Kakva je bila Tuđmanova retorika te koje osobine mora imati dobar komunikator, kao i tko je na današnjoj medijskoj sceni bolji komunikator, “lijevi” ili “desni” u emisiji Markov trg Marka Juriča govorili su komunikolog Mihovil Bogoslav Matković i novinar Ivan Hrstić.
“Dobar komunikator mora biti znalac zanata. Mora imati afirmativan odnos. U hrvatskoj politici dvosmjerene komunikacije nije bilo”, rekao je Matković na početku emisije.
Na pitanje tko su bolji komunikatori, lijevi ili desni, Hrstić kaže kako nema pravila, ali je ipak očito da u medijskom svijetu dominiraju oni koji su lijevi. “Možda imaju više stručnih znanja o svemu tome. Ili su jednostavno, glasniji”, objasnio je Hrstić.
Sugovornici su analizirali i Tuđmanove govore i retoriku.
“Kada on upotrebljava svoj riječnik vidi se da nije umjetan, da nije stvaran u laboratoriju. Kada u Hrvatskoj vidite taj naš PR, koliko se s njime pretjeruje i afektira, a on proizvodi fobičnu situaciju i podiže tenzije. Tuđmanova metaforika, njegov jezik je bogat slikama, kada je govorio o stoki sitnog zuba, pa su rekli da je on to rekao hrvatskom narodu, ali je on to mislio na točno određene ljude. Kada bi bilo dobronamjernosti, onda bi se disciplinirano vodilo računa o tome kako se govori o tome”, rekao je Matković.
Dodaje kako je Tuđman bio uronjen u jezik te kako su neke njegove riječi izazvale prijepore te mu se pokušao zalijepiti militantni jezik. 
Hrstić tvrdi kako je Tuđman bio izravan i konkretan što se u to doba činilo grubo, ali se potvrdilo da su njegove riječi utemeljene.
“On nije glumatao, bio je vrlo konkretan i proročanski, čak i grube riječi su se potvrdile. Iznimno je pazio na zvučnost riječi. Često su govorili da je on kao da pripada nekom drugom vremenu. On je živio u vremenu u kojem nas je povijest dostigla i trebalo je ući u 21. stoljeće, ali ono što je ostvario traje i danas. Sve što je napravio bilo je s dubokim razumjevanjem. Neki dan je premijer rekao da su Tito i Tuđman najbolje što smo imali u to doba, ali ja sam duboko uvjeren da u tom trenutku nismo imali niti jednu drugu osobu koja je, poput Tuđmana, bila dorasla svemu što se događalo”, izjavio je Hrstić.
Dodao je i kako iznošenje i naglašavanje tko je bio odgovoran za nešto danas nije popularno.
“Smatra se da tako nešto neće biti simpatizirano od zapada. Radi se o ljudima koji ne znaju povijest i onima koje ne zanima niti naša budućnost. Odnosima koji sada nastaju na temelju onoga što se projektira u regiji ne može se stvoriti održiva budućnost na ovim prostorima”, rekao je Hrstić.
Matković se nadovezao rekavši kako je to ostatak totalitarne prakse. “Mediji proizvode Hrvatskoj osjećaj krivnje. U demokratskoj državi ne bi trebale postojati zabranjene teme. Ražalošćuje me da se antagonizira u Hrvatskoj. Sinergičnost medija i PR-a, to je zlodjelo”, rekao je Matković. Dodao je kako u razumijevanju toga kako izgledaju demokratski standardi u Hrvatskoj su zaslužni mediji.
“Cijelo vrijeme se proizvodi krivnja da tih standarda nema, a mediji imaju iste nositelje ideološke matrice koja je to radila 80-ih godina. Mediji se vole vraćati na te neke grijehe. Današnji PR je nategnut, stereotipiziran i bez pokrića. Mediji pojačavaju društvene tenzije”, naveo je Matković.
Hrstić tvrdi kako se Hrvatska trenutno nalazi u medijskom projektu kojem je cilj podjela društva.
“Ova garnitura je spoznala da je izvan moći da se nose s problemima koji nas muče. Njihova jedina šansa su podjele u društvu. Milanović, premijer, lider lijeve političke struje, jer ga i lijevi ne podržavaju, vide da nije dorastao. On stvara zajedničkog neprijatelja. Sve ide za podjelama, jer je to jedini način da se kontroliraju mase i zadrži vlast”, objasnio je Hrstić.
On smatra kako pozdrav Za dom spremni nije primjeren u doba kada je izgovaran, kao niti danas.
“Mislim da je to bilo bolje preskočiti. Ali ne treba ignorirati da je dobio neka dodatna značenja, ako je i bio ustašku pozdrav, više nije. Pozdrav nema izravno negativno značenje”, smatra Hrstić.
“Koliko ima takvih iz totalitarnog režima, koje bi pod isti tretman trebalo staviti. Nameću državi jedan nazivnik nesposobne države, ali to ne može riješiti egzistencijalna pitanja kada se sve podvrgava politizaciji. Proizvodi se jedna konfuzija. To je nametnuto pitanje”, tvrdi Matković.
M. Jurič/Markov trg
