MAĐARSKI PJEŠAK I RUSKA KRALJICA: Hrvatski činovnici u mađarskoj delegaciji u Bahrainu

PIŠE: Goran Raguž /Foto:444.hu 

ODLAZAK Orbanove kćeri Rahel Orbán i zeta mu Istvána Tiborczua u službeni posjet Bahreinu vezan za trgovinu plinom, posjet Zoltán Áldotta dva tjedna poslije, koji predvodi predvodi delegaciju MADŽARSKE KOMPANIJE INE u pratnji dva namještenika hrvatske vlade (ta dva nesretnika u NO INE postavila je upravo ona Vlada pod SDP-om) te Orbanova posjeta Omanu  istim poslom – nameće samo jedan zaključak, Šiitski plinski kartel pod ruskim pokroviteljstvom je upravo ucrtan na mape.

Grčevita Putinova borba za Siriju, Iranska pomoć mu tu kao i šiitskim pobunjenicima u Yemenu, napokon daje dašak nade da će Gazprom i njegove europske – gospodarsko policijske agenture, napokon predahnuti. Šiti danas kontroliraju dobru polovicu Iraka, skoro cijelu Siriju, Oman i Yemen, a u Bahrainu su golema većina stanovništva i značajne manjine svuda na poluotoku. Slikovito rečeno, vlasnici su 5 arapskih glavnih gradova.

“Zapadni” saveznici, suniti poput Turske i Saudijske Arabije, gube rat i s njima i s Kurdima i to na masivnoj skali. Nedavni ulazak turskih trupa u Siriju te svakodnevni pokolji, samo pokazuju očaj Erdoganove turske vlasti, nespremne na bilo kakav razvoj situacije u Kurdistanu koji se u tiho već stvara.

Greške koje čine sve američke administracije, osobito one Clintona i Obame, danas dolaze na naplatu prvo vraćanjem stvaranja države Kurdistan legitimno i moralno koliko i stvaranje države Palestine, a zatim vraćanje Putinove Rusije na scenu kao sile. Mada joj bolje pristoji izraz uličnog siledžije. Predsjednik Obama se jednostavno pokazao nedorastao za to mjesto i za nepunih 8 godina, njegova administracija nije uspjela predvidjeti jedno jedino događanje na Bliskom Istoku, niti kakav akcioni plan kako dalje. Sve mu se jednostavno otima iz ruku.

U odnosu na njega, Putin je bitno praktičniji igrač, koji je pored toga što je došao iz, za državnike danas bitno značajnije kolijevke, obavještajne službe, bitno beskurpulozniji i točno zna što hoće. Tj. njegov unutarnji krug silovika koji ga i drži na vlasti, to točno zna. A to je samo i jedino novac. Sve drugo što vidimo je čista opsjena i klasični fals flag p.pukovnika KGB a.

Putin zna godinama, da ako ne napravi plinski kartel i stavi šapu na njega, točno onako kako Saudijci i Zapad imaju nad OPEC om, da je gotov. Ogromna nalazišta plina u Sibiru, jednostavno su i daleko i preskupo za prijevoz i preskupo za sve ljuću konkurenciju. Znao je da tu kartu može odigrati samo jednom i to samo za vrijeme ovako nesposobnog POTUS a i još nesposobnijih mu suradnika.U prijevodu znači, da bi spasio svoj preskupi Sibir i monopol na snabdijevanje EU, hitno mu trebaju bitno jeftijija nalazišta na B. Istoku, i to još i bolje početi sa Sirijom i njenim režimom, koja im je pored opstanka, dužna i preko 1 trilijun E/USD, svejedno. A eksploatacija i nafte i plina, više nego desetostruko jeftinija nego kući.

Znao je da pored uvijek neučinkovite samo vojne akcije, treba i moćnu političku, a za nju je i na današnjem Zapadu i na ondašnjem Istoku imao spremnu agenturu koja mu se nakon pada SSSR a malo uspavala, no kako je u svim zemljama komunizma osim DDR a prošla bez lustracije, osobito u Republici Hrvatskoj, ostala je i netaknuta od kaznenih progona i postala odličan materijal sa kojim je pokrenula akciju vraćanja na scenu i spašavanja vlastitog razvoja.

Iako izgleda paradoksalno, Putinov i ruski saveznik se pokazuje zemlja koja bi lako mogla biti 2. najgore izgažena zemlja Istoka nakon Poljske, susjedna nam na žalost, Madžarska. Želja za moći i starom Ugarskom nadvladala im je gađenje prema Rusima i sjećanje na ’45. ili ’48. ili revoluciju 1956. g. Jednostavno, zemlji osiromašenoj partijsko – policijskom upravom, dobro došao je svaki kapital, osobito njenim partijsko – policijskim vedetama koji su u tiho i brzo promijenili dresove nakon sloma. Tvrtke poput koje jedva zaključuju godišnje bilance, pojavljuju se kao kupci svuda, osobito u susjedstvu, gdje prvenstveno love istorodne tvrtke sa vlasništvom ili dodirom na plinsko – naftnu infrastrukturu.

(Za opasku, od znanca iz belgijske financijske policije znam da su razni ruski biznismeni, samo kroz zlato i dijamante partijskih fondova KPSS, samo kroz Antwerpen provukli oko 800 milijardi USD, od konca 1990. g i dalje i to onih, jakih, a pitanje ostaje, pored luksuznih vila i nogometnih klubova po Europi, gdje još ima takvog kapitala?)

Iako to u početku izgleda kao čisto privatni business, kupovina jedne austrijske banke od strane banke u ruskom državnom vlasništvu i njeno kreditiranje jeftinijim kreditima svega i svačega, od poljoprivrede do energije, uskoro počinju davati obrise jednog master plana. Plan je u suštini bio vidljiv već cijelu dekadu.

(Osobito u vremenu skoro privatne gospodarske vladavine Njemačkom kancelara Schroedera, glavnog izvođača ruskih radova na sjeveru. Po gubitku izbora, nagrađen je mjestom u upravi Gazproma. Takva agentura se više i ne krije.)

Stvaranje nove i stavljanje postojeće u rusku funkciju postojeće energetske infrastrukture. I upumpati u taj cilj kapitala koji je u tom trenutku ogroman, a špekulantski rast cijena nafte ga uvišestručuje.

Tu negdje i počinje ogroman rast MOL a i njegove akvizicije u cijelom bivšem Istoku ondje gdje bi otvoreni ruski dolazak izazvao mnogo više podozrenja od madžarskog. Tomu dodati i pad projekta Južnog toka, pad cijena energenata na njihovu tržišnu vrijednost, pad ruskog režima u Libiji, nemogućnost dogovora oko plinskog OPEC a sa sunitima, tj. Qattarom, Alžirom, Libijom čak i za Gadaffija i td. Putina i njegove izvođače radova neumitno okreće prema “neprijatelju moga neprijatelja” tj. šiitskim većinskim državama na čelu s moćnim Iranom i ostalim u Zaljevu. Osobito i radi već skoro funkcionalnog plinovoda Alžir – Libija na sjever, novotkrivenog najvećeg polja na Mediteranu kod Egipta, te polja Izrael – Cipar.

Kenjac bi crkao od brige, a ne samo Putin ili Orban.

Plan je zapravo odličan. Sve zemlje šiitskog pojasa su značajni proizvođači plina i nafte, te bi zajedno mogli ugroziti slobodno tržište koje bi u određenim dijelovima Europe bilo prisiljeno kupovati energente od rečenog kartela po bitno skupljim cijenama koje bi usput održale i skupu proizvodnju iz Sibira. Madžarska i njen do vrata u takve poslove uvezani državni vrh je idealan partner koji u ključnoj državi trase na zapad, Republici Hrvatskoj, već leži na njenoj nekada strateškoj nacionalnoj kompaniji. Da, uz nekoliko nejasnoća oko prirode stjecanja vlasništva INA e o kojima se upravo vodi nekoliko sporova i arbitraža, na veliku žalost i Mađara i Rusa. I domaćih izdajnika, osobito u novinstvu.

(Međusobno drukanje zaraćenih ruskih frakcija oko privatiziranja ostataka Domovine, dovelo je dotle da sada uoči izbora, svaka stranka pljucka i na pomisao ikakvog dogovora s MOL om i Madžarskom oko INE prije završetka sporova. Toliko smeća i istine je već izašlo na sunce da vjerujem da je i tradicionalno “hrabrom” DORH u već po malo neugodno.)

Tu negdje i treba gledati madžarsku trku u Bahrain na razgovore u ministarstvu energije, prvo s Orbanovom kćerkom i zetom – naime i on poput Erdogana vjeruje samo svom klanu – zatim odlazak g. Aldota CEO a MADŽARSKE TVRTKE INE u Bahrain u pratnji i DVA NAMJEŠTENIKA HRVATSKE VLADE, te nekidanji odlazak samog Orbana u Oman. Oman je čak i suvlasnik MOL a. Jednostavno, Madžarska odrađuje tehnički dio posla za bratsku Rusiju i vjerojatno svoj vladajući obiteljski klan.

Sve mi je tu jasno no nije ovo:

1. Jesu li namještenici Republike Hrvatske bili tu s dozvolom svoje vlade koja ih je i imenovala u NO INE?
2. Jesu li se konzultirali s MVPom prije odlaska u TAKVOJ delegaciji i da li se i kada namještenici Republike Hrvatske konzultiraju sa svojim poslodavcem o takvim putovanjima?
3. Jesu li o rezultatima tih razgovora/pregovora izvijestili SVOJU vladu?
4. Je li ovo stvaranje rusko – šiitskog plinskog kartela objašnjava nagli madžarski interes za učešće u gradnji LNG a na Krku? Ili je to osiguranje ruskog monopola na mala vrata?
5. Što ex ministar  Vrdoljak, a sada Panenić znaju o ovom putu?
6. Zašto Hrvatska vlada, DORH i javnost šute dok mađarska neovisna glasila javno prozivaju i Orbana i njegovu kći?
7. Zašto samo češke obavijesne službe, već iscurenim izvješćem upozoravaju na Putinovo infiltriranje u državu preko nekadašnje sovjetske agenture?
8. Dokle je došla istraga – tj. ima li je uopće – o UDBA/KGB/NBH vezama u državi, uplivu na današnje tijek gospodarstva, “pozajmice” strankama, “konsultiranja” za rusko – madžarske tvrtke i td. i td..?

To be continued…

Foto:444.hu