Sestra Diana Momeka samostan je napustila u redovničkom odijelu, ponijevši samo torbicu s osobnim dokumentima. Bježeći pred teroristima Islamske države pridružila se nebrojenom mnoštvu prognanika.
Zbog svoje se životne priče Sestra Diana Momeka dospjela je pred Odbor za međunarodne odnose američkog Kongresa kako bi svjedočila o strahotama koje su proživjeli prognani irački kršćani i Jazidi.
„Premda smo morali napustiti svoje domove, osjećamo kako je Božja ruka i dalje s nama. Usred tame trpljenja, vidimo kako nas Bog drži. Iako su ostali bez svega i žive u skloništima i kontejnerima, irački kršćani nisu izgubili svoju vjeru. Naprotiv, njihova vjera sve je jača i jača“, rekla je sestra Diana članovima Odbora.
Ova dominikanska redovnica dva puta je morala bježati pred islamistima. U napadu 2009. godine njezin je samostan u Mosulu uništen, te je zajedno s ostalim redovnicama sklonište pronašla u Karakošu. Prošloga ljeta teroristi su osvojili ovaj irački grad, te prisilili više od 120.000 ljudi na bijeg. Među njima je bila i sestra Diana. Novo utočište pronašli su u Kurdistanu.
„Bili smo odvedeni iz svojih domova u nekoliko sati, bez upozorenja“, ispričala je iračka redovnica, naglasivši kako ISIL planira u potpunosti ukloniti kršćane i zatrti svaki njihov trag. „To je kulturni i ljudski genocid“, kazala je sestra, te dodala kako se narod osjeća napuštenim.![sister-diana-momeka[1]](https://www.maxportal.hr/wp-content/uploads/2015/05/sister-diana-momeka1.jpg)
„Izgubili smo sve… Osjećamo se kao da smo izgubili dostojanstvo. Kad ostaneš bez doma, gubiš sve što imaš: svoje blago, svoju kulturu. Nema više tvoje povijesti, postaješ nitko i ništa“, posvjedočila je sestra Diana.
Iako je vlada Kurdistana otvorila granice, konkretniju pomoć države nisu primili. Ipak, Crkva u Kurdistanu pobrinula se za svoju braću i sestre osiguravši im hranu, smještaj i potporu. No ono što svi najviše žele jest povratak domovima.
„Želimo samo vratiti se normalnom životu, vratiti se svojim domovima“, rekla je sestra Diana, a onima koji ih pozivaju da jednostavno napuste Irak i nastave život negdje drugdje, jasno odgovorila:“Zašto bismo napuštali svoju domovinu? Što smo učinili? Irački kršćani su među starosjediocima. Preživljavajući različite progone, naši su preci ostajali na svojoj zemlji gradeći kulturu koja je stoljećima služila čovječanstvu.“
Na kraju, zamolila je one koji su slušali njezino svjedočanstvo da što prije priteknu u pomoć prognanim iračkim kršćanima.
„Ovdje sam kako bih u ime čovječanstva zatražila i zamolila vašu pomoć. Budite uz nas kao što smo i mi, kršćani, bili uz sve ljude svijeta i pomozite nam“, zaključila je sestra Diana.
