Ovo nije prvi put da se Krešmir Milanović spominje kao lobist u dobivanju poslova od državnih institucija i poduzeća koji nastoji izvući korist iz bratova položaja. Prije dva tjedna tportal je pisao o neobičnom slučaju u kojem je tvrtka poslovnog partnera Krešimira Milanovića dobila posao opremanja škola u projektu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) koji je osmislila Sanja Musić Milanović.
Mirela Holy sada otkriva da je bio zainteresiran za kontroverzni projekt izgradnje kanala Pag – Košljun koji je na kraju, unatoč snažnom pritisku moćnih lobija da se realizira, ipak odbačen. Planiralo se otok Pag presjeći kanalom dugim sedam kilometara. Projekt, o kojem je tportal također pisao, planirao se financirati prodajom mineralne sirovine – građevinskog tehničkog kamena izvađenog na kopanju kanala koji je inače zabranjeno eksploatirati na otocima. Uz kanal, promjenom prostornog plana, zemljište bi bilo prenamijenjeno u građevinsko zemljište za vile s privatnim vezom za jahte.
Od Mirele Holy zatražili smo da nam potvrdi svoje navode i objasni zašto je tek sada izašla u javnost s optužbama na račun premijera Zorana Milanovića.
U emisiji Svjedok kod Gordana Malića otkrili ste da je premijer Zoran Milanović od Vas tražio da iz usluge, dok ste još bili članica Vlade, primite njegova brata Krešimira Milanovića koji je bio zainteresiran na projekte u domeni gospodarenja otpadom te za projekt kanala Pag – Košljun. Možete li potvrditi da se to zaista dogodilo?
Nisam vidjela emisiju Svjedok, pa ne znam što je u emisiji prikazano i na koji način. Točno je da me premijer dok sam bila ministrica zamolio da primim njegovog brata u vezi obnovljivih izvora energije. Objasnila sam mu da su obnovljivi izvori u nadležnosti Ministarstva gospodarstva, a ne zaštite okoliša. Rekao je da ne zna točno o čemu se radi, ali da se sigurno radi o nadležnosti Ministarstva zaštite okoliša.
Primila sam gospodina Krešimira Milanovića koji se interesirao za neke projekte gospodarenja otpadom te za projekt kanala Pag – Košljun koji je u to vrijeme bio u postupku procjene utjecaja na okoliš. Informirala sam ga da će Studija utjecaja na okoliš (SUO), kako stvari stoje, biti odbačena jer nisu ispunjeni temeljni zakonski prostorno-planski preduvjeti.
Kako to da s pričom o bratu premijera Milanovića izlazite baš sada, tri godine nakon što ste izišli iz Vlade? Zašto prije niste govorili o tom slučaju?
Nitko me nikada prije nije pitao je li me premijer tražio da primim njegovog brata, a ja nisam smatrala da je to pitanje koje bih trebala plasirati u javnost. Premijer me zamolio da primim njegovog brata, ali nije vršio pritisak na mene u smislu donošenja odluka o projektima o kojima se njegov brat interesirao. Uvijek govorim istinu pa kada mi je gospodin Malić postavio to pitanje, iskreno sam odgovorila na njega.
Vjerujete li da je taj događaj utjecao na Vaš ubrzani odlazak iz Vlade i SDP-a?
Moj je dojam, a o tome sam već više puta govorila u medijima, da sam iz Vlade morala otići zbog toga što je Prijedlog zakona o otpadu dobio zeleno svjetlo Bruxellesa i bio spreman za Vladinu i saborsku proceduru. S obzirom na činjenicu da su mi kao ministrici prijetili smrću zbog najavljenih reformi koje je taj prijedlog donosio, kao i imajući na umu da je novi ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović stopirao taj prijedlog te lagao da prijedlog nije dobio odobrenje Europske komisije, kao i da je potpuno izmijenjeni Zakon o održivom gospodarenju otpadom usvojen tek u srpnju 2013.,
Dakle, više od godinu dana nakon što sam otišla iz Vlade i da nije donio reforme koje sam sukladno Planu21 kao ministrica željela provesti u području gospodarenja otpadom, posebice u dijelu gospodarenja posebnim kategorijama otpada (uvođenje burze otpada, recovery organizacija, ukidanje koncesija, potpuna liberalizacija tržišta otpada) mogu s velikom vjerojatnošću tvrditi da sam iz Vlade morala otići upravo zbog najavljenih i planiranih reformi u području gospodarenja otpadom.
Je li gospodin Krešimir Milanović interesno bio zainteresiran za održavanje statusa quo u području gospodarenja otpadom, ne znam, jer nemam nikakvih informacija o njegovom djelovanju u ovom području. Interesirao se, koliko se sjećam, za postrojenje za mehaničko-biološku obradu otpada u Varaždinu te rješavanje problema baliranog otpada iz Varaždina. U kojem kontekstu je bio njegov interes, nije mi poznato.
Jeste li osobno doživjeli još pritisaka ili znate za još neki sličan pritisak premijera Milanovića na druge ministre?
Bilo bi jako nekorektno kada bih rekla da je premijer vršio pritisak na mene u ovom ili nekom drugom slučaju. Zamolio me da primim njegovog brata. Nije me tražio da pustim Studiju utjecaja na okoliš ili nešto slično. Znao je, sigurna sam, kakav bi odgovor od mene dobio.
Kako se rasplela priča s projektima Krešimira Milanovića? Jesu li ostvareni?
Ako me pitate o SUO-u za kanal Pag – Košljun, studija je na kraju odbačena iako je postojao pokušaj da se procjena utjecaja na okoliš protuzakonito rastegne. Bila sam spremna podnijeti kaznenu prijavu u slučaju da Studija protivno zakonu dobije Rješenje o prihvatljivosti zahvata na okoliš. Na sreću, nisam to trebala učiniti.
Ako me pitate o MBO postrojenju u Varaždinu, sadašnji vlasnik nije mi poznat. Postrojenje je bilo prvo u vlasništvu gospodina Davora Patafte, potom gospodina Petra Pripuza, bilo je glasina da je gospodin Patafta vratio tvornicu, ali što se potom događalo, nije mi poznato.
Balirani otpad u Varaždinu i danas je, nažalost, ondje gdje je bio i kada sam bila ministrica. Zbog čega je zaustavljen interventni natječaj za trajno rješavanje ovog problema koji je raspisan sukladno inspekcijskom rješenju kada sam bila ministrica zaštite okoliša, nije mi poznato. Radi se o iznimno velikom biznisu i snažnim interesima moćnih otpadnih lobija.
IZVOR: tportal
