pravde”.
– Ma, Raka je naš … Ne bi ti on prijetio … Mi smo u odličnim odnosima.
– Ti, vjerojatno, jesi u odličnim odnosima s njim. Sada ćemo utvrditi u kakvim smo odnosima on i ja …
– Hoćeš li ga ja zovem, da izgladimo stvar? – Ponudio se da posreduje dobronamjerni Vučić.
– Kako izgladimo? Da ja sad zovem njega i da mu psujem majku balijsku?
– Zvat ću ga … – reče Vučić i prekine vezu.
Istog trena meni opet zvoni telefon. Lepi Mića. Loš pjevač ratničkog treša, ali najmanje loš čovjek od svih Sarajlija koje sam upoznao.
– Peđa, brate, kako si? Što ima novo?
– Evo, brate Mićo, krenuh u čador tvog abu Raka. Ima da ga protjeraju natrag na Baščaršiju …
Da sad ne prepričavam cijeli razgovor, nije ni bitan. Uglavnom, Lepi Mića se prvo folirao da nema pojma o čemu je riječ, da bi na kraju priznao da je on dao Raki broj mog telefona, ali nije znao da ovaj hoće da mi prijeti. Kao posljednji, ali vrlo značajan argument, Mića se pozvao na Rakin patriotizam.
– Nemoj se ljutiti, Raka je pravi Srbin, on je jedini pristao da mi objavi album sa četničkim pjesmama …
To me dirnulo. Zato sam dobio želju da i ja dirnem abu Raka.
>>>>VUČIĆU SE SMIJALA CIJELA SRBIJA: Supruga mu je izvanbračnu kći predstavljala kao mlađu sestru
Razgovor s Mićom prekidan je signalom da mi stižu poruke. Kad sam ih otvorio – eto Rake Marića. Tvrdi da mi nikada nije prijetio, ali da “nije lijepo to što sam napisao, djevojka se rasplakala”.
– Koliko srpski okupatorskih djevojaka s Kosova plače što su ostale bez rođaka i imovine? A sad i ja plačem u strahu od majmuna kome si dao zadatak da mi prijeti.
Nikada on ne bi prijetio, kaže, on je redovni čitatelj “Pravde”, podržava radikale iu odličnim je odnosima s Vučićem.
Budala.
Naravno, Vučić je zvao još sto puta. Vrhunski majstor manipulacije, svaki razgovor je počinjao beznačajnim temama (“Brate, baš je dobra ova žuta boja što si je stavio na petu stranu”, “Odlična je rubrika top-deset” …), a završavao s prijedlogom: “Pusti Raku na miru , nije on loš čovjek … “
SVESRPSKI PORNIĆ
Još ljut, umjesto na megdan u Dositejevu, gdje se namjestila Marićeva glazbena imperija, otišao sam u Ineks na sastanak s jednim poznanikom. Dok sam mu prepričavao što se događa povodom teksta sa Severininim citatom, nazvala me kolegica Gordana. Nikada nismo radili u istoj redakciji, ali stjecajem okolnosti solidno sam poznavao nju i njenu obitelj.
Gordana je imala desetak godina kad su joj muslimanski monstrumi na kućnom pragu, negdje u okolici Gackog, zaklali oca. Stravičan zločin, nemoćne da ga spriječe, gledale su Gordana, njezin mlađi brat i majka. Ne znam kako su preživjele i dospjele do Beograda.
E, ta žena mi kaže:
– Nije lijepo što si ovo objavio za Severinu, ona je odlična pjevačica, ne zaslužuje da je ovako, s nacionalističkim optužbama, predstavljaš pred srpskim publikom …
– U pravu si. Oprosti – rekao sam.
Zaista sam to mislio. I sada sam uvjeren da nije trebalo da objavljujem istinu. Nemam kome. Srbin “izbjegao” s Kosova, abu Bogoljub, naziva me lažovom. Srbin izbjegao iz Sarajeva, abu Rako, psuje i prijeti. Srpkinja, izbjegla iz Gackog, zaboravila je zaklanog oca, pa joj smeta moje “nacionalističko” podsjećanje na Severininu podršku albanskim ubojicama.
Zato se kajem što sam rasplakao Severinu. Ni mlada, ni naivna, mislila je da će imati probleme u Srbiji ako se sazna što je govorila u Hrvatskoj. Sirota, tada još nije znala tko su i kakvi su Srbi.
Ja znam. I stidim se.
