Ministrica Mrak Taritaš na brisanam prostoru – hoće li joj Milanović još jednom pronaći sklonište

OSIM izravne pljuske ministrici, izostanak premijera Milanovića na nedavnoj proslavi „obnove“ poplavom poharane županjske Posavine naviještao je da je puno toga trulog u državi Danskoj. I gle čuda, režimski i oni manje režimski, lijevi mediji su odjednom počeli reciklirati naša otkrića i došli do „bizarnih“ istina. Primjerice, u mnoštvo objekata koji su građeni ili obnavljani o trošku države potrošeno je više novca za izgradnju septičke jame, od iznosa koji je država „darovala“ 1171 kućanstavu koja su, nemajući povjerenja u državu, išli u vlastitu obnovu svojih domova.

Piše: Investigacijski tim

Prigodom našeg obilaska Gunje, te stradale općine u poplavama zahvaćenoj županjskoj Posavini, u svibnju mjesecu ove godine, zapisali smo: „Danas je Gunja veliko gradilište u kojem se privode kraju grubi građevinski radovi na oko 300-tinjak novih objekta i teče obnova ne manjeg broja njih. Međutim, kad se krenulo s izgradnjom i kad su počele curiti brižno čuvane tajne malo pomalo se došlo do toga da se ova tragedija velikih razmjera pretvorila u još veći kriminal, čiji će se krajnji rezultat mjeriti desetcima milijuna eura“. Jasno smo identificirali Ministarstavo graditeljstva i prostornog uređenja (MGIPU), tj. njegovu prvu „bajsicu“ kao najodgovornije u ovoj spirali zla i ruganja muci i tragediji pitomih posavskih mjestašaca i njihovih stanovnika.

Iz tadašnjeg razovora s SDP-ovim načelnikom općine Gunja Hrvojem Lucićem – „Macanom“ razabrali smo kako se po okončanju radova ovdje spremaju velike bakanalije nasljednika maršala Potemkina, koji bi ovdje mogli zaigrati kolo svoje velike pobjede. Hrvatskim poreznim obveznicima ostao je gorak okus kako je ta operacija stajala više stotina milijuna eura, od kojih je, ne puno manje njih od stotinu završilo u privatnim i moguće stranačkim sefovima. Sanader se iz Remetinca čuditi svojoj malenkosti i moguće još uvijek priželjkuje sustanar(k)e.      

Izostanak bučne proslave „uspješne“ obnove Posavine  

Proslavu „velikih uspjeha“  i talamabasanje o njima očekivali smo uoči samog početaka Izbora, no generalica Potemkinovih kočija Anka  Mrak Taritaš, početkom je mjeseca – s mršavim defileom nekoliko beznačajnih ministara, proglasila radove završenim – uz gorčinu i prosvjede mnoštva prevarenih mještana ovog  poplavljenog kraja. Čovjek koji se voli slikati (čitavi njegov mandat, osim kriminala njegovih ministara – napose onih iz HNS-a je zapravo foto-sesion) i koji je u nekoliko navrata pohodio Posavljake ovaj put nije odražao očekivanu  sjednicu Vlade RH u Gunji, kako nas je u to  Macan onomad uvjeravao.

Osim izravne pljuske ministrici, izostanak premijera Milanovića navještao je da je puno toga trulog u državi Danskoj. I gle čuda, režimski i oni manje režimski, lijevi, mediji su odjednom počeli reciklirati otkrića istraživačkog tima 7Dnevnog i došli do „bizarnih“ istina. U mnoštvu objekata koji su izgrađivani ili obnavljani o trošku države potrošeno je više novca primjerice samo za izgradnju septičke jama, od iznosa kojih je država „darovala“ 1171 kućanstavu, a koji su, nemajući povjerenja u državu, išli u vlastitu izgradnju ili obnovu svojih domova. Njima je isplaćeno od 40-70 tisuća kuna, na čemu je dražava uštedjela nešto novca, uz iznimno diskriminirajući odnos prema njima. Neshvatljivo je da se oni ne organiziraju u obranu svojih prava, kad već Vlada ne mari o toj diskriminaciji.

Ta priča nije zanimala gospođu ministricu dok je ona, zabluđenom i medijski prepariranom puku, hvalila svoj model kao iznimno učinkovit i pošten – istovremeno zanemarujući elementarno logično pitanje: Kako je moguće da država poklanja milijunske iznose pojedincima koji su, uoči poplave nudili svoje derutne kućerke (takvi jedino nisu izdražali silinu povodnja) za nekih petnaestak tisuća eura, zajedno s okućnicom često većom od tisuću četvornih metara? Znajući da su baš takvi objekti porezne obveznike ove države stajali redovito više od 2500 eura/m², što je sada i zadnjem hlebincu jasno, lako je dokučiva ministričina zapovijed lojalnim članovima njenih Komisija za procjenu štete – proglasiti ruševnim što je moguće veći broj građevina!

Dotrajali i ruševni kućerci nisu odoljeli naletu voda potopnih, biblijskih razmjera, i njih se kategoriziralo u 3. i 4. stupanj oštećenja, tj. trebalo je graditi nove zamjenske objeke. Ponavljamo još jednom dio naših saznanja prigodom tadašnjeg istraživanja na mjestu događaja. Naime, prema kazivanju načelnika Općine Gunja, samo na prostoru njegove općine takvih je objekata bilo oko 250 – od toga tada u izgradnji oko 200, a preostalih pedesetak neše se izgraditi zbog nepotpune ili krive dokumentacije za ostvarivanje prava na izgradnju ili zbog nositelja prava koji žive od socijalne pomoći pa će im se za ostatak života plaćati dom i sl.

Kako se u obnovi pljačkao novac poreznih obveznika

Vlasnike kuća kojima je dodjeljena kategorija rušenja Komisije su, prema broju članova obitelji kao kriteriju za površinu zamjenskog stambenog objekta, kategorizirale u tri skupine. U prvu (A) kategoriju su stavljeni objekti neto razvijene površine od 55 m², u drugu (B) od 70 m² i treću (C) od 85 m². Lucić nam je tada iznosio gotovo šokantne podatke kako su ugovoreni iznosi građevinskih radova za objekte tipa A oko 700 tisuća kuna, tipa B oko 850 tisuća i tipa C oko 1,3 mil. kuna.

No, sada smo u posjedu rekapitulacije jednog od troškovnika za građevinu tipa A ili kako se ona službeno označava: Tip T1 UP-B, dakle onu od 55 m² čija je konačna cijena izgradnje 877 921,58 kn ili gotovo 178 tisuća kuna više od onih nevjerojatnih Macanovih priča. Osim iz stavki pobrojanih u rekapitulaciji spomenutog troškovnika konačnoj cijeni treba pribrojati cijenu infrastrukurnih priključaka, troškove projektne dokumentacije i geodskog elaborata, potom rušenje i zbrinjavanje otpada s postojećih građevina.

A ovdje je žena Mrak smislila originalna rješenja. Radove rušenja dala je nepostrednom pogodbom tvtkama koje su već u njenom portfelju izvođača radova u uklanjanju nezakonito izgrađenih građevina koje idu u pogram rušenja. Po metru kubičnom plaćano im je 400 kn, dok je nakandnim postupcima odabira izođača radova ova cijena pala ispod 100 kn po kubiku. Naravno na ovu cijenu dodaje se odvoz i zbrinjavanje otpada. Kako su se pak obračunavali kubici možda bi nam u obrazloženju mogli pomoći kojekakvi ratni liferanti za potetrebe HV-a. Primjerice cijenu povrća HV bi plaćao na bazi prosječne cijene tržnice Makarska u turističkoj sezoni, a količine bi se obračunavale po načelo pamtim jedan pišem četiri. Našu smo reportažu iz Gunje  i s njome povezano istraživanje naslovili: MRAK PONUDA: Kvadrat stana u Gunji 3000 eura! Mnoštvo ljudi nas je zvalo ili izravno pitalo pa je li to moguće?

Kada se svim davanjima koja je RH platila za izgranju novih objekata u županjskoj Posavini doda i vrijednost terena onda je razvidno da je cijena ipak nešto veća pa su oni plakati koje smo snimili u Gunji s porukom: „Mjenjam Gunju za Pantovčak – uz vašu nadoplatu“ bili iznimno korektni. Prema našim pouzdanim saznanjima USKOK se bavio „uspješnim modelom“ ministrice Mrak Taritaš (makar je iz njenog Ministarstva na naša pitanja o tome odgovoreno niječano), ali na način da je on utvrđivao proceduralnost samih operacija, ne ulazeći u meritum. Naime, solidana gradnja na hrvatskom tržištu sa svim troškovima građevinskih radova stoji oko 500 eura/m², a ne barem još četiri puta, kako smo mi dokazali u našim analizama. Zanimljiva je izjava ministričina zamjenika Željka Uhlira, koji također, zamislite molim Vas, drži da su cijene obnove previsoke, ali razloge nalazi u slijedećem:  „Arhitekti su raspisali natječaj i izabran je najbolji rad. Zatim je na osnovi toga napravljen projekt. Tek tada je ministarstvo moglo računati ulazne troškove. Željeli smo promjene i niže cijene, ali arhitekti  (autori) su rekli da ne smijemo dirati u njihovo autorsko djelo.

Da smo ponovili cijeli postupak, izgubili bismo još tri mjeseca. Jezus Hrištuš, tko sve u ovoj zemlji odlučuje o javnom novcu!!!  Ono o čemu se malo govori i piše, a što smo uočli i istaknuli u spomenutom našem tekstu je činjenica da u cijeloj priči postoji i, uvjetno rečeno, „D“ kategorija građevinskih objekata. To su potpuno zamjenski objekti na postojećim temeljima, koji se ne rade kao tipski, tj. A, B, C kategorije – jer tobože postojeće parcele ne ispunjavaju minimum građevinskih uvjeta (malene su, uske i sl.) pa se postojeći objekt zajedno s temeljima rušio i u postojećim se gabaritima gradila nova kuća.

Koliko takvih ima Macan nam nije znao ili htio reći, ali Gunjanci su nas uvjeravali da su one u pravilu grade za općinske uhljebe ili pak Macanu bliske ljude. Naravno, one nisu ograničene maksimalnom kvadraturom novih objekata od 85 m², pa često strše kao velebne građevine. Gdje su pak bili temelji, to se zna otprilike koliko i o količini zobi koju su konji pozobali u poslijeratnim seoskim radnim zadrugama! Nismo uspjeli dokučiti kako je cijena ovakvih građevina po kvadratu otprilike dvostruko niža nego onih od A do C kategorije. Ovi potonji se grade s nešto nižim razredom energetske učinkovitosti, ali da je to baš u pola cijene? Hmm!    

Obnova Posavine i tajne kupnje kuće na otoku Krku        

Nekako paralelno s početkom obnove županjske Posavine u javnost se počela probijati priča o ministričnoj kupnji nekretnine s „botaničkim vrtom“ u Malinskoj na otoku Krku vrijedne između 700 i 900 tisuća eura. Ministrica je uporno mantrala kako njena šira obitelj na otoku Krku ima kuću  u vlasništvu roditelja njenog supruga. Utvrdili smo da je riječ o kući u Riječkoj ul. na broju 19 i da je ona darovnim ugovorom, paralelno s cijelom pričom, prenesena na supruovu sestru u čemu nema, osim povoda, ništa sumnjivo. Kako Riječka ulica u tom dijelu nema izgrađenu desnu stranu kućni brojevi idu u polukrug od broja 16 do broja 19 i dalje, tako da je kuća s broja 19 fizički spojena s brojem sporne kuće s botaničkim vrtom, a koju je prodala njena bivša vlasnica s broja 16. Dalje se podaci čuvaju kao führerova Vučija jama, ali je u tjedniku 7Dnevno prikazan bar dio botaničkog vrta, i to  obnovljenog i skupocjeno uređenog paraleno s operacijama MGIPU-a u Posavini. Koliko nam je poznato USKOK ne kopa po nečemu što se u roku dva dana može utvrditi, vjerojatno po već spomenutoj proceduralnosti, da obitelj ministrice Mrak Taritaš nema (još uvijek) formalno upisano vlasništvo nad ovom nekretninom u zemljišnim knjigama. Naše upite na ovu temu i temu Posavine gospon Cvitan i društvo jednostavno su ignorirali.

Neka naša nova otkrića ovim bi vrlim istražiteljima mogla biti od koristi, ali nismo sigurni koliko je to u intersu njihovim gazdama. Stoga strahujemo da će trebati čekati novu metlu koja će njih pomesti i opravdati razlog ustroja i učinkovitost ove institucije – koja, u ovoj zemlji sveopćeg kriminala, korupcije, pljačke i beznađa ima  osiguran posao barem stoljeće unaprijed. Evo gospodo inspektori i državni odvjetnici što govore naše spoznaje.

Na službenoj web stranici hrvatskog Veleposlanstva u Austriji naći ćete ime Tatjane Mrvoš uz koje piše savjetnica za gospodarstvo. Ova gospođa savjetuje, veleposlanicu koja to nije, već dulje od šest mjeseci. Naime, iako je prijateljica i imenjakinja, još davno prije predsjedničkih izbora, namjenila veleposlaničku fotelju u Beču Vesni Cvjetković, kojoj je sadašnja Predsjednica države potvrdila agreman – RH, u Beču još uvijek ima otpravnika poslova. Tek uzgred, moguće da je tome razlog obznanjeno Otvoreno pismo ministra sajetnika u MVEP-u Davorina Zagorščaka  Veleposlanstvu R. Austrije u RH u kojem se nabraja mnoštvo suspektnih djela na njenoj ranijoj dužnosti glavne tajnice  Ministarstva. Je li ona prošla famoznu sigurnosnu provjeru SOA-e?

Vratimo se ipak Tatjani Mrvoš. Ona je susjeda Taritaševih u Malinskoj, a u obiteljskom vlasništvu ima tvrtku za „nespecificiranu trgovinu na veliko“ – čitaj agenciju za nekretnine Trading d.o.o., na zagrebčkom naslovu Poljička 13 u kojem se ova diplomirana ekonomistica još uvijek vodi kao predsjednica Uprave. I

z podataka o poslovanju uspješne direktorice saznajemo da je tvrtka u pravilu imala tek jednog zaposlenog, a da bi nekoliko godina prikazivala promet od nula kuna. Njena je uloga očito bila posve nešto drugo. Otac gospođe Mrvoš, Stevo, je ranih devedestih imao značajna udjela u „uspješnoj“ privatizaciji Chromosa. Računamo li s bliskim prijateljstvom dviju moćnih ministrica Mrak Taritaš i  Vesne Pusić onda je jasno od kuda gospođa Mrvoš u diplomaciji bez iti jednog predhodnog dana rada u MVEP.    

Uz moćni dvojac ministrica u HNS-ovu trijumfiratu je dakako i  ministar Vrdoljak, a onova je trojka zajedno Hrvatskoj izručila najpapreniji račun u njenoj novijoj povijesti. Takav da bi već rečeni barba Ivo Sanader sam  sebi udijelo dosta oštrih šamara zbog diletanstva koje ga za neku siću, u odnosu na trijumfirat, prikovalo za remetinačke odaje iz kojih će teško živ trajnije izići. Kakav je deal imaju Mrak Taritaš i Tatjana Mrvoš valjalo bi gonetati kroz poslovanje tvrtke Trading d.o.o.

Kako je bivša vlasnica nekretnine u Riječkoj 16, Malinska otok Krk nedvojbeno prodala svoju kuću i vrijednu okućnicu nije isključeno da je agencija preuzela poslove privremenog kupca za račun i u ime njoj poznatog klijenta, a formalno vlasništvo i slične trice i kučine naknadno će se realizirati, kad svijetla reflektora budu podalje od korpulentne ministrice. Susretljivšću ministričinih krčkih susjeda doznali smo da u Riječkoj 16  učestalo boravi i inženjer Goran Varičak iz Zagreba, vlasnik mnoštva tvrtkih vezanih uz graditejstvo, ali i nautiku Kufner u kojoj je manager. Jedriličarstvo i graditeljstvo su životne okupacije ministrice Anke Mrak Taritaš pa bi istražiteljima sugerirali da malo zagrebu i po prirodi odnosa ovih dvoje ljudi.

Foto:PXL

∗ Investigacijski tim (IT) koji istražuje slučaj obnove Posavine i ulogu ministrice Mrak Taritaš raskinuo je sve veze s tjednikom 7Dnevno. Ovaj je tekst u posljednja tri broja ovog tjednika, kao već montiran i pripremljen za tisak, voljom vlasnika Michaela Ljubasa skidan u zadnjem trenutku. Uvjereni smo da iznad njega stoji puno moćniji cenzor kojem, u ovom izbornom vremenu, nipošto ne odgovara objava priče koja sama zasjenjuje sve marifektluke Ive Sanadera i njegovih prvih „saradnika“.