Australski Vrhovni sud kaže da žalba “nema izgleda za uspjeh” te je ne treba niti podnositi.
Piše: Mate Bašić
Slavni beogradski Viši sud poništio je u četvrtak 14. svibnja 2015. presudu suda FNRJ kojom je četnički vođa Draža Mihailović u srpnju 1946. godine osuđen na smrt zbog suradnje s fašističkim okupatorima i strijeljan, a australski Vrhovni sud dan je kasnije, 15. svibnja, odbacio i posljednju žalbu Dragana Vasiljkovića/Daniela Sneddena/Kapetana Dragana, u kojoj je njegov odvjetnik Dan Mori tvrdio da je ranija odluka o njegovu izručenju Hrvatskoj zbog ratnih zločina utemeljena na “proceduralnim pogreškama” te na “nepoštivanju Ženevskih konvencija”.
http://www.abc.net.au/…/alleged-war-criminal-faces-…/6472632
Bjelodano, prva je odluka izrazito POLITIČKE (bolje rečeno: POLITIKANTSKE) naravi, pa kao takva svjedoči o ulozi, ciljevima i dometu srpske političke i srbijanske državne strategije u dvadesetom te njenu agresivnom prelijevanju u 21. stoljeće, dočim druga, australska, odluka govori o grčevitu inzistiranju na nečelima pravne države.
Kapetan Dragan iz sydneyskog se pritvora punih devet godina na sve moguće načine nadmudruje s australskim Državnim odvjetništvom ne bi li izbjegao izručenje, ergo suđenje, konačno odgovornost za svoju ulogu i djela počinjena tjekom velikosrpske agresije na Hrvatsku otpočetu 1991. godine.
Vasiljković je već jednom prošao kroz cijelu proceduru, kroz sve žalbene i mjerodavne instance, od najnižega (Magistrate Court) do najvišega suda (High Court), kada je 2012. tadašnji savezni ministar pravosuđa Jason Clare, uz potvrdu Saveznoga suda (Federal Court), odlučio o izručenju.
http://www.ag.gov.au/…/DocumentsrelatingtotheextraditionofD…
Današnja odluka Vrhovnoga suda odnosila se, dakle, na spomenute “procedurale pogrješke” (tobože da Sneddenu nije pružena mogućnost da se očituje o materijalima koje je Hrvatska priložila u zahtjevu za izručenje”) te na “nepoštivanju Ženevskih konvencija”, čiji članak 129. govori da izručenja ne može biti ukoliko mu Hrvatska prvo ne predoči “prima faciae case” – tvrdi Mori – domećući kako “Hrvatska nije dostavila detalje optužnice protiv Vasiljkovića”, ali priznajući da to, uostalom, “po australskom zakonu o izručenju (Australian Extradition Act) nije ni bila dužna”. Sve to zajedno, Mori naziva “rupama u australskom zakonu”, te “neusklađenošću australskih zakona s odredbama Ženevskih konvencija”.
Australski Vrhovni sud, međutim, kaže da takva žalba “nema izgleda za uspjeh”, te je ne treba niti podnositi.
Preostaje sada jedino da aktualni ministar pravosuđa Michael Keenan potpiše nalog za izručenje te da se ono provede.
Dan Mori (negdašnji djelatnik američkoga vojnoga sudstva, poznat iz slučaja obrane Davida Hicksa, inače posljednji u nizu pravnih zastupnika Kapetana Dragana, odreda najskupljih australskih odvjetnika financiranih iz ad hoc udruge Serbs for Justice & Democracy, osnovane baš u svrhu potpore Vasiljkoviću http://www.serbsforjustice.com/main/), promptno se obratio ministru Keenanu, zahtjevajući od njega (hm, zašto od njega?!) da se njegovu sadašnjem klijentu, kao australskom državljaninu – u slučaju da Vasiljković u Hrvatskoj bude osuđen – devet godina provedenih u australskom pritvoru uračuna u izdržanu kaznu.
Dan Mori također se upustio u maglovitu, mutnu rabotu ocjenjivanja hrvatskoga penalnoga, ali i pravosudnog sustava: on kaže da je osobno kontaktirao i “brifirao” (doduše, neimenovane) “odvjetnike u Hrvatskoj”, da se nada da će australsko Ministarstvo vanjskih poslova Vasiljkoviću “ako bude izručen, osigurati pristup odvjetnicima”, a pozvao se i na neko “prošlomjesečno” izvješće Odbora za ljudska prava UN-a (The UN Human Rights Committee) u kojemu stoji – tvrdi Dan Mori – da su “hrvatski zatvori prenapučeni, da u njima nema dovoljne zdravstvene zaštite, što je sve ozbiljan problem”.
No, svima naviknutima na slične odvjetničke eskapade (najsličnije, primjerice, u praksi Ante Nobila), to su tek zanimljive – upravo politikantske! – doskočice: ono što se – barem u Australiji! – računa jesu VJERODOSTOJNE sudske odluke.
