KRIŽ S imenima Primoštenaca Ante Gaćine Paškina, Vice Bolanče Jakovljeva, Jere Radića, Jere Petrine Ivina i Josipa Ripice Škorića u srijedu je uzdignut na zid unutar crkvice sv. Roka. Na misi je bilo još samo 12 Primoštenaca, uz don Stipu Perkova, koji se zapitao gdje oni to žive kad se moraju okupljati u ilegali.
Križ u spomen petorici mještana koje je na skupu Hrvatske seljačke stranke 27. studenog davne 1938. godine u Primoštenu pobila žandarmerija Kraljevine Jugoslavije u srijedu je postavljen na zid crkvice. Raspelo je na komemoraciji na 75. obljetnicu masakra u parku na Trgu don Ive Šarića ispred crkvice sv. Roka bio postavio predsjednik HSS-a Branko Hrg, ali je po nalogu načelnika Stipe Petrine završio u smeću.
HSS-ovci su doznali za čupanje križa, pa su ga ukrali iz smećarskog kamiona. Iako je raspelo tražila i policija, sakrili su ga i konačno ga u srijedu navečer na svetoj misi uzdigli na zid unutar crkve. Don Stipe Perkov je u propovjedi izrazio duboku tugu i žaljenje zbog ovakvog ponižavanja simbola kršćanstva i pozvao je Primoštence na molitvu za pokajanje, mir i pomirenje.
Molitva za Stipu Petrinu
– Nismo mogli vjerovati da se u Primoštenu može ponoviti plotun od prije 75. godina. Ali moguće je, ponovio se. Ponovno su pucali u petoricu nedužnih mještana, tako što su križ s njihovim imenima bacili u smeće. To ne može proći bez Božje kazne. Skinuli su križ i bacili ga u smeće, ponizili su simbol Krista. Neprijatelj će smišljati uvijek najogavnije gadosti i zlodjela. Zlo je, nažalost, i danas prisutno u našem mjestu. Pozivam stoga na kajanje i na molitvu, da nam Bog oprosti što je križ završio u smeću, što se nikad nije dogodilo nigdje u našoj domovini. Pokajmo se za to svetogrđe, iako ga mi nismo ni napravili, jer grijeh je među ljudima kao tekućina u spojenim posudama, kao zaraza – rekao je Perkov.
On je pozvao Primoštence da mole za načelnika Petrinu, da mu Bog oprosti. Svećenik se zapitao gdje oni žive, kad se moraju ovako okupljati u ilegali. Naime, na skup u crkvici sv. Roka usudilo se doći samo 12 Primoštenaca, potomci pobijenih HSS-ovaca, svećenik i nekoliko članova primoštenske oporbe.
‘Zlo koje je i danas prisutno u Primoštenu’ don Stipe Perkov usporedio je s Orjunom, sa žandarima i četnicima koji su regrutirani iz te zločinačke Organizacije jugoslavenskih nacionalista koji su na Rudini pobili Primoštence 27. studenog 1938, koji su ubili devetoricu mještana na otoku Dvanjki, te svećenika don Ivu Šarića, mučenika čije ime nosi trg na kojem su se okupili.
Don Stipinom stricu žandari su ubili mazgu
– Imala sam tada 12 godina. Samo se zapucalo. Svi su se razbježali kao ovce. Među poginulima je bio i moj djever Jere Petrina, koji je tada imao samo 18 godina. Svi smo bili u velikom strahu. Bojali smo se otići i na pogreb, a meni je nakon pokolja bilo toliko loše da me je otac morao odvesti u Šibenik u bolnicu – ispričala je Blaža Petrina (87), svjedokinja masakra.
Don Stipe Perkov prisjetio se kako je tog 27. studenog 1928. godine lakše ranjen i njegov stric.
– On je tuda prolazio s mazgom. Metak ga je samo okrznuo, ali je ubio njegovu životinju – rekao je don Stipe, koji je zgrožen što se ni 75 godina nakon masakra ne smije slobodno odavati počast stradalima.
Kako su Petrini ukrali križ
HSS-ovac Josip Pažanin je ispričao kako je načelniku uspio ukrasti križ. – Predsjednik općinskog HSS-a Ante Gracin mi je javio što se s križem dogodilo. Bio sam u blizini, vidio sam kamion desetak metara od mjesta gdje smo bili postavili križ. Ugledao sam ga ubačenog u tovarnom prostoru, među smećem, ne u kabini kako tvrdi načelnik, i izvukao sam ga vani.
Radnika komunalnog poduzeća nije bilo u blizini i ja sam ga hitro odnio na sigurno mjesto i sakrio. Otišao sam raditi u polje, a onda me je tražila policija. Morao sam im dati izjavu. Ispričao sam im sve kako je bilo, ali do sada me nitko za ništa nije teretio. Izgleda da je Petrina prijavio krađu križa iz smećarskog kamiona. Pa što mu je to trebalo? U našega je Stipe sve naopako – rekao je Pažanin.
Radnike komunalnog poduzeća koji su bacili križ Pažanin ni drugi Primoštenci nimalo ne krive. Da su odbili obaviti zapovijed, odmah bi dobili otkaz, kao i svi koji su se usudili i pomisliti nešto što se ne bi svidjelo načelniku Petrini. Uz to, izvlačenje načelnika da je križ bio spremljen u kabini kamiona, a ne bačen među smeće, nazvali su bezočnom laži.
IZVOR: Hrvoslav Pavić/tris,com.hr
