Iz više provjerenih izvora saznali smo kako je ministar Zmajlović bacio 914.000 kuna na web portal čija je cijena neusporedivo manja
Piše: Davor Igrić/InPublic.hr
Još će puno vremena proći dok ova, kao i sve prošle Vlade, ne uđe u 21. stoljeće, barem što se tiče online poslovanja. Naime, kada je riječ o našim ministarstvima i agencijama, kada se god dotaknu web stranica, one umjesto cijenom prihvatljivih i jednostavnih za korištenje ubrzo postaju skupe, nefunkcionalne i u potpunosti – izvan svake logike.
Sličnih je problema bilo sa stranicom Gov.hr, koja je dizajnom bila gotovo jednaka kao Gov.uk, osim što je za razliku od britanske, bila djelomično (a neki dijelovi u potpunosti) nefunkcionalna, na što su se žalili mnogi koji su je u prvim danima koristili.
Posljednja u nizu zanimljivih priča o Vladi i onlineu je nova web stranica za ljubitelje prirode Državnog zavoda za zaštitu prirode, izradu kojeg je Ministarstvo zaštite prirode i okoliša platilo čak 914.000 kuna.
Kada se pogleda cijena, čovjek bi pomislio da je ministarstvo Mihaela Zmajlovića naručilo izradu ‘svemirskog broda’. Ali ne – iza cijele priče stoji web stranica ‘Bioportal’ koja se, naravno, ne nalazi na istoimenoj adresi, već u potpunosti zbunjujućoj – www.iszp.hr što je kratica Informacijskog sustava zaštite prirode.
Kako doznaje Slobodna Dalmacija, ministar Zmajlović dva je portala platio skoro milijun kuna, a izrada istih dogovorena je jednim ugovorom s izručiteljem koji je izabran na javnom natječaju.
– Neto cijena ugovora iznosi 914.912 kuna i obuhvaća izradu dva portala. Jedan je javni (Bioportal), a drugi interni/sektorski portal koji, među ostalim, omogućava upravljanje i prostornim podacima, ali je i vrlo važna aplikacija Upisnik zaštićenih područja za koji je nadležno MZOIP – stoji u informaciji koju je Slobodna Dalmacija dobila iz Ministarstva zaštite okoliša.
Radovi su, kažu u Ministarstvu, obuhvaćali pet cjelina, od analize postojećeg informacijskog sustava, preko ugradnje portala koji ima mogućnost pretraživanja i prikazivanja prostornih i neprostornih podataka, do edukacije osoblja koje će održavati portal i ugradnje spomenute aplikacije Upisnika zaštićenih područja.
Što točno stranica ‘Bioportal’ nudi svojim korisnicima?
Budući da nam se cijena ovakvog portala činila previsokom, odlučili smo istražiti što je točno plaćeno čak 914 tisuća kuna. Veoma jednostavnog dizajna, stranica između ostalog služi kao svojevrstan ‘preglednik’ svih “web stranica, aplikativnih rješenja i servisa Informacijskog sustava zaštite prirode“:
- Web stranica Državnog zavoda za zaštitu prirode
- CRO Habitats – sustav stanišnih tipova u RH
- Georef – Aplikacija za georeferenciranje literaturnih nalaza
- Web stranica Invazivne vrste u Hrvatskoj
- Web stranica Velike zvijeri u Hrvatskoj
- Karta staništa RH
- Ekološka mreža Natura 2000
- Zaštićena područja RH
Osim toga, tu je i tzv. preglednik, koji, kada kliknete, otvara mapu Republike Hrvatske na kojoj možete pogledati gdje se u zemlji npr. nalaze nacionalni parkovi. I to je to od funkcija. Doslovno kliknete na kućicu ‘Zaštićena područja – nacionalni parkovi’ i sustav vam bojama označi područja nacionalnih parkova. Bez ikakvih dodatnih informacija i funkcionalnosti kakve bi mogle biti korisne turistima koji bi te parkove voljeli posjetiti.
Postavlja se pitanje – za koga je ovaj portal napravljen, ako korisniku ne nudi apsolutno ništa?
Provjerili smo, cijena ovakvog portala inače ne prelazi 15.000 kuna
U razgovoru s nekoliko web dizajnerskih tvrtki saznali smo kako se stranica bazira na inače besplatnim i dobro poznatim rješenjima; Drupalu, Omega frameworku, Google Places API-ju i OpenLayers 3. Na upit koliko se vremenski treba da se ovakav projekt sastavi, rečeno nam je manje od tri tjedna za grupu od svega par ljudi koji imaju iskustva sa spomenutim platformama.
– Portal na prvi pogled ne predstavlja nikakvo dizajnersko čudo te nudi osnovne funkcionalnosti koje su izvedene pomoću tzv. open source, besplatnih rješenja – Drupala i Omega frameworka. Štoviše, brzinskom inspekcijom koda web stranice lako se može vidjeti da se i sama karta (upisnik zaštićenih područja koja ministar spominje u svojoj izjavi) bazira na besplatnom Google Places API-ju u kombinaciji s OpenLayers 3, dakle, opet open source rješenjima koja ne zahtjevaju dodatne licence – stoji u komentaru jednog od kontaktiranih web developera koji je htio ostati anoniman.
Isto tako, druga kontaktirana kompanija zgrozila se nad amaterski napisanim kodom i lošim SEO-om.
„Ne mogu vjerovati da je portal ove cijene toliko loše strukturiran i optimiziran za tražilice. Zbilja se radi o prozirnom bacanju novaca poreznih obveznika u vjetar.”
Dakle, površnom analizom koja iskusnom oku ne može oduzeti više od pet minuta vremena, može se zaključiti da je “kostur” koji pokreće portal razvojni tim koštao točno nula kuna. Jedino što se u ovom projektu moglo naplatiti je domena, hosting i radni sati, čiji zbroj opet ni u kojem svemiru ne bi mogao doseći gotovo milijun kuna. Međutim, ministrova izjava pametno je sastavljena. Izrazi se koriste na vrlo diplomatski način, a zapravo se radi o zgodnom pokušaju dodavanja „vrijednosti“ projektu kako bi laici zbilja povjerovali da se radi o poslu koji toliko vrijedi.
No, iako je ljudima koji nemaju znanja o razvoju web stranica teško objasniti koliko se ovdje radi o preplaćenom projektu, struka to itekako dobro razumije i zgraža se nad učinjenim. Radi li se o pranju novca, namještenom natječaju na kojem je ministar pokupio svoj dio kolača ili nečemu trećem, znaju samo glavni i odgovorni, no nikome nije jasno tko je prilagodbu obične besplatne teme za besplatnu platformu naplatio milijun kuna.
U redu, spominje se izrada nekakvog „sektorskog portala“, analiza postojećeg informacijskog sustava i edukacija osoblja koje će držati portal, no ako se sve zbroji, dolazimo do najviše 20.000 kuna, a ako bi baš išli pretjerivati s cijenama radnih sati i hosting paketima, možemo doći do 75.000 kuna. Zašto mislimo da košta tako „malo“? Zato što su, prema riječima kontaktiranih programera i dizajnera, puno veći i kompleksniji projekti, u usporedbi s ovim, koštali duplo manje – što nas opet dovodi do zaključka da je riječ o preplaćenom projektu za koji je država dala novce, pa makar i iz nekog zajma EU-a, samo što se ovaj put ne radi o Bandićevim WC-ima, nego o Zmajlovićevim portalima.
Na online projekte baca se novac dobiven od zajma Europske unije
Ovaj projekt financiran je iz zajma od 20 milijuna eura koji je Hrvatska podigla kod Svjetske banke u programu pod nazivom ‘Projekt integracije u EU Natura 2000.’. Unutar programa, država se obvezala da će napraviti informacijski sustav zaštite prirode, kao i spomenuti Upisnik zaštićenih područja.
Bez obzira na obavezu, pitamo se koliko će još neopravdanih milijuna kuna biti potrošeno na ovakve ‘projekte’ koji izgledaju kao da su sami sebi svrha i kada će se početi s planiranim i sustavnim ulaganjem u kvalitetne online projekte koji će zbilja služiti interesima ove zemlje i njezinih građana.
