MINISTAR ZA 0,2 KUNE: Predrag je Fred Matić, čini se, ponovno “prolupao”

Prvi je put dugo bolovao od PTSP-a (posttraumatski stresni poremećaj; eng. PTSD – Post-Traumatic Stress Disorder), tijekom dugoga ga vremenskog razdoblja liječeći dodatkom na mirovinu u činu brigadira HV-a (pohvalno je to: u istom činu kakav u mirovini imaju Stari i Mladi Jastreb!), no sve je bilo jalovo.

Piše Mate Bašić

Konačno, uspio mu je pomoći dr. Ivo Josipović svojom čudotvornom terapijom, imenovavši ga savjetnikom za branitelje u Uredu predsjednika, ujedno na taj način usklađujući zdravstvene “činjenice” s krutim zakonskim uvjetom da bolesna osoba načelno nije podobna za obnašanje savjetničke dužnosti niti u jednomu takvom ad hoc Uredu.

Slično se u povijesti već jednom dogodilo, postoje o tome pisani tragovi: “Kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike da ga upitaju: ‘Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?; Isus im odgovori: ‘Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje. I blago onom tko se ne sablazni o mene.”

Po surovim standardima ondašnjih židovskih dogmatika i konzervativaca svih fela, Isus Krist bio je nekovrsni agnostik, revizionist i nadriliječnik, pa je za opomenu širokim narodnim masama, lociran, identificiran, uhićen, izopćen i okrutno kažnjen, no izliječeni su nastavili svojim životima svjedočiti istinu o njegovim djelima, pa se u slijedeća dva milenija ljudski mozak proširio en general, a s razvojem proizvodnih odnosa i proizvodnih snaga, sazrela je svijest da su agnostici uistinu čudotvorci, o čemu nas lijepo uči primjer dr. Ive Josipovića na primjeru Fredovu.

Komparativne prednosti i praktično-socijalne sposobnosti izliječenog PTSP-ovca, vrijednost pronađene izgubljene ovce znao je (i zna još uvijek!) cijeniti i najuspješniji premijer hrvatske Vlade svih vremena, dipl. iur. Zoran Milanović, dijak dr. Ive Josipovića, koji je – makar uz određenu dozu ljubomore – posudio/ukrao/preuzeo novoosviještenoga, čudesno zdravog sina razmetnoga Predraga, i – jednako agnostički – “rukopomazao” ga za ministra branitelja.

I živjeli bi oni tako happily ever after, da se odnekud nije na invalidskim kolicima dovezao stopostotni HRVI Đuro Glogoški, utaborio se pred zgradom propale Industrogradnje, te na zagovor Crkve, HDZ-a i ostalih mračnih sila, počeo nglas mantrati: “Car je gol, a agnostik je Poncije Pilat”.

Nitko živ ne može dokučiti razlog zbog kojega je ministar Matić odlučio javno prozivati Đuru Glogoškoga zbog visine njegove invalidske mirovine i njegovih primanja uopće: kolika bila da bila, 1000 ili 100.000 kuna mjesečno, ta su primanja određena zakonskim regulama (o kojima je najmanje odlučivao nesretni heroj Glogoški osobno), nipošto nisu plod pljačke, otimačine ili prevare.

Njegova su invalidska kolica stvarna, ali je njegova tjelesna motorika nestvarna, zauvijek izgubljena i posve nepodložna čudotvornim izliječenjima Vrhovnoga hrvatskoga agnostičkog žreca-iscjelitelja: tjelesna invalidnost ipak nije virtualni PTSP, čas ga vidiš, čas ga ne vidiš. Posebno, nitko živ ne može dokučiti u kakvoj su korelaciji primanja HRVI, u ovom slučaju umirovljenog pukovnika HV-a Đure Glogoškoga, s braniteljskim zahtjevima da ministar i dvoje njegovih (možda malicioznih, ali ipak) malovažnih birokrata, podnesu bezuvjetne ostavke.

I tako je, čini se, Predrag Matić ponovo “prolupao”, posebno kad je Glogoški najavio da će ga, zbog zadiranja u privatnost, tužiti. Potaknut nekontroliranim porivima zloćudno metastaziraloga PTSP-a, potpomognut jakim kamerama strogo kontroliranoga Radmanova HRT-a, odlučio se na monodramsku jednočinski matematički performance pod egidom press-konferencije, gdje je na whiteboardu MB RH-a izračunavao primanja Đure Glogoškoga i njegove obitelji. No, smješnije od činjenice da mu takva žalostiva suludarija uopće padne na pamet, smješnije čak i od agilnosti Radmanovih i inih novinara koji su taj tužni slučaj riješili slavodobitno ovjekovječiti, jest – što?

Pa smješnija je brojka koju je Matić izračunao, još opetovano naglašavajući kako je riječ o transparentnim podacima, o iznosu koji se određuje po striktnim pravilima za invalide s činom, ratnim putem, za HRVI uopće.

http://vijesti.hrt.hr/video-matic-javno-izracunao-placu-glo…

Konačni, dakle, Matićev izračun glasi 24.816, 02 kuna mjesečno.
E, pa dobro, recimo da je njegov izračun neupitno točan. Ali, otkud njemu i otkud Ministarstvu branitelja, otkud hrvatskom proračunu one 2 (dvije) lipe na kraju? Prima li ih Glogoški redovito, zaokružuje li se iznos kojega primi na ruke, ili kojega izvuče iz nekoga bankomata u Savskoj, na šestu ili na sedmu kunsku znamenku?

Koliko napora mora uložiti ministar i Ministarstvo branitelja, koliko je dovitljivosti, pregalaštva, samozatajnosti, žrtve i odricanja potrebno da se iz ajme-kuku-riku-proračuna svakoga mjeseca, povrh svega, osiguraju još i te strašne 2 (dvije) lipe za svega 2 (dvije) noge destruktivnog uzurpatora i hadezeovskog anarhista Đure Glogoškoga i za njegovo samoživo, djetinje luksuziranje u invalidskim kolicima iz kojih orkestrira nerealnim, neprihvatljivim, neostvarivim zahtjevima i ultimatumima, uperenima protiv demokratski izabrane, najuspješnije hrvatske Vlade, najhumanijega socijalnoga režima s ljudskim licem, a sve to, avaj!, uoči i za vrijeme predizborne i izborne kampanje Vrhovnoga agnostočkog žreca, iscjelitelja i reverzibilnog čudotvorca dr. Ive Josipovića?