JOSIPOVIĆ je prije pet godina dobio čak 1,3 milijuna glasova na predsjedničkim izborima. Baš je pregazio Bandića. A za desetak dana doznat ćemo je li dr. Ivo, pučki kršten kao Pravednik, i dalje najveći narodni miljenik. Osobno, smatram kako njegov reizbor nije dobar izbor za Hrvatsku. I barem je deset razloga zašto tako mislim.
1. Rezultat 1813 dana njegove vladavine jedna je velika ništica. Zemlja propada u bezdanu dugova i kolektivne depresije, omraženi premijer živi u oblacima, njegovi ministri hodajuća su sramota… A državni poglavar veli kako on ne bi ocjenjivao Vladu. Nezgodno mu je, eto, pljuvati u ruku koja ga hrani u kampanji…
2. Njegov program, taj bombastičan projekt “druge Republike”, ostvariv je koliko i ufanje da će BDP iduće godine porasti pet posto. Čak i da jest poluistina kako su ustavne promjene uvjet ekonomskog oporavka, šef države nema nikakav instrument moći da provede svoje zamisli. Ni Milanović ni Karamarko, to je bistro kao suza, neće dići ruke za smanjenje broja zastupnika, za regionalni preustroj, za uvođenje predsjedničkog veta na zakone. A kao dječji inat zvuči mi prijetnja kako će, odbije li parlament biti igračka u njegovim rukama, zatražiti da se taj, “Ivin ustav”, prihvati na referendumu. Uvrijeđeni šef države glumit će, dakle, Željku Markić. Možda u inačici show programa “Tvoje lice zvuči poznato”. U stvarnosti, taj film nećemo gledati.
3. Na Dan neovisnosti Hrvatske u srbijanskim medijima izlazi članak u kojem se tvrdi kako je Njemačka prerano priznala Hrvatsku. Savo Štrbac? Ma kakvi. Autor je dr. Dejan Jović, glavni savjetnik dr. Ive. Je li vi sad možete zamisliti Ružu Tomašić kao Nikolićevu glavnu analitičarku koja onda u “Jutarnjem” napada Srbiju zbog toga što još nije priznala Kosovo? I na posljetku, ne biva Jović smijenjen zbog toga što je nešto zgriješio, nego zato što je postao “remetilački faktor” u novom pohodu na Pantovčak.
4. Predsjednik je poželio da njegov drugi savjetnik, Saša Perković, bude čelnik SOA-e, i to u trenutku kad je njemačka tjeralica za njegovim ocem, šefom Udbe, već odavno na stolu. Nevjerojatno je da u tom plitkom manevru ne vidi nikakav sukob interesa. I još nam maže oči kamiličnom kremom: neće valjda sinovi odgovarati za zlodjela svojih očeva…
5. U načelu je miroljubiv, ali je pukao u Izraelu. Bacio molotovljev koktel na domovinu. Došao u židovski parlament i tamo zagrmio kako ustaška zmija još živi! Hrvatski predsjednik optužuje, dakle, u gostima vlastite građane da žele reinkarnirati Pavelića. Pa zar to isto ne govori i Šešelj? Samo, za njega kažemo da je lud i neuračunljiv…
6. Predsjednik govori o boljoj budućnosti, a nepopravljivo je opsjednut prošlošću i Maršalom. Da, Tito je bio veliki antifašist, ali i komunistički diktator koji bi na nekom današnjem Haagu bio optužen za zločine protiv vlastitog naroda. Ali, prije bi Josipović progutao žabu nego prihvatio i taj, drugi dio povijesne istine.
7. Već se razvidno počinje okoštavati kult ličnosti voljenog predsjednika. Samo se time može protumačiti otužan milicionarski refleks splitskih policajaca koji cijelu noć drže mladiće u pritvoru zbog bezazlenih plakata kontra Ive.
8. Josipović je za bolne rezove u društvu, ali ne kad je u pitanju i njegov “američki ured” sa 150 plaćenika. Na “Pravom putu” ni slovca o smanjenju troškova činovničke hobotnice koja godišnje proguta naših 44 milijuna kuna.
9. Prije ćete pronaći grumen zlata na Karepovcu nego se prisjetiti jednog državničkog poteza u minulih pet godina.
10. Neizbor dr. Ive, i to je najvažniji argument, značio bi stvaranje psiholoških uvjeta za prijevremeni pad uvjerljivo najnesposobnije Vlade od Tuđmana do danas…
